12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

Challenge time: 5 dana hodanja

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ema Stanković
Ema Stanković
Vječni sanjar i borac za pravdu (tuđu i svoju). Veliki entuzijast, ali kronični pesimist. Volim osmjehe na licima svoje obitelji i prijatelja te uživam u šetnjama sa svojim psom.

U životu sam na apsolutno svaki dogovor zakasnila barem 10 minuta. Prijatelji me uvijek čekaju, profesori toleriraju kašnjenja, a roditelji to sve gledaju sa zgražanjem.

Svakodnevno koristim usluge javnog prijevoza, a kad „zagusti“ i postanem svjesna da ću PREVIŠE kasniti (10-15 min je u mome svijetu normalno), obavezno zovem taxi. Ovaj Challenge smislila sam prvenstveno kako bih samu sebe izazvala da krenem na dogovore ranije i prestanem se oslanjati na Uber.

Prvi dan bio je katastrofalan. Jutarnje predavanje u 8:30, a ja (vječno) umorna, nepripremljena za tjedan koji me očekuje i vidno mrzovoljna. S obzirom na to da sam tjedan prije ovoga na isto to predavanje zakasnila skoro pola sata, znala sam da danas to ne smijem ponoviti.

Kako bih stigla na vrijeme na predavanje moram krenuti 30 minuta ranije. Naravno, krenula sam 20 minuta ranije. Zakasnila sam, ali je kasnio i profesor koji nam je predavao pa se moj timing ispostavio vrlo ispravnim. Bilo mi je drago kada sam shvatila da sam uštedjela 22 kune koje bih sigurno potrošila na Uber tog jutra.

Drugi dan, drugo jutarnje predavanje. Danas se budim na vrijeme. Odlazim na faks šetajući u miru. Čak mi se i sviđa. Zagreb je u žurbi, ali ja nisam. Sa slušalicama u ušima i laganim hodom sam došla do faksa i mislim da je šetnja osunčanim Zagrebom utjecala pozitivno na moje raspoloženje, sretna sam i spremna za ovaj dan. Nakon faksa sam s prijateljicom otišla na kavu u kafić, ali u blizini, jer ona nije bila raspoložena za šetnju do nekog drugog, malo daljeg kafića (to su ti današnji prijatelji).
Naime, shvatila sam kako se ljudi oko mene, kao i ja, odupiru pokušajima da se barem na jedan dan ne oslanjaju na gradski prijevoz, već na noge. Svi moji prijatelji imali su istu reakciju na ovaj izazov, a to je bila rečenica: “Kako ti se da?!”
Odgovor je: “Ne da mi se, ali želim vidjeti mogu li.”

U dom sam otišla ne tako entuzijastičnim hodom kojim sam ujutro krenula i više nisam izlazila iz sobe, a mislim da je takav odabir mirnog završetka dana bio uzrokovan time što mi se, jednostavno, više nije dalo šetati.

Treći dan – jutro, kiša i kašnjenje. Kišobran nemam, a na faks moram stići. Žrtvovala sam svoju fen frizuru, ubrzala korak i nastavila. Skoro svaki auto koji je prošao kraj mene očigledno je mislio da mi je dodatno „kupanje“ potrebno pa sam tako na križanju Šubićeve i Zvonimirove ostala u potpunosti mokra.

Ne znam za vas, ali meni loš početak dana znači loš cijeli dan i srijeda mi je bila uništena. Polovicu dana sam provela mokra i svejedno sam zakasnila na faks. Do kraja predavanja kiša je prestala pa sam ostatak dana hodati mogla normalno, ali živčano (naravno).

Četvrtak je bio najzahtjevniji dan. Iako sam, priznajem, htjela sve obaveze na različitim dijelovima grada ostaviti za dane kada ne moram pješačiti, ova obaveza bila je neodgodiva. U 10 sati ujutro odšetala sam do Studentskog centra u Zagrebu. Šetnja je bila mirna jer nigdje nisam žurila, ali su me noge boljele. Nisam navikla na toliko hodanja, a ni moje čizmice na petu, koje mi „nabijaju“ žuljeve od trenutka kad sam ih probala u trgovini (što me nije spriječilo da ih kupim). Iz SC-a do faksa odšetala sam svoju najgoru šetnju. Predugo je trajala. Dok sam hodala vidjela sam studente koji šeću po gradu, dijele letke i pomislila kako je njima teže nego meni – šeću svaki dan satima, a to čak rade s osmjehom na licu. Možda sam ja ipak prerazmažena gradskim prijevozima i uberom?!

Petak, zadnji dan moje avanture, započeo je mirno. Na faks nisam kasnila jer sam očito prihvatila svoju „tužnu sudbinu“ hodanja gdje god idem, a i htjela sam završiti ovaj izazov u pozitivnom tonu. Od 12 do pola 9 sam bila na faksu i nakon tog otišla do kafića na trgu s prijateljicom. Jedina gora stvar od previše hodanja je hodanje po hladnoći. Toliko smo se smrznule da sam SKORO odustala od izazova i pozvala uber. Ali nisam, i bilo mi je drago. Uživala sam okružena dragim ljudima u jesenskom (hladnom) okruženju. Ima nešto i u mirisu maruna, magli koja bdije nad ulicama, smrznutim nosićima i rukama u džepu.
Do doma mi je trebalo 45 minuta. Hodala sam s osmjehom na licu, samo zato što sam znala da od sutra više neću morati.

Zaključila sam da hodanje općenito dobro utječe na zdravlje svih nas, a ovaj izazov posebno mi je ukazao na to da šetnja dobro utječe na moje raspoloženje – najlakše razbistrim misli sa slušalicama u ušima hodajući meni dragim ulicama Zagreba.
U budućnosti ću se natjerati barem jednom u tjedan dana provesti cijeli dan šetajući – za sebe, svoj unutarnji mir i zdravlje.
Problem s kašnjenjem nisam promijenila i ne vjerujem da ću ikada. Ja jednostavno uvijek „imam vremena“, na nesreću svih oko mene.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...