Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel’ vas ikad zanimalo otkud dolazi grunge? Ne, ne mislim na “iz Seattlea” niti na “iz garaže“. Što to je grunge? Čime se izdvaja od drugih glazbenih žanrova? Gdje je grunge danas? Sve vas to zanima, jelda?

Da, ni mene isto baš. No jednom sam se zapitala po čemu je ta Nirvana toliko posebna. Toliko posebna da ima vlastiti žanr?? I onda skužim da ih ima još. Mislim grunge bendova ne žanrova koje je izmislila Nirvana (takvih ima nula). Iz istog kraja???

grunge danas
Nirvana

Zašto im svima pjesme zvuče kao da su im instrumenti koji sviraju treći strani jezik, a bez lyricsa na papiru teško da će netko skužit o čemu ovaj mumlja u mikrofon. Mala digresija, ali tko bi rekao da će jednog dana nešto toliko kritizirano postati zaseban žanr zvan mumble rap. Ja definitivno nisam. Onak’, želim znat o čem pjevaš, jel’ to toliko previše za tražit?

Uz to sam, kad sam ušla u pubertet, pokrala sve bratove CD-e koji nisu bili snimljeni od strane metal bendova (znači jedno 2 Nirvanina i Californication od Peppersa), pa je nekako logično da su mi pasale angsty teen pjesme u kojima sam se pronalazila bez razloga.

Njih roditelji zlostavljaju? I mene moji nisu pustili jedan vikend van zbog loših ocjena, totalno mogu shvatit o čemu on pjeva. To je to. Napokon me netko razumije!

E, ovo je za hard core fanove – jeste li znali da se sumnja da je Eddie Vedder imao aferu sa Princezom Margaret, sestrom Kraljice Elizabete II i šogoricom Princa Philipa? Vjerojatno niste jer se radi o Micku Jaggeru, a ne Eddiju Vedderu, pa ne vjerujte svemu što pročitate.

Kako pisati o grungeu?

Imala sam najbolju namjeru napisat jedan ozbiljan, edukativan članak o razvoju žanra i tome gdje je grunge danas.
O tome kako se naziv koristio još od 60-ih za pojedince, ali je tek krajem 80-ih, a pogotovo početkom 90-ih postao obilježje cijelog žanra glazbe. Bar u mainstream relmu nakon što su Nirvanin, Pearl Jamov, Soundgardenov i još pokoji albumi postali ogromni hitovi.
Kako je Sub Pop bio diskografska kuća koja je prva ustvari počela potpisivati ugovore sa grunge bandovima i koja je na neki način bila „označivač“ žanra (uz to što su tehnički i stvorili mjesto na tržištu za takvu glazbu, a uz pomoć medija kreirala i sam naziv grunge) – jer ako nisi pod njihovim ugovorom onda nisi dovoljno grunge, no.

Fakat sam imala najbolju namjeru krenut iz perspektive sad ću ja vama prevest pola wikipedije i uz to pročitat 17 članaka od kojih nijedan nije ustvari relevantan zato što su svi pisani u post-grunge eri. Pravit ću se da znam određene glazbene termine, a prije uporabe proguglat da vidim jel’ ih koristim dobro u rečenici i svejedno vjerojatno fulat.

No kako o grungeu pisat kao da se radi o klasičnoj glazbi?
Kako pisati gdje je grunge danas kad ga nema već 20 godina?
Kako ga raščlaniti na proste faktore kad ono iz čega je grunge izniknuo je nekih 10ak smjerova (od punka do metala i svačeg između), a nisu svi grunge bendovi imali iste uzore i korijene. Onda dobiješ dva benda koji spadaju pod isti žanr, a sviraju glazbu inspirirano totalno različitim žanrovima. Kul. Logično. Totalno lako objašnjivo.

Kak’ pisat o grungeu kad su bendovi mrzili taj naziv.
Zašto forsirati postojanje “grunge danas” koncepta kad dok je bio živ onima kojima je bio bitan su odbijali tu kategoriju?
Mrzili su naziv za taj smjer i govorili su da su oni alternativni rockeri.
I onda ja sjednem i idem pisat tribute onima koji su pokojni (i onima koji nisu) gdje sam još jedan novinar koji im lijepi etiketu koju mrze, ali je ljepilo prejako da ju jednom zauvijek skinu.
Ni 20-30 godina poslije.
Čak toliko da im lijepim etiketu “grunge danas” iako su oni sve samo ne grunge. Nekako mi je to ne fer i nekako mi je malo… Suprotno od onog što sam željela postići.
Neću reći da je licemjerno Pearl Jam nazvati grunge bendom, ali da je to ono kako bi oni htjeli – nije. Uostalom, glazba koju sad stvaraju je soft (da ne kažem pop) rock.

