ORIS: I sve se vrti oko objektivnosti

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Slučajan izbor

Izbor knjige Oris dogodio se slučajno, zahvaljujući imenu koje knjiga dijeli s istoimenim arhitektonskim časopisom, a zbog kojega sam pretpostavila da i knjiga možda ima dobru „arhitektonsku“ strukturu i da ju treba prelistati.

Naslovnica Orisa br. 120 (Izvor: Facebook)

Oris znači obris odnosno lik nejasnih kontura, i naziv je prvog dijela nagrađivane trilogije autorice Rachel Cusk. Drugi roman iz trilogije nosi naziv Tranzit, a treći Kudos koji je u hrvatskoj preveden kao Lovorike. Kritika je prema Orisu bila izuzetno blagonaklona te ga je proglasila presudnim književnim događajem u prozi na početku 21. st. Ovakve kritike nametnule su i pitanja, poput onoga što je to tako presudno donijela ova kanadsko-britanska autorica, kao i  je li  doista zaslužila takvu u osnovi laskavu kritiku?

Rachel Cusk (Izvor: Amazon)

Glavni lik u sjeni

Rachel Cusk u romanu Oris razvija novi oblik izlaganja u kojem unatoč autoričinom bilježenju osobnih iskustava nema subjektivnosti jer razvijena pripovjedačka tehnika minimalizira mogućnost skretanja s objektivnog puta. Glavni lik tako često šuti, ali ta šutnja nije potpuna. Količina riječi koju izgovori glavna junakinja nerazmjerna je količini teksta koji je pridružen njezinim sugovornicima. Upravo zbog takvog načina izlaganja, glavni lik ostaje u sjeni onih koji pričaju nadugačko i naširoko zbog čega se mijenja uobičajena struktura pripovijedanja.

I sam naziv romana je zanimljiv  i ima svoje objašnjene jer je glavna junakinja poput danog naslova nejasnih kontura koje se postupno ocrtavaju. Nejasno je doduše koliko će obris glavne junakinje biti vidljiv do kraja romana i da li će nam se u konačnici svidjeti ono što vidimo. Nameče se i pitanje da li svjesno ograničavanje likova u njihovom izričaju može čitaoca zakinuti u doživljaju?

Šutnja u vokalnom smislu

Glavna junakinja, inače književnica, ide u Atenu kako bi držala tečaj u ljetnoj školi kreativnog  pisanja. Knjiga prati njezin boravak u Ateni u kojoj uspostavlja kontakte sa ljudima s kojima je povezana samom svrhom svog putovanja. U tim kontaktima njezini sugovornici puno pričaju dok ona samo sporadično komentira njihove priče. Unatoč takvim kratkim javljanjima uspijevamo saznati crtice iz života glavne junakinje koja iza sebe ima propali brak i djecu.

Zgrada u jednoj atenskoj ulici (Izvor: Greece Athens Facebook)

Junakinja ovog romana se polako otkriva ne samo na osnovu izgovorene strukture već i na osnovu onoga što je ostalo neizgovoreno odnosno toka njezinih misli koje su potaknute slušanjem sugovornika. U nekim trenucima šute obje strane, barem u „vokalnom“ smislu, kao što je slučaj s književnicom Klelijom u čijem je stanu glavna junakinja odsjela. Umjesto Klelije govori interijer njezina stana smješten na vrhu spiralnog stepeništa, u potkrovlju jedne atenske ulice.

Pored s vrha spiralnog stubišta (Izvor: Alexandru Acea Unspalsh)

U nekim trenutcima psihološki profil sugovornika otkrivaju i opisane arhitektonske i dizajnerske strukture u interijeru (npr. kod Klelije), ali i predmeti koji mogu biti povod za ekstrospekcije i ujedno introspekcije glavne junakinje.

Teško da bih sama odlučila slušati simfoniju za simfonijom, bilo bi mi kao da cijelo popodne čitam Britansku enciklopediju, pa mi je palo na pamet da je Kleliji to možda isto, svojevrsna objektivnost koja izbija na površinu kada u žarište dođe zbroj ljudskih jedinica i zastre pojedinca.    

I sve se u romanu vrti oko objektivnosti i njezina odsustva, kao i odnosa mase i pojedinca, a njegov produkt je na neki način lišen emocija u smislu da se u njemu ne ostvaruje čvršća veza s glavnim likom ili pak samim sadržajem romana.

