12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

CHALLENGE: Ljubaznost i komplimenti od 0 do 24h

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ana Martinić
Ana Martinić
Baranjska duša zaljubljena u male stvari velikoga svijeta, u prirodu i pisanu riječ. Stojim čvrsto na zemlji s glavom u oblacima. Malo pričam, puno mislim. Volim i postojim.

“Tako si mi mio i draaag” (uz slatkastu intonaciju i rastezanje poput žvakaće gume na džonu od cipele), riječi su koje sam uputila svojoj najdražoj osobi na svijetu. Nakon njih uslijedio je odgovor: “Ma daj šuti, ispovraćat ću se!”

Tako nekako reagiraju ljudi oko mene na izjave koje su preljubazne, preslatke, preumiljate jer dobro znaju da ja nisam jedna od onih koja je sve to pre, pre. Ne želim reći da mi ljubaznost nije jača strana jer u konverzaciji s ljudima uvijek kažem i hvala, molim, oprostite, pardon i izvolite, ispričavam se i još sijaset takvih pristojnih izraza. Kažem ih onima koji su to zaslužili, a onima koji to nisu, u inat ponovim još glasnije. Unatoč tomu ima dana kada mi je lice u resting bitch face izrazu pa se od mene ne može dobiti ništa više od naboranog čela i pogleda preko naočala. Obitelj će reći da je takvih dana 340 od 365 u godini. Što je točan razlog takvom stereotipu? Ne znam, ali od malena me smatraju nadrndanom osobom. Prijatelji znaju da to nije istina te me uvijek opisuju toplim pridjevima. Bila kakva bila, moj challenge u prethodnih pet dana bio je “biti najljubaznija osoba na svijetu te u komunikaciji s ljudima svakome udijeliti neku vrstu komplimenta”. Krenimo u dočaravanje.

Putovanje autobusom. Imam kartu, rezervaciju i za mnoge ljude, broj svetog mjesta. Inače nisam imala naviku sjedati na broj označen na rezervaciji, ali pobune i narodni ustanci kojima sam svjedočila za vrijeme putovanja, ponukali su me da svoju naviku promijenim. I dobro da jesam. Dolazim tri minute prije polaska busa s mišlju da ću zakasniti. Dočekao me red kakav se može vidjeti u Dubravici na AKZ-u i misao da sam čak došla i prerano. Narodni ustanak ponovno se odvijao, a moji živci u takvim situacijama su vrlo slabi. Sjetila sam se izazova i svoju okolinu promatrala sa smješkom. Činjenica je da je bio kiseo poput bakine zimnice, ali smiješak je smiješak. U autobusu koji je išao direktno za Zagreb više nije bilo mjesta, iako je bilo nas koji smo imali kartu za isti. Svoje sam mjesto prepustila gospođi koja je bila vođa ustanka uz komentar kako ima prekrasan kaput. Ona je ostala zatečena i dalje vidno nezadovoljna, dok sam ja put provela na pomoćnom sjedalu tik vozačevog uz sada već, slatki osmijeh na licu.

Na putu do faksa svakodnevno prolazim kroz podvožnjak koji ima samo stepenice i nepristupačan je mnogim ljudima. Žena je svoje dijete šetala u kolicima i uvidjela je problem prelaska podvožnjaka. Pristupila sam joj te joj pomogla prenijeti kolica. Rekla mi je hvala sigurno 27 puta. Baš sam se lijepo osjećala. Gospodina Anđelka, portira na fakultetu, pozdravila sam komplimentom kako mu lijepo stoji pulover kojega je nosio toga dana. Vidjelo mu se na licu da je u tom trenutku on bio taj koji se lijepo osjećao.

Zbog konstantnog kesa, kolegica me pitala šta mi je. “Sijaš kao vatromet”, zezala me uz stihove sram me reći i koje pjesme. Uvidjela se ta promjena što se tiče ljubaznosti, a samoj sebi sam dokazala da je osmijeh najvažnije oruđe u postizanju iste. Čim se nasmiješ, ljudi te smatraju ljubaznim i pristupačnim. Sva su ti vrata otvorena, posebice ako ih ne otvaraju Gargameli.

Najljepše mi je bilo dodjeljivati komplimente nepoznatim ljudima. Konobaru u kafiću, teti na blagajni dućana, gospođi iz ljekarne, medicinskoj sestri na šalteru… No još ljepše je bilo biti ljubazan prema Gargamelima – onima koji u svakodnevnom životu nisu zaslužili ni naborano čelo i pogled preko naočala. E, takve situacije su žarile i palile.

Slučaj broj 1. Konobarica kafića u koji svakodnevno zalazim. Nemam ništa protiv nje osobno, ali ona protiv svakoga gosta očito ima. Kako smo u društvu navikli na njezinu neljubaznost, istom mjerom bila joj je i uzvraćena. Donijela je kavu, bahato ju stavila na stol i rekla “Možete platit’?” – “Paa naravno da možemo, koliki je račun? I usput, jesi se ti to šišala? Prekrasna ti je frizura danas!”, komentirala sam dok je društvo umiralo na njezinu facu. Očima je prevrtala do Saturna, a ja odgovor nisam dobila. Skužila je valjda da nisam iskrena. Tim bolje. Potvrdila je da na ironiju često nema odgovora.

