Imate li i vi oficinafobiju (strah od šopinga)?

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Avatar
Leon Zrile
Vječni tragač za smiješnim, zbog čega na život nikad ne gledam ozbiljno. Volim hranu, birtije, bicikliranje i filmove. Sklon pretjerivanju u svemu od navedenog.

Znate onaj fantastični osjećaj kad cijeli život patite od nečega i mislite da se to nikome ne događa i da je to samo vaša čudna osobnost i onda otkrijete da ima još ljudi koji pate od toga i to znanje da i drugi pate nekako olakša vašu patnju jer ste granični sociopat?

To je ono što se meni dogodilo neposredno prije pisanja ovog teksta. Znao sam da će tekst biti o tome kako apsolutno prezirem kupovanje odjeće i kako me sam ulazak u dućan s odjećom čini suicidalnim.

Naravno, prije svakog pisanja teksta potrebno je dobro istražiti tematiku o kojoj se piše. Nakon 38 sekundi guglanja i površnog čitanja jednog članka, došao sam do saznanja da se taj moj problem s dućanima zove oficinafobija koja je jedna od potkategorija agorafobije. Zanimljivo, od agora nikad nisam imao fobiju.

Moram naglasiti da oficinafobija može biti strah od kupovine u bilo kojem dućanu, bez obzira na to što se tamo prodaje. Ima ljudi koji čak imaju i fobiju od online kupovine. Kod mene se radi isključivo o strahu od dućana s odjećom. Recimo, hranu i kućne potrepštine obožavam kupovati. Mogao bih satima birati hranu u dućanu. I volim kupovati pivu na šanku. I to isto mogu satima.

Ali odjeću mrzim kupovati. Obično broj hlača i majica održavam na nekom minimumu i nosim ih sve dok me kolege ne počnu pitati je l’ mi treba posuditi novaca ili nešto jer se ne mogu natjerati da obnovim garderobu.

Drugi ljudi imaju zimsku jaknu, proljetnu jaknu, sportsku jaknu, elegantnu jaknu… Ja imam jaknu.

Ono što je još gore je da sam strahovito izbirljiv kad se radi o odjeći pa ne mogu ni poslati ženu ili nekog drugog da mi kupi odjeću jer su vrlo male šanse da će pogoditi moj ukus. 

Koji je korijen te fobije, ne znam. Jesu li me kao malog ostavili bez hrane u kabini za presvlačenje? Jesam li jednom isprobavao majicu koja mi je bila tri broja premala jer nisam htio priznati da sam debelo đubre i onda je više nisam mogao skinuti pa su prodavačice morale zvati vatrogasce da me izvade iz nje, a ja sam to potisnuo? Teško je reći. Samo znam da se počnem znojiti čim uđem u dućan s odjećom.

Jednom sam tako išao na svoju prvu “odraslu svadbu”. Pod time mislim da sam prvi put išao na svadbu na koju sam bio pozvan baš ja, a ne moji roditelji. Do tada nisam posjedovao ni jedno odijelo i rekao sam sebi da mi je krajnje vrijeme da uđem u svijet odraslih i kupim barem jedno. Ipak sam već bio u srednjim 20-ima.

Uđem u prvi dućan na koji sam naletio u gradu, a da je imao odijelo u izlogu i krenem razgledavati. Kažem prodavačici da mi treba nešto za svadbu i da želim isključivo crno odijelo. 

“A zašto mora biti crno? Pa idete na svadbu, a ne na sprovod.”
“Pa dođe vam na isto, ne? Hahahahaha!”

Nisam oduvijek bio duhovit.

I isprobavam ja tako tri različita odijela i isto toliko košulja, ali ništa od toga mi se nije sviđalo. Spomenuo sam već da sam izbirljiv.

Međutim, toliko sam se znojio i bio nervozan dok sam isprobavao ta odijela i košulje da me prodavačica vrlo znakovito pitala na koji način želim platiti za sva tri znojem natopljena kompleta.

Ja sam rekao da nisam zainteresiran ni za jedan, a kamoli za sva tri. Pa neću kupovati znojnu odjeću! Nisam se ni snašao, a ona je već je imala uperen suzavac u moje oči i elektrošoker u međunožje. Naravno, postao sam ponosni vlasnik tri odijela i tri košulje. Vrlo traumatično.

