Ivana Urem Marohnić: Kako sam pokrenula revoluciju kruha u Zagrebu

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Petra Pavičić
Petra Pavičić
Studiram, radim, ne posustajem. Temperamentna, duhovita, empatična, bar tako kažu. A kažu i da puno pričam – ali to im ne vjerujem. Vesele me sitnice, ali ne zadovoljavam se mrvicama.

Čim smo ušli u Koricu, osim neopisivo dobrih mirisa kruha, slastica i kave, zatekla nas je i posebno dobra vibra – od nasmiješenih djelatnica iza pulta do slastičarki i pekara koji se, dok peku svoj zanat, mogu vidjeti kroz stakleni izlog na ulici, pa sve do odlično uređenog prostora u kojem se mislilo na baš svaki detalj. Jedino je logično objašnjenje da se iza svega krije mastermind koji je pokrenuo pravu revoluciju kruha u Zagrebu. Njezino ime je Ivana Urem Marohnić i riječ je o genijalki koja je nakon godina rada u korporaciji odlučila osluhnuti svoju intuiciju i otvoriti nešto što je Zagrebu i njegovim građanima stvarno bilo potrebno, a da toga ni sami nisu bili svjesni. Ta se potreba najviše primjećuje u nerijetkim čekanjima s nadom da će se uskoro osloboditi koji stol. Nas je Ivana definitivno inspirirala jer je od namirnice koju svi gotovo svakodnevno konzumiramo i za koju većina nas vjerojatno nije ni promišljala može li doseći neku novu razinu, ona stvorila novi sinonim – pravi kruh!

Iako pekaru Korica, koja se nalazi u samom centru grada, u Preradovićevoj ulici, nije potrebno posebno predstavljati, možeš li nam ipak, za one koji ne znaju, ukratko objasniti koncept Korice i što je to toliko posebno i drugačije u odnosu na druge pekare u Zagrebu što vuče ljude da se iznova i iznova vraćaju?

Najjednostavnije rečeno, u Korici radimo pravi kruh. U taj izraz toliko vjerujemo da smo ga i zaštitili. Htjeli smo da ljudi probavši kruh reagiraju s: „E, to je kruh!“. Nisam se mogla prisjetiti kad sam zadnji put imala takvu, ili bilo kakvu pozitivnu, reakciju na tako bitnu namirnicu, neku koju jedem svaki dan. Kruh je jednostavna stvar, ali kao i sve jednostavne stvari, lako ju je pokvariti. Mi ga radimo na jednostavniji, no sporiji i teži način. Zato može biti čist i slobodan od čarolija koje služe povećanju profita, ali koje su ugrozile osnovu, a to su okus i zdravlje. Osim kruha na istom principu radimo i slastice. Ukratko, radimo i poslužujemo ono što u idealnom svijetu i sami želimo konzumirati.

Svaki dan čujemo kako je teško biti poduzetnik, kako se zakoni stalno mijenjaju i ne idu na ruku onima koji su odlučili biti sam svoj šef. Kako si se i zašto odlučila na taj veliki, pomalo i riskantan potez?

Nisam srećom razmišljala puno o riziku, jer tko zna gdje bi me to dovelo. Neke stvari jednostavno dolaze iz trbuha, kao riječi za koje ne znamo zašto smo ih izgovorili. Došlo je i pomalo iz revolta što se u Zagrebu ne može kupiti ništa prvoklasno, ništa vanserijski, pretpripremljeno, zapakirano i servirano, ništa takvo kakvo su u nekom nevidljivom dogovoru lokalne mini-korporacije i cehovi odlučili da moramo jesti (uostalom, i piti, i odijevati se, i gledati i slušati itd.). Smatram da kod nas pojedinac može još i više učiniti za svoju okolinu iskrenom, autentičnom poduzetničkom inicijativom nego aktivizmom. Gledajući unatrag malo je smiješno, a malo zastrašujuće, ali uspjelo je.

