BERLIN: Grad tolerancije i javnog prijevoza

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Leon Kondres
Leon Kondres
Mladi stand-up komičar amater koji u svemu traži dobro. U slobodno vrijeme smišlja opise sebe koji ne zvuče loše kad se pročitaju. Ne uspijeva baš...

Ponuđeno mi je tjedan dana u Berlinu s besplatnim smještajem pa sam prihvatio. Grad je dosta lijep i sadržajan te sam se vratio s četiri kile Nutelle pa smatram put uspjehom!

Okej, idemo ispočetka. Ovo mi je bio prvi samostalni let pa sam morao provjeriti što uopće smijem ponijeti na avion sa sobom. Čitam ja tako kroz listu zabranjenih stvari kad ono zabranjen – KATAPULT! Uništen put u Berlin. Kako da se sad osjećam zaštićeno od tog velegrada ako nemam svoj katapult uza sebe? Ove europske regulacije mi uopće nisu dobro sjele.

Sljedeća stvar koju sam propustio je da se ne smije kroz security ponijeti voda. Naime, bio sam spakirao veliku janu u ruksak i kada sam došao do njih, kažu da ne smijem ponijeti svoju vodu te ljubazna teta uzme janu i pita: „Hoćete sad popiti?“ Da, gospođo, dajte da eksam litru i pol vode pred vama, ne bih da se baci. Možda to svakome kažu u nadi da će netko zaista probati.

Kada sam prošao security, došao sam do duty-free dućana. Ondje je uistinu bilo svega za kupiti, ali jedna stvar mi nije bila jasna: prodavali su kofere. Iako meni osobno nema smisla prodavati kofere na samom aerodromu, vjerojatno ih ljudi kupuju čim ih još drže. Mene samo zanima tko to doma svu odjeću i stvari za put potrpa u vreće, dođe i vidi kofere pa se krene čuditi zašto im nitko nije rekao za to.

Dosta avantura na tlu, vrijeme je za polijetanje! Uspio sam naći povratnu avionsku kartu do Berlina za 70 eura. Ne putuju samo imućni, već i snalažljivi! Gore, dolje i eto me! Kupio sam tjednu kartu za javni prijevoz koja košta 30 eura – pola džeparca otišlo! Jedna vožnja autobusom pa dvije stanice poznatim U-bahnom i stigao sam na odredište. Moja berlinska avantura mogla je početi!

Jedna stvar koju sam jedva čekao je hrana! Budući da je Berlin grad svjetskih razmjera, to znaači da imaju svakakvu raznovrsnu hranu iz svih kulinarskih kultura. Prvo sam otišao u McDonalds, neću ludovati čim dođem. Cijene su očekivano veće nego u Hrvatskoj, ali nisu nerazumne. Tijekom svog boravka sam probao manje stvari nego li sam htio, ali moram izdvojiti piletinu u kikiriki umaku iz azijske kuhinje, to me oduševilo! Kako sam bio tamo s curom, sve smo probali skupa. U jednom lokalu smo uzeli špagete carbonara i kada je ona probala, rekla je da joj nije dovoljno slano te posolila i sebi i meni. Valjda je onda i meni nedovoljno slano, samo što to ja nisam znao. Od hrane bih preporučio da probate njihov currywurst, kobasicu u umaku od rajčice sa curryjem.

Jedan dan smo otišli u neki restoran s tematikom 60-ih godina u Americi gdje smo pojeli jako ukusne burgere. Dok smo ručali, moja draga je ispuštala zvukove odobravanja, što rijetko čujem od nje. Pitao sam je li joj ukusno, a ona mi je rekla da joj je to drugi najfiniji burger koji je ikada jela. Kada sam je pitao koji joj je prvi, rekla je ‘onaj na Črnomercu’. Kući je ipak najslađe.

Kada smo kod slatkoga, ja sam očekivao da će cijene slatkiša biti vrlo niže nego što su u Hrvatskoj, ali mogu vam reći da nisu. Razlike u cijeni za većinu artikala su minimalne, tako da nismo kupili puno stvari osim Nutelle. Uz to, u Berlinu sam pojeo najbolji sladoled u životu u Delabuu sladoledarnici. Sami birate okus(e) sladoleda koje oni tada melju pred vama i rolaju u delikatesne hladne smotuljke.

