Dragovoljno vojno osposobljavanje

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom, višim časnicima i generalima Oružanih snaga Republike Hrvatske te rodbinom i prijateljima. Tom prilikom, između ostaloga, brigadir Zlatko Radočaj čita tekst svečane prisege. On je aktualni zapovjednik Središta za temeljnu obuku, Zapovjedništva za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan Hrvatske kopnene vojske u Požegi. Tekst svečane prisege glasi ovako:

Prisežem da ću se u obnašanju svoje dužnosti pridržavati Ustava i zakona, da ću savjesno i odgovorno izvršavati službene zapovijedi, braniti suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske te poštivati i štititi temeljna načela slobode i jednakosti.

Ročnici tada iz svega glasa uzvikuju:

Prisežem!

Kako do Požege i ročništva?

Dragovoljno vojno osposobljavanje odvija se u u Središtu za temeljnu obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan hrvatske kopnene vojske u Požegi. Kako bi se dospjelo tamo, potrebno je prijaviti se u Područni odsjek za poslove obrane prema mjestu prebivališta. Oni će te dalje usmjeriti i reći ti što još trebaš obaviti. Nakon toga slijedi poziv na zdravstvene preglede i psihološka ispitivanja. Ona se provode u Zavodu za zrakoplovnu medicinu KB Dubrava u Zagrebu i u Zavodu za pomorsku medicinu u Splitu. Ukoliko se utvrdi da ste tjelesno zdravi i psihološki spremni, čekate poziv na dragovoljno vojno osposobljavanje.

U Požegu na jesenski rok

Dragovoljno vojno osposobljavanje odvija se u Požegi i traje osam tjedana. Postoji proljetno i jesensko služenje. Bio sam pripadnik jesenskog roka koji je započeo 20. rujna 2019. godine i završio 14. studenoga 2019. godine. Sveukupno, nešto manje od 2 mjeseca s otpustom kući za vrijeme blagdana Svih svetih. Sa sobom nosiš najnužnije osobne stvari i odjeću te stvari za osobnu higijenu.

Po dolasku si raspoređen u satnije i spavaonice po katovima. U sobi je dvadesetak ročnika i spava se na krevetima na kat. Bio sam pripadnik 26. naraštaja ročnika od kada je ovakav dragovoljni oblik ročništva uveden 2008. godine. Bilo nas je ukupno 301, od čega 238 ročnika i 63 ročnice. U nastavku možete vidjeti kako izgleda jedna od spavaonica spremna za pregled. Ispod nje je fotografija nakon što zapovjednik pregleda spavaonicu i pronađe neku grešku na jednome od kreveta.

Početak je uvijek najteži

Naravno, svaki početak je najteži, a u vojsci je to posebno naglašeno. Prijelaz iz civilstva u vojnu odoru bio je veći no što sam zamišljao. Shvatiš odmah na početku da se u vojsci stvari odvijaju drugačije, nego “vani”. Odmah je započela vika, strogoća i traženje apsolutne poslušnosti i tek sam kasnije shvatio da je to bio svojevrsni ulazni test. Bilo je onih koji se nisu mogli prilagoditi na takve nesvakidašnje okolnosti gdje nemaš pravo glasa, radiš sklekove ili gušterove letove “po nagradi” te si kriv bez obzira. Neki su nažalost odustali odmah na početku. Ukratko, prijelaz je to iz demokracije u diktaturu. U spavaonici gdje sam bio, još prvog tjedna otišao je jedan dečko. Nije to bilo mnogo ljudi, ali desetak ih je sigurno odmah odustalo i potpisalo raskid ugovora.

Iz kasnije perspektive, bilo mi je žao tih ljudi jer sam siguran da su mogli izdržati, samo su se možda previše uplašili. Imao sam ispočetka osjećaj da su svi ondje pomalo nehumani i bez ikakvih osjećaja ili empatije za druge. Odustajanje mi niti u jednom trenutku nije palo napamet, ali ti početni dani bili su teški. Jednostavno ne znaš što očekivati i svjestan si da možeš i moraš ostati čvrst bez obzira koliko će biti žestoko. Kasnije su svi dečki u razgovoru priznali da im je prvih nekoliko dana bilo najgore, ali na kraju smo se svemu smijali.

Ljubav prema domovini jest svakako vrlo važna za poziv vojnika jer su državna obilježja – himna, grb i zastava – svetinja za svakog vojnika i njih se neizmjerno poštuje.

Raspored

Prvih tjedan dana je zamišljeno kao tjedan prilagodbe te upoznavanja i savladavanja vojničkih sposobnosti i vještina predviđenih Programom obuke i ocjenjivanja. Ujedno, prva dva tjedna uglavnom učite “hodati”. Znam, zvuči smiješno, ali ako imate nekoliko aritmičnih, više nije smiješno. Naime, uz melodiju pjesme Mi smo garda hrvatka autora Mladena Kvesića uvježbava se hod za svečanu prisegu. Čitavo jutro znali smo provesti hodajući jer se uvijek našao netko tko je koračao po svome.

