Igor Weidlich – “Još za vrijeme studija htio sam obje stvari – i novinarstvo i kazalište”

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ema Stanković
Ema Stanković
Vječni sanjar i borac za pravdu (tuđu i svoju). Veliki entuzijast, ali kronični pesimist. Volim osmjehe na licima svoje obitelji i prijatelja te uživam u šetnjama sa svojim psom.

“Recimo, vidim se na Tahitiju, degustiram vinsku kartu i završavam pisanje zadnje scene nove komedije ili mjuzikla koje radim za neko kazalište u New Yorku, dok mi s faksa nove generacije novinara šalju fotke o novim uspjesima Globala”, rekao je Igor Weidlich, zagrebački novinar, urednik, pisac predstava i dramaturg, na pitanje gdje se vidi u daljoj budućnosti.

U pauzi užurbanog života, Igor nam je rekao ponešto o svome životu, radu i putu ka uspješnosti u kojoj danas uživa.

  1. Trenutno se baviš podučavanjem na fakultetu, uredništvom te dramaturgijom, koji od tih poslova radiš s najviše ljubavi?

Svaki posao koji radim mora imati dozu ljubavi prema tome što radim. Jedini put u životu kad sam radio posao na kojem mi je bilo zlo doći na radno mjesto – dao sam otkaz, i to usred prošle recesije. Tako da sam siguran da, kad bi ponestalo ljubavi i gušta u ovome što radim, bilo da predajem, bilo da radim na nekom kazališnom projektu, da pišem ili uređujem neki medij – ne bih se na tom mjestu više zadržavao. Ali ne treba se zavaravati, i u svakodnevnim poslovima ima dana kad mi se sve smrkne, u bilo kojem poslu. A onda uvijek postoji novi dan…

2. Kako je krenuo tvoj put u medije i kulturu? Jesi li se oduvijek vidio kao novinar, urednik, profesor novinarstva, u kazalištu…?

Još za vrijeme studija htio sam obje stvari – i novinarstvo i kazalište. Zbog kazališta sam otegnuo fakultet, a onda sam ga još malo otegnuo jer sam počeo i svoju novinarsku karijeru. Uostalom, nije mi se baš dalo studirati jer od novinarstva smo tada na FPZG-u imali jedva ‘N’, sve ostalo bila je politologija. Danas se ta slika promijenila i, iskreno, zaista je ludi splet okolnosti da sam na kraju ja došao na svoj faks i radim upravo to da sam dio praktičnih novinarskih kolegija i projekata koji pripremaju mlade novinare za tržište rada. Pozvao me u cijelu tu priču kolega Igor Kanižaj i nisam ni u kojem trenu požalio. A danas praktički predajem i radim s nekim svojim bivšim mentorima i urednicima

A kazalište je išlo mic po mic. Od amaterskih projekata, do profesionalnijih, pa do kontakata i ljudi koji su me uključili u svoje projekte, nadam se zbog toga što im se svidjelo kako radim. I nakon nekoliko uspješnica priznala me i struka pa se sad mogu nazivati dramskim piscem i dramaturgom. To mi je, bez lažne skromnosti, kul.

3. Možeš li reći nešto više o iskustvu u PR-u? Vidiš li se u tome? Imaš li neke savjete za one koji se time žele baviti?

O PR-u ću samo reći da je to krvav posao ako netko zaista želi u njemu uspjeti i nametnuti se. Nažalost, danas mladi često imaju sliku da će se, ako postanu PR-ovci, samo fotkati s poznatima i da im to ide pod ruku s potencijalnim razvojem karijere influencera. Možda je to upalilo za jednog pojedinca, ali posla ima preko glave. Ja sam otišao iz jedne PR tvrtke jer mi nije bilo napeto i poslodavci su se ponašali izrabljujuće, što si nitko ne treba dopustiti, a nisu koristili moje kreativne potencijale koje su tad već mogli i dobro naplatiti. I onda su došle neke druge stvari u moj život. Jedna vrata se zatvore, nekoliko drugih otvori. Ali PR itekako promišljam kad radim svoje kazališne projekte. Jedan savjet, odnosno opažanje – neki od najboljih PR-ovaca prvo su naučili sve tajne novinarskog zanata.