Slučaj broj 2. Teta u dućanu u koji ne zalazim svakodnevno, ali kada i zađem, uvijek naletim na njezinu smjenu. Ni dobar dan, ni hvala, ni izvolite ni doviđenja. Nikad ništa od nje nisam čula. Po meni je to katastrofično jer zašto radiš to što radiš. Inače ni ona od mene nije čula ni riječi jer sam se uvijek vodila onime “koliko ti daju, toliko i vrati”, ali shvatila sam da radim pogrešno jer istim ponašanjem njoj dajem do znanja da je takav gargamelizam opće prihvatljiv. Taj dan došla sam na kasu s riječima “Dobar dan i vama”, iako me nije pozdravila. “Ne trebam vrećicu, hvala”, iako me nije pitala. “Da, skupljam naljepnice, molim vas, dajte mi one koje mi pripadaju”, iako mi ih nije pružila. “Vidimo se sutra, ugodan dan vam želim!”, iako me nije odzdravila. Prokomentirala je nešto sebi u bradu pri mome izlasku, ali nažalost, nisam čula što. Njezina mi se kolegica samo nasmijala i namignula. Očito sam napravila dobru stvar. Idući sam dan ponovno došla, namjerno, i uz ogromno iznenađenje dobila i dobar dan i doviđenja i naljepnice. Vrećicu nisam. Uvijek nosim svoju bio-platnenu.

Slučaj broj 3. Nepoznata gospođa u tramvaju. Svima poznate situacije o (ne)ustajanju starijim osobama. Gospođa se namjerila na djevojku koja je sa slušalicama u ušima gledala kroz prozor. Sigurna sam da gospođu nije niti primjetila, ali naravno da je krenulo drvlje i kamenje. Riječi sam si zapisala u bilješke jer sam znala da će mi dobro doći pri pisanju. “Ova neodgojena omladina, doći će oni na naše mjesto! Najlaške turit to u uši i pravit se k’o da si najbitniji na svijetu. Žalim i te roditelje. ‘Ko će ga znat’ kak’ se prema njima ponašaju. Grooozno. Ne bi se digla, a vidi da jedva stojim na nogama. Operirala sam kuk i oba koljena…” I tako u nedogled. Svoje mišljenje neću iznositi, samo ću naglasiti da sam sjedila 10 mjesta ispred, ali svejedno čula navedene jadikovke. Ustala sam se, odšetala do gospođe, prišla joj sa smješkom na licu i komentarom “Draga gospođo, čujem da imate problem pa evo, izvolite si sjesti na ono tamo mjesto s kojega sam ustala.” Uzvratila je riječima “Fala Djevici da si se sjetila”, drsko se okrenila i otišla sjesti. To je razlog zašto se po običaju ustajem samo nekim ljudima.

Ovi slučajevi potvrdili su mi tezu da neljubazni ljudi nikada ne znaju niti će ikada znati prihvatiti ljubaznost. Gargameli uvijek ostaju Gargameli. Smatram da je to glavni razlog zašto se ponekada ljudi ni ne trude biti ljubazni. Posebice oni kojima to nije u prirodi jer znaju da koliko god se potrude, uvijek će ih s druge strane poklopiti neljubaznost drugih. Stoga je lakše ići linijom manjeg otpora pa po tom pitanju biti neutralan. Isto tako, oni čija usta ne znaju što je kompliment, ne znaju ni ušima isti dektektirati. Oko toga sam ostala podijeljena mišljenja. Nisam sigurna ne daju li ljudi komplimente drugima jer ih zaista nemaju na osnovu čega dati ili su ljubomorni na sve oko sebe pa ne vole drugima govoriti bilo što lijepo i uhu ugodno. O tome ću još razmišljati kasnije.

Drugačiji zaključak donijeli su mi oni koji su na komplimente odgovarali osmijehom ili čak i zbunjenošću, ali onom pozitivnom. Uzvrate istom mjerom i natjeraju te da ponovno počneš vjerovati u ono kako smo od stoljeća sedmog kulturan i ljubazan narod. Medicinska sestra na šalteru na moje “Hvala vam, jako ste ljubazni”, odgovorila je riječima “Hvala vama na zahvalnosti, to mi je posao.” Gospođa iz ljekarne priznala je da sam joj komplimentom o lijepoj frizuri uljepšala dan jer njezin muž “nije ni skužil da sem se prefarbala”. Konobar u kafiću rekao je da je stvarno čudno, ali i sjajno čuti da kuhaju dobru kavu, iako ih dnevno posluže preko 50. Teta iz dućana (jedna druga, koju obožavam) bila je oduševljena kako sam tako nasmijana i ljubazna svaki put kada dođem – “Pa sunce mi grane kad’ nas posjetiš, probrat’ ću ti najbolje jabuke!

Stoga, moja ljubaznost i komplimenti od 0 do 24h nekima su uljepšavali dane, dok je nekima i dalje sve bilo sivo. Izazov je iznjedrio dokaze da ne možete uvijek sa svima biti dobri, uljudni i kulturni. Ni najljubaznija osoba na svijetu na to se neće moći natjerati ako s druge strane ima najvećeg neuljudnog negativca. A u konačnici ni ne treba. Zašto bismo komplimente trošili na onima koji njima ne mogu uzvratiti i zašto bismo bili ljubazni prema onima koji ne znaju značenje te riječi? Ono što sam naučila jest da uvijek u startu komunikacije s drugima trebate imati osmijeh na usnama jer ćete nakon četiri sekunde konverzacije dobiti povratnu informaciju o tome hoćete li izravnati usne ili ih ostaviti u krivulji.

Ljubaznost je u svijetu lijepa pojava, ali nije zakonom propisana. A i da je, ionako bi se kršila kao i svi ostali zakoni u našoj zemlji. Kvaka je u tome da ponekada tvoja ljubaznost zavisi od ljubaznosti drugih, ali i da ljubaznost drugih zavisi od tvoje ljubaznosti. Divno je biti ljubazan i vječno nasmijan, al’ brate mili, ponekad je isto tako divno ignorirati povijest bolesti gospođa iz tramvaja.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...