Uvod u početak

Mislim da sam se ja susrela sa Nirvanom negdje tamo početkom milenija kad sam bila na početku puberteta, a buraz je bio metalac koji bi ponekad pustio i nešto drugo osim Korna. To su stvarno bila druga vremena jer nisi do glazbe mogao doći u tri klika kao što možeš sad na YouTubeu. Imao si par CD-a i vrtio si ih dok ti ne dosade, a onda dok ti ne postanu opet zanimljivi i tako u krug dok ti se CD ne izgrebe na jeftinom playeru.

Ono što me privuklo Nirvani nije bila njihova glazba nego životna priča Kurta Cobaina (nek’ dva prsta dignu klinci sa depresijom). Kako bi o istoj uopće mogla više saznati, morala sam pronać’ neku knjigu o njemu (Internet? I don’t know her), a hvala Bogu tamo negdje 2003. je na Hrvatski prevedena „Kosa anđela“ i to je bio moj prvi susret sa žanrom.
Ono u dubinu, u početke, u značenje za društvo.

grunge danas
Kurt Cobain

Naravno da je Kurtov život bio fokus knjige, ali naravno da je fokus Kurtova života bila glazba. O teorijama zavjera o kraju njegova žviota ne bi.
Nismo bili tamo, ne znamo što se desilo, čovjek je mrtav, ajmo na neku drugu, aktualniju teoriju – ste čuli da nam kroz cjepivo stavljaju čipove?

Do te knjige sam bila najveći ikad mrzitelj Pearl Jama jer ne možeš podupirati Nirvanu i njihove najveće ikad neprijatelje, zar ne? Negdje sam to pročitala.
Vjerojatno u OK!-u ili KLIK-u.

E pa istina nije toliko crno bijela koliko su to mediji prikazivali, a moj mladi mozak dobro upamtio. Nešto slično mi se desilo sa Azrom i Filmom. Trebala sam još tad shvatiti da moja procjena očito nije nešto čemu bi trebala vjerovati (pa zadatak biranja budućih ljubavi delegirati na nekog pametnijeg?). Sam kredibilitet knjige je upitan, kažu neki. Meni je knjiga sasvim u redu što se tiče biografskog dijela i opisa puta do slave.

Alice in Chains

Tko je bio Kurt kao odrasla osoba je nešto što je samo Kurt znao. Dnevnici, crteži i mnogi intervjui puni laži govore svašta, a ne govore skoro ništa. Znam po sebi i znam kakav dojam bi moj dnevnik ostavio. U najboljem slučaju upitan, u najgorem… Bolje da ne ulazim u to.

Nakon nekog vremena sam se makla i od Nirvane i od grungea. Iako kako mogu reći da sam slušala grunge ako sam slušala tri Nirvanina albuma na repeat (kupila sam jedan na sniženju i bila gladna cijeli izlet jer su novci za jelo otišli na pljuge i CD, al sam si bila najkul ikad) i nisam znala tko su Alice in Chains?
Mislim, nisam si sama nalijepila grunge lover etiketu, ali neki od mojih vršnjaka nisu bili baš najbistrije lokvice.
Nakon njih sam se vratila onome što je bila moja prva ljubav i ono što sam slušala kad sam postala svjesna da je glazba više od fora melodije i da ima neko značenje i tako to.

Zabranjeno pušenje i ex-yu rock sam otkrila u šestom osnovne, vratila mu se u srednjoj i zaboravila na Nirvanu. Ipak, ironično, ljudi oko mene su imali suprotan razvoj glazbenog „ukusa“ te su sa ex-yu rocka prešli na grunge, pa sam se tu ustvari pri put susrela sa svim onim što grunge je. Prvi put kao odrasla osoba i van samo jedne knjige o Cobainu. I onda sam ustvari išla istraživat o svemu jer grunge nije Nirvana???

Pearl Jam

Ajd’ da vidimo što se još nudi. Ovaj put sam imala priliku ustvari poslušati te druge bendove o kojima sam imala limitirano znanje.

Jako dobro mjesto za početi istraživanje o samom žanru je dokumentarni film Twenty koji govori o prvih 20 godina karijere grupe Pearl Jam. Ex-grunge bendovi i njihove biografije su izgleda najbolji izvor točnih činjenica o tom vremenu.
Dokumentarac kao uvod ima sam uvod u prve začetke grungea dok je Vedder još bio daleko od člana Pearl Jama. Dotiče se Sub Popa, važnih događaja koja su obilježila taj period i osobne životne puteve na temelju kojih su kasnije nastajale pjesme.