Ustajanje je u 5:50, odnosno službeno u 6 sati. Potom slijedi higijena. Naravno, tko dođe i s jednom dlačicom, taj na jutarnjoj smotri dobiva pet minuta za brijanje što je naravno nemoguće izvesti. Zato je najbolje sve dlačice ukloniti na vrijeme. Potom slijedi jutarnja tjelovježba, doručak i onda čišćenje kruga, odnosno lopatama i metlama se čisti lišće oko zgrada. Nakon toga ide podizanje zastave, pozdrav domovini i čitanje plana za idući dan. Malo neobično, ali u vojsci ima dosta stvari koje se ne čine logičnima, ali ih se mora pridržavati. Primjerice, kada zapovjednik kaže lijevim krilom, kolona skreće na desno i obrnuto. Nadalje, na pranje se tijekom tjedna obavezno baca donje rublje, ručnik i majica bez obzira jesu li prljavi ili čisti, a čarape se peru ručno.

Van u grad izvan kruga vojarne može se u poslijepodnevnim satima tijekom subote i nedjelje, ali tek nakon polaganja svečane prisege.

Važnost učenja

Dosta veliki naglasak je stavljen i na usvajanje gradiva. Ovdje još vrijedi spomenuti kako nas je instruktor poslije jutarnjeg postrojavanja provjeravao te ispitivao naše znanje. Nakon toga je uslijedio rad po skupinama. Bio sam pripadnik druge satnije koja broji oko stotinjak vojnika te ponosni pripadnik skupine E4 gdje nas je bilo jedanaest. Možete nas vidjeti u nastavku.

Svaka skupina dobiva instruktora, a nama je to bio desetnik Marović koji je bio vrlo maštovit u svojem “nagrađivanju” ročnika. Nakon rada i uvježbavanja na poligonu, ide se u učionice gdje se sluša predavanje i bilježi gradivo. U međuvremenu je ručak te kratki odmor nakon ručka. Poslije još slijedi odlazak u učionu, tjelovježba, pisanje testa ili nešto slično tome. Nakon toga je zajedničko tuširanje pa večera i nakon toga, negdje oko 19 sati slijedi slobodno vrijeme koje možete iskoristiti za usavršavanje tjelesne forme što je malo paradoksalno jer ste bili na tuširanju. Tada bi bilo poželjno da malo i učite, vježbate te je to vrijeme tijekom kojega slobodno koristite svoje mobitele ili nešto čitate.

Večernje postrojavanje je najčešće u 21:30, a u 22 se gase svjetla i ide se na počinak. Uz to, po rasporedu čistite wc i umivaonike, spavaonicu ili hodnik, ujutro i navečer. Nekoliko puta ste i požarni, što znači da na hodniku pazite na red i držite sve pod nadzorom 2 sata tijekom noći. Najgore je kad ste od ponoći do 2 ili od 2 do 4, ali dobro, vrijeme brzo prođe.

Znanja i vještine

Nakon polaganja svečane prisege, počinje rukovanje osobnim oružjem. Svaki ročnik zaduži jednu pušku AK-47 čiji serijski broj pamti. Puške se nakon svake obuke odlažu u oružarnicu. Uz to, uči se rukovanje pištoljem HS2000 (hrvatski samokres). Ukratko, po cjelinama se uče činovi pa straža, topografija i orijentacija, prva pomoć te više vrsta naoružanja, signali za komuniciranje i tako dalje. Jedan dan se ide autobusom u Našice na testiranje stranog jezika – engleskog ili njemačkog.

Teren

Tijekom cijele obuke instruktori ocjenjuju i prate rad ročnika, a svakog tjedna na temelju rezultata i zalaganja ističe se ročnik tjedna. Nakon svečane prisege kreće obuka u terenskim uvjetima. Ide se u hodnje do Logističkog vježbališta Glavica i do strelišta Novo Selo. Tamo se u u realnim uvjetima uvježbava kretanje, komuniciranje, zaštita i reakcije. Naravno, radi se sa manevarskim streljivom kako netko ne bi stradao. Prije nego što sam po prvi puta ispalio bojevi metak iz puške, mislio sam da ćemo se mi tamo gađati kao na kakvom akcijskom filmu ili paintballu i airsoftu, ali to ne ide baš tako.

Oružje predstavlja neizmjernu opasnost i zapovjednici to posebno naglašavaju. Na strelištu Novo Selo obavlja se gađanje mete bojevim streljivom. Za prolaz je potrebno pogoditi metu 3 puta u za to predviđeni promjer od 5 pokušaja. Nisam uzeo zaštitne čepiće jer ajde, ako sam već ovdje, da čujem kako to puška zvuči.