4. Kakvo je tvoje iskustvo u radu na fakultetu i uredništvu Globala?

Rad na fakultetu je nešto neprocjenjivo. Kao i svugdje, vidio sam mnogo mladih koji nemaju sliku toga što žele, a vidio sam i mnogo onih koji su doslovno tražili platformu kao što je Global. Neki su upravo zahvaljujući Globalu shvatili što u životu žele. A kad vidim da iz naše ‘radionice’ izlaze gotovi novinari koji doslovno dobivaju radna mjesta u renomiranim redakcijama, onda sam itekako ponosan. Nismo tu da bismo filozofirali nego pripremili ljude za ono po što su došli – da postanu profesionalni novinari. Uvijek se nađu ‘pametnjakovići’ koji vole samo kritizirati to što radimo i kako radimo, ali rezultati govore više. Haters gonna hate, ali tko ih šiša. Studenti u Globalu znaju zašto su tu došli i većina njih cijeni to iskustvo koje su dobili. To su ljudi koji će mijenjati, odnosno već mijenjaju medijsku sliku ove zemlje, pa i šire. U Globalu rokamo već pet godina, 50. broj je pred nama, a mislim da će priča živjeti još dugo, dugo. A predavanja koja držim samo su logičan slijed onoga što radim u Globalu, malo više prakse i konkretnih iskustava za studente.

5. Novinarstvo – kako si počeo, gdje si sada, tvoja iskustva s tim zanimanjem?

Novinarstvom sam se, kao i mnogi, počeo baviti još u školskim klupama. Za vrijeme studija kratko sam vrijeme pisao za Vijenac, a urednik pred kojim sam prvim preplašen stajao, kao klinjo koji ne zna ni vijest napisati, mi je bio današnji kolega Boris Beck. Nešto kasnije počeo sam raditi u gradskoj rubrici Vjesnika, i tu je prva osoba koja me tjerala da donosim vijesti s ceste bio urednik Zlatko Herljević, također jedan od kolega s kojima i danas super surađujem na brojnim projektima. A put od ‘brojanja’ rupa po cestama u gradskoj rubrici do urednika na desku ostvario se samo zato što sam uvijek htio znati više. Ako nemaš želju za tim da nečime ovladaš kako spada, onda se nemoj time ni baviti jer gubiš vrijeme. I onda je Vjesnik otišao u ropotarnicu povijesti, ja u PR, pa brzo nakon toga u slobodnjake. Danas kao freelancer pišem najviše za Playboy i Jet Set Magazin, super je to ekipa.

6. Odakle crpiš inspiraciju za predstave? Što ti predstavlja rad u kazalištu i koja predstava ti je najdraža od svih napisanih?

Novinaru zaista nije teško crpiti inspiraciju iz onoga što ga okružuje. A nas ovdje u Lijepoj Našoj trenutačno okružuje toliko toga da ne znaš bi li se smijao ili plakao pa mi inspiracije ne nedostaje. Ali nekako najviše volim ‘ući’ u ljudske odnose i u njihovo promišljanje svijeta pa se time poigrati. Svaka mi je predstava zbog nečeg draga. Who the F*** is Biba? jer sam očito pogodio ‘u sridu’ s temom i razradom, Mi o Vuku je hit predstava za djecu koja indirektno poučava medijsku pismenost pa sam i tu na svom terenu, a golemi je gušt gledati klince koji doslovno ‘progutaju’ predstavu od gotovo sat vremena bez previše vrpoljenja i još aktivno sudjeluju u svemu. Jedna je predstava malo zapela, ali i njeno vrijeme dolazi – mjuzikl Mikrofoni – to je ono što može nasmijati, ali i boli jer je život. Teško je izdvajati favorite kad su sve to vaša djeca. Što god da pišem, trudim se da to neko neozbiljno ‘derište’ u meni ostane razigrano i znatiželjno.

7. Imaš zaista dinamičnu karijeru, moglo bi se reći da si “na sve strane”, odakle motivacija, želja, energija? Što te pokreće?

Ne znam ni sam što me pokreće. Valjda ta znatiželja. Poludim kad se ništa ne događa. A opet poludim i kad se previše toga događa. Mislim da mi puls održava dinamika svega toga oko mene.

8. Imaš li neko zanimljivo iskustvo za podijeliti s našim čitateljima? ”Insajderski” savjet?

Savjet čitateljima? Mislim da nikad neću biti dovoljno zreo da dijelim prave velike savjete. Velika je to odgovornost. Ali iz mog iskustva ako mogu nešto reći je – ostanite vjerni sebi i nikad se nemojte pomiriti sa stanjem stvari. Jedan je život, zato grabite naprijed i pritom pokušajte bar malo uživati.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...