12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

Bobijevi dani smijeha

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Petra Pavičić
Petra Pavičić
Studiram, radim, ne posustajem. Temperamentna, duhovita, empatična, bar tako kažu. A kažu i da puno pričam – ali to im ne vjerujem. Vesele me sitnice, ali ne zadovoljavam se mrvicama.

Sedam sam se godina bavila kazališnom glumom i u svojim sam pubertetskim danima stalno ”visila” u kazalištima. Što igrajući predstave, što gledajući druge. I da ste me tada pitali, sigurno bih vam odgovorila kako se to neće nikada promijeniti. A promijenilo se. Posljednji puta kada sam bila u kazalištu bilo je za Božić. Ali 2018. godine, i to zato što sam dvije karte dobila na poklon. Prije toga se ni ne sjećam kada sam bila. A svaki puta kada izađem iz kazališta si dam svečano obećanje kako ću ići bar jednom u mjesec-dva. Zašto? Zato što nije ništa skuplje od kina, a stoput je bolje. Pogotovo ako kupim studenstku kartu na koju uvijek dobijem popust. A moram i uračunati činjenicu kako u kino nikada nisam otišla, a da si nisam kupila kokice, a onda uz to naravno i nešto za piti. Zato što kada izađem iz kazališta, nakon pogledane dobre predstave se osjećam baš – preporođeno. Tih sat i pol, dva, ovisno o trajanju predstave, ne razmišljam apsolutno ni o čemu. Totalno se isključim i gledam ljude, koji svojim tijelima, glasom, rekvizitima prenose neku priču, dobru priču, emocije i razmišljanja. Stavljam se u situaciju koja mi se upravo vrti pred očima. I sve je tako stvarno, puno stvarnije nego na platnu u kinodvorani. I iako sam svega toga svjesna, opet mi se dogodi da po godinu, dvije ne posjetim kazalište i njegove čari. Jučerašnji dan mi je bio bljak. Nemam druge riječi, ali baš bljak i mislila sam da ga ništa ne može popraviti. Čak sam otišla i na trening u nadi da će biti bolje, i malo i je, ali ne, i dalje bljak. I onda sam se navečer našla u kazalištu. Ušla sam tužna, a izašla sam sretna, kao dvije potpuno različite osobe! Nasmijala sam se, isključila glavu i tužne misli i dva sata bila opuštena i ”hladne glave”. Kada sam izašla van, oni problemi od prije 2 sata su se činili tako mali i nevažni. Stvarno je učinkovito! Jučer sam si opet obećala isto – ići ću češće u kazalište. Pogotovo kada postoji prigoda poput Bobijevih dana smijeha.

Ako ste ikada gledali Štrumpfove, a vjerujem da jeste, sigurno se sjećate Gargamela. Upravo je njemu glas posudio Bobi, odnosno punim imenom Josip Marotti. Naš poznati kazališni, televizijski i filmski glumac koji je snimio više od 100 emisija i 38 filmova. Iako je ovaj svijet napustio 2011. godine, ostavio je velik trag u filmskoj i kazališnoj industriji, što potvrđuje činjenica da se već osmu godinu za redom organizira kazališni festival u njegovo ime. Govorimo naravno o Bobijevim danima smijeha. To je dakle festival komedija u čast Josipu Bobiju Marottiju, koji je u Histrionu glumio u čak 19 predstava. Svakako je lijepo i na ovakav način odati počast njegovoj glumačkoj, ali i ljudskoj velični, iako ni inače ne prođe dan da ga se netko ne spomene.

Festival se održava od 2012. godine u Histrionskom domu, i to u listopadu. Ovogodišnje izdanje festivala trajalo od 17. do 30. listopada, kada je svaki dan na meniju bila jedna od predstava. Tako se moglo pogledati Ja od jutra nisam stao, Ljubaf, Sve o muškarcima, Tajkuni i mnogi drugi.

Mi smo festival posjetili na njegov posljednji dan, te smo u sklopu toga sudjelovali na dodjeli nagrada a potom smo i pogledali predstavu Fine strine s Opatovine koju je režirao najizvođeniji histrionski redatelj, Zoran Mužić. To je zapravo crna komedija, u kojoj glavnu ulogu nose ljudi koji nas okružuju i koje svakodnevno susrećemo, ali je prikazana i njihova druga, mračna strana. Tako glavnu ulogu nose tetice, milosrdne, pobožne, umiljate i drage, kao i zloglasni kazališni kritičar i njegova ljupka vjerenica. No, kritičar uskoro otkriva tajnu obiteljskog podruma, te istu pokušava sakriti od ostalih posjetitelja rodnog doma. Kroz ovu ćete predstavu upoznati smušenog kritičarevog brata koji je uvjeren da je Ante Gotovina, simpatične policajce, vlasnika sanatorija ”Sretna luka” kao i kanonika. Predstava je humoristična, jednostavna za pratiti i likovi su kao iz stvarnog života. Jedna od tetica me zapravo baš podsjeća na moju susjedu, što ne znam koliko je dobro. Da bi ovo shvatili, morate pogledati predstavu i upoznati Fine strine!

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...