CHALLENGE: S 20KN u džepu

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ana Martinić
Ana Martinić
Baranjska duša zaljubljena u male stvari velikoga svijeta, u prirodu i pisanu riječ. Stojim čvrsto na zemlji s glavom u oblacima. Malo pričam, puno mislim. Volim i postojim.

Novčanica veličine 130×65 mm, osnovne boje crvene s glavnim motivom portreta bana ili grofa, kako kod poželite, Josipa Jelačića uz motiv dvorca grofa Eltza i Vučedolske golubice na naličju, bila je moj maksimum potrošnje zadnjih pet dana. Prihvatila sam se toga izazova jer si uistinu nisam mogla predočiti njegov ishod. Nalazim se u prosječno dobroj financijskoj situaciji stanovnika Republike Hrvatske. Nemam vilu niti “roštilj od 122 kvadrata”, ali imam topao dom i sve što mi je potrebno za ugodan život. Oba roditelja mi rade, a ja studiram i dijelim stan u najmu s cimerom. Nisam nikada bila rastrošna osoba, ali nikada nisam ni pretjerano pazila na novac. Ukoliko sam bila u situaciji da si nešto što želim priuštim, to isto bih si i kupila bez razmišljanja. Ukoliko mi u nekom trenutku nije bilo idealno izdvojiti 300 kuna za tenisice, te iste bi sačekale svoju drugu priliku. Dakle, nisam ni škrtac ni rasipnik samo zdravorazumski upravljam svojim financijskim sredstvima.

Posljednjih pet dana hodala sam isključivo s 20 kuna u džepu. Najbolja vrsta samokontrole – čim nemaš, nećeš ni potrošiti. Kada već u startu znaš da ti na raspolaganju stoji određena svota novca, automatski od jutra kreneš kalkulirati što ćeš, gdje ćeš i kako ćeš provesti tekući dan. Ovaj challenge naučio me procijeniti što mi je u nekom datom trenutku zaista potrebno, a što nije. Naučio me izvagati dvije strane i odlučiti bez čega se može, a bez čega ne.

Mogu reći da me prva dva dana izazova debelo izvuklo to što sam bila kući u Baranji, odakle i dolazim. U roditeljskom domu oduvijek imam apsolutno sve na raspolaganju i ni oko čega se ne moram brinuti jer znam da će moja majka uvijek osigurati ono potrebito, od zobenih pahuljica koje imam naviku jesti za doručak do papirnatih maramica kojima brišem nos kada sam prehlađena. Osim toga, još jedna idilična karakteristika mog boravka u baranjskome društvu jest druženje “po kućama“. Nema ispijanja kava po kafićima i pet izlazaka na cuge dnevno već samo “meza i pićence” u nečijoj ljetnoj kuhinji ili dnevnom boravku. Iako doduše nisam sigurna je li to rezultat činjenice da u selu imamo samo jednu birtiju u koju možemo otići ili je to stvarno ishod naših preferencija, ali nema veze, glavni zaključak i dalje je da sam u prva dva dana imala potrebu potrošiti fantastičnih nula kuna.

Odlaskom u grad Osijek koji je oko 25 km udaljen od moga sela, dolazim do problema. Imam dogovor naći se s prijateljicom na piću. Prije no što smo se našle, zove me da joj kupim cigarete negdje usput. Kažem joj “draga moja, s 20 kuna u novčaniku to jednostavno nije moguće”. Sjetila se da sam na challengeu i kupila je cigarete sama. Tada zaključujem da pušači definitivno ne bi opstali na ovom režimu. Sjedamo u kafić, naručujemo pivo čija je cijena svega 13 kuna. Na meni je red da počastim, vadim 20 kuna, a na računu u ukupnom iznosu brojka 26. Prijateljica je nadoplatila i ostavila bakšu. Uživale smo na cugi i našalile se mom oskudnom stanju novčanika.