Akcija

Ispalio sam prvi hitac i počelo je šumjeti, točnije lagano zujati. Ako ste igrali ratne igrice, znate o čemu pričam. Neko vrijeme je trajalo, a onda se na moju sreću smirilo. Uz to, pušku je potrebno čvrsto stisnuti uz rame jer prilikom opaljenja dosta trzne. Uvjerio sam se da su svi akcijski filmovi zaista daleko od stvarnosti. Vježbalište Glavica udaljeno je oko 2 do 3 kilometra, a Novo Selo oko 6 kilometra. Znam, ne zvuči puno, ali kad imate pušku i punu opremu od oko četrnaest kilograma, jako je daleko. Neki su, osobito cure, dobili žuljeve i razne bolove, ali bilo je onih, krkih koje untoč svemu nisu odustajale i izdržale su. Posebno dojmljivi trenuci, vjerojatno i najzanimljivi bili su kada je jedna skupina napadala, a druga se branila u rovovima koje smo prethodno iskopali i sagradili.

Pretkraj se još održava izlazna provjera tjelesnih sposobnosti. Rade se sklekovi i trbušnjaci te se trči 3 200 metara. Takva provjera se radi i na početku te većina ročnika znatno napreduje što pokazuju i rezultati koji su dosta važni. Bez minimalnog zadovoljenja tjelesnih kriterija, ne može se dalje napredovati u vojsci. Svatko tko uspješno završi obuku, stječe streljačku vojno-stručnu specijalnost (VSSp), dužnost strijelac roda pješaštva. To je ujedno preduvjet za kasniji prijem u djelatnu vojnu službu.

Ekipa za deset

Vojska Te nauči zajedništvu i nepovoljni uvjeti, takozvana “kaša” u koju si bačen napravljena je s razlogom. Cilj je da ti ostali ročnici, budući vojnici budu poput braće. Timski, zajednički rad i međusobno slaganje i pomaganje od neizmjerne su važnosti. Jaki smo kao tim onoliko koliko je jak naš najslabiji član. Ispočetka je možda kod nekih momaka i postojalo određeno odmjeravanje, ali svi su vrlo brzo shvatili da tu nije naglasak na pojedincu, nego na zajedništvu.

Imao sam priliku družiti se s dečkima različitih profila. Većina ih je u ranim dvadesetima ili su tek završili srednju školu, ali bilo je i onih koji već čekaju dijete i završili su fakultet. Svatko je sa sobom donio neku svoju priču iz različitih krajeva Lijepe naše i bilo je zanimljivo upoznavati sve te ljude. Bilo je otkačenih, tihih, zabavnih, pjevača i crtača. Ono što sam primijetio kod većine njih je da su to jednostavni dečki, uvijek spremni pomoći. Isprva je postojao određeni grč u vezi svega, ali jednom kada je krenulo, bilo je jako lijepo i s nostalgijom se prisjećam tih trenutaka i dana.

Nekima od njih nasmijao sam se koliko se inače ne nasmijem za pola godine. Bilo je urnebesnih situacija i spremanja svakakvih spački i nepodopština. Od pjene u čizmama, skakanja i preskakanja svega i svačega po sobi, oponašanja zapovjednika, smiješnih dobacivanja, pjevanja pred polovicom satnije, davanja i pisanja smiješnih izjava, gađanja narančama, kolektivnog obaranja ruku te Harlem Shakea koji je bio pravo ludilo. Upravo se prisjećam jedne urnebesne scene kada je desetnik ušao u sobu, a jedan dečko je bio odvučen s krevetom nasred sobe. Uglavnom, vrlo zanimljivo i smiješno. Jednom zgodom je čak nastala nesuglasica sa jednim od starijih, strožih zapovjednika. Zezancija da kolega čeka dijete stigla je do njega kao istinita te je kolegi pred svima čestitao i svi smo pljeskali. Možete samo zamisliti kakav je urnebes kasnije nastao.

Izvanredno iskustvo i potencijalna karijera

Gledajući unazad, mogu reći da sam ponosan što sam barem nakratko mogao nositi hrvatsku vojnu odoru koja je krvlju natopljena stvarala našu Republiku Hrvatsku. Naučio sam mnogo toga, vidio kako izgleda život vojnika, stekao osnovne vojne vještine, upoznao mnoge zanimljive i drage ljude i vrijedna životna iskustva. Nešto nalik tome čovjek ne može iskusiti nigdje u civilstvu.

Isto tako, nakon završetka obuke, možeš čekati poziv na specijalističku vojnu obuku koja traje oko 3 mjeseca i tada postaješ djelatna vojna osoba. Ukoliko imaš manje od 27 godina, možeš ići u dočasničku školu, a ukoliko imaš fakultet do 30. godine života možeš završiti časničku školu i postati časnik. Ako nakon čitanja svega ovoga želiš malo očeličiti, pustolovnog si duha, u dobroj tjelesnoj kondiciji i godi ti veliko društvo, vojska je pravo mjesto za tebe. Mali savjet svima. Izvježbajte prije dobro sklekove i uvjerite se da možete pretrčati 3 200 metara jer trčanje, sklekovi i općenito tjelesna kondicija će Ti uvelike pomoći.

Kasnije se nudi mogućnost napredovanja u različitim vojnim rodovima i na različitim pozicijama jer vojska je država u malome te traži i treba ljude svih profesija, od vozača, kuhara do informatičara. Odvaži se, potpiši i prije 8 tjedana ne zbriši. Just keep punching.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...