Kako su da bi mlatili pare mlatili mrtvog konja?

Ono što mene osobno poprilično živcira je to što makar su pjesme udaljene svega tri klika, u međuvremenu su razni ljudi shvatili da je superkul napraviti remastered varijantu originalnih pjesama i onda prodavati recimo box setove za 600-700kn u doba kad je kutija dugog bijelog Waltera bila 13 kuna i kad je većina nas jedan bon od 50kn morala imati mjesec dana što je pravi podvig s obzirom da su poruke unutar mreže 0.31kn, a prema drugoj mreži 0.49kn. Pa se ti zaljubi u nekog tko je Vip ako si ti na Simpi.
Možda za neki drugi žanr bi tako nešto šljakalo, ali ne i za grunge pobogu.

Znamo kojoj dobnoj skupini je namjenjen!

Da se malo ufuram u svoju angsty teen personu, a i da se pripremim na pisanje ovog članka pretražujući Deezer sam stvarno postala ljuta. Taman za napisat članak, jel’. Nisam uspjela iskopati niti jednu originalnu snimku neke Nirvanine pjesme, a da se ne radi o live verziji.
Sve, ali baš sve je remastered. Čak i ono gdje nisu u zagradi nadodali da se radi o remastered verziji, pa ti klikneš veselo i onda dobiješ isto ispolirano da ne kažem što, kao i u ostalim varijantama iste te ispolirane pjesme.

S obzirom da inače nisam živčana osoba (nemojte me niš’ gledat), ovo je bilo totalno van mog karaktera. Ali, imam dobro opravdanje, štoviše više nas bi trebalo biti ljuto.

“They remastered grunge out of Nirvana!”

by: Zorana Maljevac (29), 02.07.2020., Glina, Croatia

Grunge je u doslovnom prijevodu „prljav(ština)“ i ne, u ovom slučaju se ne odnosi na činjenicu da većina njih izgleda kao da ne znaju što je tuš ili recimo četka za kosu. Prljav je zvuk.
Grunge bendovi su započeli kao mali garažni bendovi koji nisu baš imali novca da bi unajmljivali studio na nekoliko mjeseci i uz to par producenata da sve fino ispoliraju. Dosta pjesama, ako je vjerovati knjizi „Kosa anđela“ je nastalo iz prvog pokušaja – i onda kako bude bit će.
Zato je grunge prljav. Jer se čuju i greške, ali i zvukovi koji se nebi trebali čuti, vokal nije čist, često nije ni razumljiv.
Kurt je znao mijenjati riječi pjesama na koncertima što govori i o tome koliko su te pjesme uopće bili dovršene odnosno koliko nisu.

I onda netko uzme taj prljav, u drugim situacijama loš, zvuk i napravi ispoliranu verziju Nirvane, Pearl Jama, Alice in Chains i drugih bendova. Rezultat bude čist, fin zvuk i vokaliupravo ono što grunge nije i upravo suprotno od onog što treba biti. To bi bilo najbliže nekom grunge danas stilu, ali djeluje kao parodija na ono što grunge jest.

Ostavština

Grunge, kao i naš Novi val, nije nešto dugo zaživio. Mislim da nije apsolutno nelogično da je jedan od razloga upravo taj što nitko od bendova nije htio nositi naziv grunge benda.

Nova postava Alice in Chains


Tako je između sredine i kraja 90-ih nestala većina bendova – ili su završili na najgori način ili su se okrenuli nekom drugom žanru ili su se raspali. Neki su išli rutom zamjene pokojnih članova, a kad se radi o glavnom vokalu bend onda je taj pokušaj u najbolju ruku osrednji.

Kao neka vrsta nastavka je bio post-grunge i nu metal. Poveznica sa nu metalom mi nije sasvim jasna jer spoj rap glazbe i metala uz relativno ispoliran zvuk… No Wikipedia kaže što Wikipedia kaže. A Wikipedia kaže da i je Nickelback “nastavak” grungea, a tu je pametnom dosta o kredibilitetu.

Layne Staley iz grupe Alice in Chains

Ono što grunge bendovi jesu ostavili iza sebe nije samo 1) Nirvanin satirični hitSmells like teen spirit“ koji je pokazao da ljudi ne shvaćaju satiru, a koji je dobio naziv po dezodoransu i 2) nije kolona mrtvih tijela nekad velikih zvijezda kao što su Kurt Cobain i Layne Staley već činjenica da su u mainstream glazbu uveli teme o kojima se do tad nije pjevalo. A bome ni javno pričalo.

Barem ne toliko glasno i pogotovo ne i na poznatim radijskim stanicama ili MTV-u (koji je tad bio kredibilna glazbena televizija, a ne izvor trash  showova kao što su „Trudna sa 16“).

