10.1 C
Zagreb
Četvrtak, 1 listopada, 2020

Čokolada se poklanja za Božić, rođendane, Valentinovo i korupciju

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Bruna Perica
Bruna Perica
Osim strasti prema pisanju i istraživanju, volim putovanja i druženja. San mi je živjeti pokraj mora te svako jutro na balkonu piti kavu, pisati i uživati u pogledu.

U Zagrebu se otvorio muzej čokolade, a možete ga pronaći u Varšavskoj 5. Za ulaznicu ćete izdvojiti čak 60 kuna, ali vjerujte mi da vrijedi svake lipe. Privukla me prije svega ideja degustacije (jer mi očito nisu dosta adventske slastice),no moram priznati da mi je priča koja prati razgledavanje muzeja ostala urezana u pamćenje. Kad smo kod toga što sam najbolje zapamtila, možda je to prije jedna situacija prije samog ulaska u muzej.

Dolazimo moje društvo i ja u muzej, kupujemo ulaznice, odlažemo kapute i svu zimsku skijašku opremu te s mobitelima već budno čekamo kad ćemo uhvatiti prvu sliku. Kustosica muzeja nam je dala ulaznice koje nisu klasične papirnate ulaznice, već mali paketi ispunjeni s uzorcima čokoladica i žlicom. “Možemo li to ostaviti u ormariću, pa pokupiti poslije obilaska?”, pitao je netko od nas. Kustosica je sva zbunjena odgovorila: “Preporučam vam da ih uzmete sa sobom jer na njima vam je označeno sedam prostorija u koje ćete ući i u kojima ćete isprobati uzorke koji vam se nude, a žlica vam treba za degustacije.”

Mislim da smo se dovoljno osramotili na samom početku, ali idemo dalje. Dakle radi se o posebnoj ulaznici koja mi sad ne stane u moju kuvertu s ulaznicama s drugih događanja. Nema veze, sad stoji na polici poluprazna.

Ulazimo u prvu sobu koja je zelena i u kojoj moramo probati neki čudan orašasti plod – inače svaka soba je bila druge boje i nudila drugačije uzorke čokolade. Znala sam da se radi o plodu kakaovca, ali nisam imala pojma kakvog je okusa. Prvo smo maknuli ljusku s njega, a potom ga zagrizli. Jedino pitanje koje smo si nakon toga postavljali je: “Kako je netko probao ovaj gorki plod i shvatio da ga se samo malo treba preraditi i da će nastati nešto tako slatko i ukusno kao što je čokolada?”

Prešanje kakaovca

Ne sjećam se točno koje je boje bila sljedeća prostorija – mislim neka smeđa, ali to uopće nije bitno. Bitno je što smo tamo probali. Bila je to prva degustacijska postaja na kojoj smo se koristili žlicom. Iz slavine smo si natočili čokoladu koja je bila u tekućem stanju i izgledala je toliko primamljivo. Svatko od nas je imao bar jednom fantaziju da pije čokoladu na taj način, dok se izljeva iz neke fontane (ali poslužit će i ova slavina). Sve je ostalo na primamljivom izgledu. Kad smo probali tu tekuću čokoladu na žlici, osušila su nam se usta. Bila je riječ o čokoladi u prvom stadiju preradbe, kada još nema nikakvu slatkoću i dobar okus. Čak nije bilo problem što je gorka, najgore je bilo to što je isušila svu slinu iz naših usta. Savjet za bračni par Cerovac koji su otvorili ovaj muzej: stavite na ovo mjesto još jednu slavinu s vodom jer će se netko kad tad ugušiti.

Krenuli smo brže bolje dalje u potragu za nekom degustacijom koja će nam popraviti trenutni okus u ustima. Sljedeća soba me je izgledom osvojila. Radilo se o rozoj prostoriji i o razdoblju kad je čokoladu u tekućem obliku pila samo elita, to jest kraljevi, kraljice i plemići. Najbitniji dio tog čokoladnog napitka je bila pjena koja nam nažalost nije bila ponuđena. Čokoladica u u ulaznici je bila poput one za kuhanje tako da nije u potpunosti uspjela isprati katastrofalan okus od prošle degustacije.

Ostavimo sad čokoladu po strani jer ova soba je bila čarobna zbog svojeg izgleda. Ružićasti zidovi, ružićasti baršunasti kauč (na kojem smo se naravno slikali) i puno bogato ukrašenih šalica koje pokazuju kako je čokolada zapravo pokazatelj višeg statusa.

Ušli smo u četvrtu prostoriju i s time smo bili na pola puta. Tamo su nam ponudili doživljaje koji ne uključuju samo okus, već i miris i dodir, pa smo tako mogli namirisati kokos, kavu i vaniliju, te napipati rižu, kikiriki i lješnjake. Osim toga, upoznali smo se i s procesom izrade čokolade koji je (ne)očekivano dugačak – ipak treba pretvoriti onaj gorki odvratni okus kakaovca u najfiniju hranu na svijetu.

Napokon smo si mogli popraviti okus u ustima jer su nam bile ponuđene čak tri slavine. Moram priznati da sam si točila nekoliko puta jer nemam baš svakodnevno prilike isprobavati tekuću čokoladu. Iz jedne slavine je tekao okus bijele čokolade, iz druge mliječne, a iz treće od lješnjaka, ako se ne varam.

Karta svijeta koja pokazuje godišnju potrošnju čokolade po stanovniku – Hrvatska troši 4,2kg po stanovniku!

Sljedeće tri prostorije su mi prošle nekako brže od prošlih, ali to je možda zato što više nismo tako pažljivo čitali – samo se pažljivo pratilo koju čokoladicu pojesti. U prvoj od zadnje tri prostorije, pojeli smo običnu mliječnu čokoladu koja je iskreno bila najbolja od svih u ulaznici – klasika uvijek pobjeđuje. Nakon toga je slijedila bijela čokolada i na kraju ruby, odnosno ružićasta čokolada. Posljednje dvije nisu bile loše, ali možda malo preslatke za moj ukus.

Zanimljivo mi je bilo saznati kako čokolada ispočetka nije bila namijenjena djeci, sjećate se, to je bila plemićka privilegija, a tek u moderno vrijeme industrija čokolade se orijentira prema djeci kao prema potrošačima. U 19. stoljeću se dakle javljaju reklame kao poticatelji konzumacije čokolade kod djece koja će biti zdravija ako ju jedu!

Otkrili smo i neke fun facts o čokoladnim proizvodima i njihovim markama. Mene je najviše začudila činjenica da je Mikado čokolada, hrvatske marke Zvečevo, zapravo prva čokolada s rižom u svijetu.

Posljednja soba je govorila o tome kako se danas čokolada poklanja u bilo kojoj prilici, ali jedna vrsta prilike mi je posebno zapela za oko.

Muzej je otvoren od 25. studenog, a možete ga posjetiti od 10 do 22 sata. Računajte si da vam za obilazak treba otprilike sat vremena i svakako nemojte pitati možete li ostaviti ulaznicu – najbitniji dio vašeg obilaska u ormariću.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...