Jedna stvar koju sam odmah primijetio u Berlinu je koliko su ekološki osviješteni. Imaju po cijelom gradu bicikli, električni romobili te auti koje može koristiti svatko s prigodnom aplikacijom. Jednostavno dođete do auta, upalite aplikaciju i uđete. Tako i sa biciklima i romobilima, a kada ste gotovi s njihovom uporabom ih jednostavno ostavite gdje god želite! Ukoliko vam to nije po volji, onda imate autobuse, tramvaje i vlakove koji idu svakih par minuta. U Berlinu se stvarno ne isplati posjedovati automobil i nadam se da će sve više gradova slijediti taj primjer.

Berlin je kao grad doista lijep. Vrlo je raznolik u smislu ugođaja i arhitekture. U koji god kvart dođete, imat ćete osjećaj da ste u drugom gradu. Izdvojio bih Friedrichshain koji je bogat raznim restoranima i lokalima u kojima se možete fino najesti, a vlada jako ugodna atmosfera. Svi znaju engleski pa nema razloga za brigu oko komunikacije, osim ako ne odete dalje od centra u neturistička područja gdje će vam osnove njemačkog biti od velike pomoći.

Također se osjeti liberalnost u smislu LGBT zajednice gdje su ljudi mnogo otvoreniji i tolerantniji u vezi toga, što pridonosi ugodnoj i opuštenoj atmosferi koja vlada cijelim gradom te naglašava Berlinov status kao europski velegrad budućnosti. Svakako preporučujem da u jednom trenutku sjednete u javni prijevoz i bez plana krenete kamo god vas put ponese. Neke stvari nećete naći ni u jednom turističkom vodiču. Ima toliko toga za otkriti te ako imate vremena, samo idite.

Nisam izlazio u klubove dok sam bio tamo, ali jesam čuo par zanimljivih stvari od ljudi koji su me ugostili. Jedna od tih je da se u Berlinu nalazi jedan od najpoznatijih, ako ne i najpoznatiji tehno klub na svijetu – Berghain. Upasti u taj klub je nešto što bi svi htjeli, ali samo neki uspiju. Tko uđe unutra je potpuno na diskreciju bouncera, od kojih je jedan, Sven Marquardt, praktički celebrity iako je bouncer. No, tako je u većini berlinskih klubova, tako da preporučujem malo istraživanja prije nego li se odlučite za neki klub. Saznao sam i da u dosta klubova, ako uđete, vam nalijepe nešto preko kamera na mobitelu kako ne biste snimali. Zašto? Pa čujte, liberalnost i sve to. Recimo samo da bi vam bilo pametno ili biti veoma otvorena uma ili držati leđa okrenuta zidu.

Od povijesnih znamenitosti koje sam posjetio bih izdvojio Brandenburška vrata koja smo obišli jer nam je trebalo slika za Instagram i Checkpoint Charlie koji je bio najpoznatiji prijelaz između istočnog i zapadnog dijela Berlina dok je podjela još bila aktivna. Sam zid koji je dijelio Berlin je trenutno oslikan raznim grafitima i vrijedi ga vidjeti, pogotovo ako na umu imate što je predstavljao i što je značio njegov pad. U isto vrijeme simbol ljudske okrutnosti i podjele, ali i slobode i volje za životom. Znamenitosti koje sam ovdje naveo su potpuno besplatne, a ukoliko ste spremni izdvojiti neke novce za povijest, ima mnoštvo muzeja koje sam ja bio preškrt i prelijen posjetiti.

Sve u svemu, ovaj put mi je bio jedno vrijedno iskustvo koje se nadam ponoviti barem još jednom. Berlin se uistinu treba posjetiti i potičem svakoga tko je u mogućnosti da to i napravi. Grad je za sve spolove i uzraste tako da ćete se bez sumnje pronaći u njemu.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...