Pjesme grunge bendova su govorile o zlostavljanju, odbacivanju od strane društva, psihološkim problemima, neshvaćenosti, osjećaju nepripadanja i slično. Svemu onome o čemu se u javnosti ne priča. Onome što se smatra sramotom i danas, a pogotovo prije 30+ godina.
Uveli su na velika vrata probleme ovisnosti i činjenicu da je ona posljedica, a ne samo uzrok problema – bar u velikoj većini slučajeva.

Svi oni su imali svoje demone i većina ih je bar u nekom trenutku eksperimentirala s drogom. Neki su uspjeli izaći na drugoj strani ovisnosti bez crtice, a neki su izgubili bitku.
U svemu tome se izgubio i grunge.
Zbog previše ili premalo uspjeha samih bandova.

grunge danas
Eddie Vedder

Pearl Jam i danas snima albume, nastupa, ali izvode i svoje stare hitove, ali kako pedesetogošnji Vedder može pjevati o neprihvaćanju, odbijanju, siromaštvu, a da bude autentičan? Jer on više nije baš ništa od navedenog. Nije više outsider koji se doselio i onda nakon što je Andy preminuo netko je rekao „e onaj mali zna pjevat“, pa je Mother Love Bone postao Pearl Jam sa Vedderom kao vokalom. Sad je on lice Pearl Jama kao što je Kurt Cobain lice Nirvane. A često i Kluba 27.

Od svih motiva u njihovim pjesmama ipak je najvažnija bila upravo autentičnost.
Biti ono što jesi bez obzira što drugi mislili o tebi.
Pjevati o onome što želiš, a ne što se očekuje ili što se dobro plaća.

I po meni je tada grunge prestao postojationog dana kad je postao mainstream popularan i profitabilan. Po vlastitoj definiciji je postao šrot komercijala i na kraju dana je ustvari sam sebe uništio.

Autentičnost po cijeni uspjeha

Da me netko traži da mu opišem grunge napravila bih to upravo ovako. Zbrda-zdola, bez puno datuma, po sjećanju iz svega što sam pročitala o njima, a pročitala sam dosta. Iz onog što sam gledala, a gledala sam dosta. I iz onog što sam slušala, a stvarno sam slušala dosta. Premalo u usporedbi sa pravim grunge fanovima, ali dovoljno.

I time bi napravila svojevrsni homage grungeu. Neorganiziranom stilu glazbe koji govori o temama koje su tvorcu teksta bliske i koji je pun šumova i digresija, a koji je na kraju dana autentičan. Koji je promijenio ono o čemu je prikladno pjevati, kako je prikladno izgledati i koji je izgorio jednako brzo kao što je planuo. Jer nema koncepta “grunge danas”. I baš ništa drugo nije važno.

Jer za sve drugo je tu enciklopedija. Ona nudi činjenice organizirane po datumima, albumima i skandalima.
Ako želite remastered varijantu povijesti grungea, to je idealno mjesto.
Ako želite čitati o grungeu, ali ne i o ružnim i teškim dijelovima.
Ne o tome gdje je grunge danas na onaj brutalno iskren način. Samo lijepa priča o uspjehu, a o onom drugom se ne priča. Patnja na minimum bez obzira koliko pjesme vrište njome.

Ružna strana je za neke duže članke i ono do čega nećete skrolati ako želite osnove.
I naravno, o tome gdje je grunge danas. Jer nije mogao samo tako nestati, zar ne?

Prije nego je grunge postao sve ono što nije trebao biti se sve prenosilo usmenim putem. O kućnim tulumima di svira onaj sramežljivi lik duge plave kose iz onog Aberdeena kraj Seattlea. Nisu loši, al’ fakat ih netko treba naučit naštelat instrumenti, a njega jedva razumiješ. Ma basist mu ima full čudno prezime, Novoselic il’ tako nešto, možda znaš njega jer je on ustvari završio srednju. Daj ajd idemo, najgore sta se može desit je da odemo nakon pola sata jer je dosadno.

Jedino što bi se moglo nazvati grungeom danas je specifičan odjevni stil koji je postao popularan i trendy te tako na još jedan način ubio autentičnost grunge pokreta i onog što je iza njega stajalo.
On nikad nije trebao biti moderan, a pogotovo ne kao isključivo modni stil.
Onih kojih više nema možda i bolje da ih nema jer vjerujem da ne bi bilo jednostavno gledati u kakvu lakrdiju (odnosno sexy crop topove sa nazivom tvog benda) se pretvorio tvoj trud, rad, znoj i krv.

Moglo reći da je grunge danas na policama dućana sa jeftinom robom.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...