Nakon kraljevskog života kući morala sam se vratiti u Zagreb. Stan prazan, frižider prazan. Imam samo finog baranjskog kulena, jaja, konzervu tune i rižine krekere. Padaju procjene i izračuni što kupiti, a ujedno i izvući što više koristi. Naravno, odlučujem toga dana 20 kuna potrošiti na prehrambene namirnice. A što se tiče te moje prehrane, prema osobnim indikacijama moje bake, držim se “jedeš kao vrabac, izgledaš kao avet, nemaš kapi krvi u sebi” zvane dijete, stoga mi je za taj dan 20 kuna bilo sasvim dovoljno. Opskrbila sam se zobenim pahuljicama (4,90kn), litrom jogurta (6,79kn) i posnim sirom (7,60kn) što je sveukupno bilo 19 kuna i 29 lipa. Rezultat odličan, dobre akcijske cijene ulovljene i temeljni uvjeti za preživljavanje osigurani. Sva sreća pa je voda pitka i besplatna.

Ne moram ni spominjati da na kave s kolegama s faksa nisam išla tih dana. Odnosno jedan dan sam popila kavu s toplim i cijeđenu naranču za 19,00 kn što je ispunilo moju novčanu kvotu toga dana. Bila je izdana opasna naredba mog unutarnjeg glasa: “Jedi kući, ponesi bocu vode ako izlaziš, ne dogovaraj se za kave s prijateljima, idi na predavanje i u stan. Ili sjedi u parku. Ne hodaj po centru niti po trgovinama. Ne popuštaj pred primamljivim izlozima. Ne jede ti se ništa slatko. Možeš si kupiti jednu žvakaću gumu po kunu, ako još uvijek nekim slučajem negdje postoje.” Došla sam do zaključka da bi mi društveni život svakako patio kada bih konstantno imala 20 kuna na raspolaganju, ali u ovom periodu nekako mi je to baš dobro došlo.

Petak mi je ostao najblistaviji u sjećanju. Nije mi ništa trebalo, tako da sam u principu mogla i ne potrošiti dozvoljeni iznos. No na životnom putu tog petka našla se akcija “Svi za knjigu, knjiga za svakoga!” domaćina Bookse u Martićevoj. Sve knjige za 10 kuna! Mnogima je poznata moja opsesija knjigama, beletristikom i poezijom zbog čega smatram da je ovo bio peh najvećeg baksuza na svijetu – mene. Nisam si mogla pomoći da ne uđem. Bilo je riskantno, ali samokontrola je odradila svoje. Malo je reći da sam se izgubila među svim tim naslovima, ali kupila sam samo dvije knjige, potrošila tih 20 kuna i skoro u plaču otišla do stana. Ovaj događaj potvrdio je tezu s početka, “čim nemaš, nećeš ni potrošiti” jer iskreno vjerujem da bih potrošila puno više na moje drage prijateljice, knjigice.

Pomisao na slobodni vikend samo s Jelačićem bila je turobna. Ako bude lijepo vrijeme ići ču trčati i dan provesti u prirodi i to na pravi boemski način bauljajući po parkovima, a ako bude kiše naravno da ću biti doma i gledati serije. Ili čitati knjige po 10 kn.
Međutim, iznenađenje je bio dolazak moje rodbine u Zagreb! Cijela subota provedena je s njima, a kako me i dalje smatraju jednom od svoje djece, također nisam imala potrebe potrošiti ni kune iako smo obišli cijeli grad uz usputna stajanja posvuda. Hvala teta! Nekad je lijepo uživati na tuđi račun (blagi osmijeh). Subota je završila u pozitivnom duhu pa tako i moj challenge.

Štedjeti i trošiti pametno – izazov modernoga društva

Druženje s banom Josipom Jelačićem na neki način me naučilo kako više razmišljati o novcu i kako detaljnije planirati izdatke. Puno puta se nađem u situaciji da ne znam kamo mi je otišao potrošeni novac, što me u konačnici stvarno i živcira. Također, naučila sam razlučiti bitno od nebitnoga, kao što sam napokon shvatila i pojam oportunitetnog troška u praksi.

Ne vjerujem da ću se ikada više ovako ograničavati ako ne moram, ali svakako preporučujem da svjesno probate ovaj izazov, ako ne pet onda barem jedan dan. Tek tada ćete uvidjeti koliko zaista u sebi imamo obilježja potrošačkog društva koje troši i više nego što bi trebalo, moglo ili smjelo. Odvojite 20 kuna, 50 ili 200, ovisno o vašim mogućnostima ili potrebama i shvatit ćete pravu vrijednost Jelačića, Gundulića ili Stjepana Radića.

Prethodni članak28. Zagrebački maraton
Sljedeći članakDobro je sve što je dobro

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...