Možete onda zamisliti kako mi je kad idem sa ženom u dućan s pretežno ženskom odjećom, kao što su više-manje svi dućani na ovome svijetu. U zadnje vrijeme me pušta na miru jer vidi da mi je to stresno, ali nije uvijek bilo tako.

Ne znam što mi je gore. Čekati je ispred dućana ili ići s njom unutra.

Jednom sam tako hodao sa ženom po gradu i naravno da smo prošli pored dućana u kojem ona mora nešto na brzinu isprobati.

“Dođem odmah. Tu me pričekaj. Vraćam se za pet minuta.”

Minutu kasnije, dolazi neka žena sa psom i veže ga za ogradu ispred dućana.

“Dođem odmah. Tu me pričekaj. Vraćam se za pet minuta.”

Pas i ja smo se rezignirano pogledali. Obojica smo znali da ćemo čekati puno duže od pet minuta. Jer kao što znamo, vrijeme je relativno. Mojoj ženi se činilo kao da je prošlo pet minuta, a zapravo je prošlo tri tjedna. S vremenom me pas počeo gledati kao potencijalni obrok. A i ja njega.

Ali kad sam jednom ušao sa ženom unutra jer mi se nije dalo čekati na ulici… to je tek bio pakao na Zemlji. Barem ako je suditi po vrućini koja me oblila čim sam ušao. Možda je do moje fobije, ali ja mislim da namjerno griju prekomjereno kako bi se muškarci osjećali loše.

Dok je žena isprobavala ne znam koju haljinu po redu, ja sam stajao i primao udarce laktovima od stotina i stotina tisuća žena koje su prolazile pored mene. Želim vjerovati da su barem neki od njih bili slučajni.

Ja znam da se prostor treba maksimalno iskoristiti i da što više robe staviš van, to će ti promet biti veći. I znam da takvi dućani nisu predviđeni za bika od 190 cm i 95 kg (120 oko Božića i Uskrsa), ali takvima poput mene život je ugrožen.

Te žene su me gledale onako kako penicilin gleda na patogene bakterije. Ili onako kako policija gleda na ljude koji nose majicu sa slikom marihuane. Nešto što pod hitno treba ukloniti jer čini neizrecivu štetu svima oko sebe.

Napokon, sjetim se da sam jednom čuo da taj dućan ima i muški odjel pa rekoh da odem pogledati da malo ubijem vrijeme.

Pitam jednu zaposlenicu gdje je točno muški odjel. Ona mi kaže da odem na kat i neka samo prođem dio sa ženskom odjećom sve dok ne primijetim mušku odjeću.

Dođem na kat i stvarno, prvo je bila ženska odjeća. Hodam ja tako i gledam kad ću uočiti nešto za muške. Prehodam četiri kilometra, ali i dalje sve oko mene ženska odjeća. Hvatala me tjeskoba. A već mi je lagano bilo i muka od svih tih stalaka s robom. Osjećao sam se kao da ću pasti u nesvijest.

Obratim se najbližoj zaposlenici.

“Pa dobro, gdje je više taj muški odjel?”

“Gospodine, pa vi ste već debelo na muškom odjelu. Sve ovo oko vas je muška odjeća.”

To me je šokiralo. Naime, ja vam imam tu krkansku crtu u sebi i ne podnosim muške majice i hlače koje izgledaju kao ženske. Znam, moram poraditi na tome.

Priđem najbližoj polici i vidim majice s cvijećem u sto različitih verzija. Pročitam natpis: “Muška majica”.

Odem do druge police. Majice s V-izrezom do koljena. Natpis: “Muška majica”.

Nisam više mogao biti hrabar. Izdržao sam koliko je išlo. Zacrnilo mi se pred očima. Jedva sam živu glavu izvukao iz tog dućana.

Tada još nisam znao za oficinafobiju pa nisam mogao zatražiti bolovanje na temelju toga. Ali ubuduće kad mi se tako nešto dogodi, itekako ću si priuštiti dva tjedna toplica.

I ja sam samo čovjek. 

Prethodni članakSPOR OKO SPOJA
Sljedeći članakTetovaža naša svakidašnja

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...