Vizualni otisak

Naša junakinja povremeno daje i vizualne opise svojih sugovornika tako svog suputnika iz aviona opisuje na pomalo groteskan način. Ipak, unatoč takvom opisnom postupku autoričin analitički pristup ne rezultira nikakvim osjetom, pa čak ni onim gađenja jer se opaženo registrira kao činjenica koja ostavlja čitaoca ravnodušnim. U takvim opisima ona na zanimljiv način gradi i svoj vizualni otisak, pa tako postaje jasno da je ona žena nježne i krhke građe. U danim opisima stvarnost je secirana poput one kirurške:

Na sebi je imao nekoliko zlatnih punktova, debeo pečatnjak na malom prstu, glomazan zlatni sat i naočale na zlatnu lancu oko vrata, a zlato bi bljesnulo i kad bi se osmjehnuo i sve je to bilo očito na prvi pogled, no ja tijekom razgovora u avionu dan prije nisam ništa primijetila.

Sposobnost filtriranja emocija

U ovom vrlo intelektualiziranom romanu nakon analize slijedi uvijek sinteza koja stavlja stvari u novi misaoni kontekst, primjerice:

Susjedova materijalna stvarnost se gore doimala veoma rahlom, no tu se dolje zgusnula i zato me se sad doimao kao veći neznanac, kao da čovjeka kontekst na neki način i zarobi.

Izričaj joj je zanimljiv, i lapidaran. S vremena na vrijeme autorica svoje pripovijedanje oživi i živim opisima okoline koja je inače prilično monotona, te se tako dogodi da more modro bukne, a kraj nas prolete predjeli načičkani kosturima nikada dovršenih kuća.

U vođenim razgovorima sugovornici pretresaju važna pitanja poput onoga dobra i zla, uspjeha i neuspjeha, ljubavi, djece, djetinjstva, prolaznosti i drugih. Vrlo je vjerojatno da ćemo ovdje prepoznati stvari koje smo osjetili i iskusili na svojoj koži, naravno ako smo dovoljno stari da nosimo iskustveno breme, ali koje za razliku od glavne junakinje/autorice najčešće nismo imali potrebu jasnije formulirati i onda intonirati.

Rekla sam da mislim kako nas većina ne zna koliko smo istinski dobri ili zli i da nas se većina nikad neće naći na dovoljno velikoj kušnji da to dozna. Ili Uspjeh kao da te udalji od onoga što ti je poznato, dok te neuspjeh na to osudi.

Ovakva razmišljanja ponekada, ali samo ponekada i to na kratko zađu i u sektor junakinjine svakodnevice, primjerice kada glavna junakinja traži pozajmicu od banke. Inače se može steći dojam da ona levitira i ne nalazi se ni na nebu ni na zemlji.

U vođenim dijalozima, koji nekada više djeluju kao monolozi koji su protkani strujanjem junakinjinih misli, osvještavaju se različite emocije koje se brzo izmjenjuju u glavi glavnog lika. Emocije se registriraju i stvaraju dojam da je junakinja negdje „uz put“ izgubila sposobnost filtriranja osjećaja zbog čega se ona sama osjeća …poput prozorskog okna u prozoru gdje bez stakla više ništa ne sprečava prodor vjetra i kiše.

Poput prozorskog okna(Izvor: Window WeatherGuard – Air in, Rain Out) Facebook

Golišava racionalnost

Prisustvovat ćemo u knjizi i satima kreativnog pisanja koje glavna junakina drži u ljetnoj školi i na kojem neočekivano nastavlja dosadašnji obrazac komunikacije negdje u pozadini. I kao što roman započinje in medias res, tako i na neki način naprasno završava zbog čega ostajemo zakinuti za niz objašnjenja o glavnoj junakinji i njezinom životu kao i daljnjim planovima što je posljedica činjenice da je glavni lik sklon kontemplaciji zbog čega bolje upoznajemo njezine sugovornike negoli nju samu. Roman je iznjedrio novi pripovjedački pristup, no je li to najvažniji događaj u književnosti prve četvrtine ovog stoljeća teško je reći. Zasigurno je ovaj način pisanja otvorio jednu drugačiju perspektivu čitaocu, i kroz nju smanjio subjektivno zastranjivanje na najmanju moguću mjeru, no pitanje je hoće li vam ovakva golišava racionalnost „ukrasti“ pozornost.

Oris je zgusnut roman koji je u svom umovanju potisnuo emocionalnost. Vjerujem da je na čitaocu da u pročitanom sadržaju pokuša uspostaviti emocionalnu vezu između sebe i romana. Uspjeh emocionalnog doživljaja ovisi o više čimbenika, pa primjerice i o tome koliko u donesenim pričama možete pronaći paralelu između sebe i pročitanog. Tako je na kraju knjige moguće da ćete biti zadovoljni pročitanim kao i da ćete se osjećati poput nezadovoljne pohađateljice sata kreativnog pisanja koja se našla u limbu između očekivanog i dobivenog.  

Kako može izgledati sat kreativnog pisanja (Izvor: Hadgebrook Facebook)

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...