Ljudima koji imaju želju uzeti stvari u svoje ruke, svakodnevno na pamet padaju desetine ideja. Je li i tebi bilo tako ili si odmah znala što želiš? Kako si zapravo došla na ideju da otvoriš pekaru u Zagrebu, na mjestu gdje ionako sve vrvi pekarama?

Moram priznati da sam imala i da još uvijek razvijam više ideja. Iako ima napretka, još je puno toga što se u Hrvatskoj radi ispod standarda, pa se puno drugih djelatnosti još da unaprijediti povratkom osnovama – kvaliteti, uvažavanju i poštivanju kupaca i kolega. Ali ocijenila sam da ću s pravim kruhom zaigrati na sigurno. Iako grad vrvi pekarama, konkurenciju nisam vidjela u niti jednoj od njih. Sve te pekare konkurencija su sebi međusobno, pa i dalje posluju. Nešto bolje od toga moralo bi proći bolje. 

Kako su tekle daljnje pripreme nakon tog ključnog prijeloma koji se dogodio u tebi , kada si zapravo shvatila da je to – to?

Napravila sam poslovni plan, proučila promete u djelatnosti, korigirala na niže radi viših troškova uklanjanja kompromisa i na više na ime veće cijene za kvalitetu. Kako su brojke funkcionirale, nije bilo razloga da ne nastavim s realizacijom plana. 

Svjesni smo kako je to zasigurno bio težak i stresan period. Jesi li tijekom istog imala potporu bližnjih?

Dovoljno je boriti se sa vlastitim sumnjama i strahovima, a još teže baviti se tuđim. Zato sam odabrala preuzeti sav rizik i u posao ući bez poslovnih partnera. I tu je onda potpora emocionalnih partnera jako važna.

S kojim si se problemima susretala na svom putu?

Najveći je svakako financijski problem, jer ne može se ni iz čega stvoriti nešto. Htjela sam od prvog dana prezentirati projekt kao gotovu priču kakvu sam zamislila, bez kretanja u malim koracima, obećanja za budućnost, učenja na radu, napuhavanja priče grandioznim planovima koji se neće ostvariti. To naravno košta. I onda još unatoč svom planiranju tu su uvijek nepredviđeni i ponekad besmisleni troškovi. Povećanje snage struje, prava za glazbu, odvoz otpada, posebni građevinski radovi samo zato da se ne čekaju posebne suglasnosti ili da se udobrovolji gunđavi susjed ili inspektor.

Lijepo je gledati u nešto što si sama podigla i što svaki dan iznova podižeš, no na što si najviše ponosna?

Nedavno me zaustavio kupac i zahvalio se na tome što Korica postoji, jer je „pravi dar Zagrepčanima“. Oduševilo me kako je spontano sumirao sve što smo htjeli da Korica predstavlja. Čupavog tipa iz predzadnje klupe u majici benda za koji nitko nije čuo, kojeg ne vidite godinama nakon mature jer ga nema po gradu, ali koji godinama gura svoju stvar i onda o njemu čitamo kao licu uspješnog startupa. Pokrenuli smo i radili smo svoju stvar, transparentno pred izlogom u centru grada, uvjereni da je to ispravno i čekali pored rijeke dok se susjedstvo nije probudilo.

Što misliš, koje su tvoje osobine koje su ti pomogle na tom putu?

Ne prepoznajem na sebi nikakve posebne osobine koje su me dovele do ovog rezultata, možda upornost i samostalnost. Svakako mi je puno pomoglo poslovno iskustvo koje sam imala u vođenju projekata i timova u zahtjevnom korporativnom okruženju.

S obzirom na to da si godinama bila dio velike korporacije, a uskoro ćeš brojati treću godinu postojanja Korice, koje su prednosti i mane ovakvog tipa posla gdje si sama sebi šef u odnosu na posao gdje imaš svog nadređenog? Je li više ili manje stresno?

Istovremeno je i manje i više stresno od zaposlenja na radu za drugog. Umjesto da imam jednog šefa, svaki je kupac moj šef i puno je teže sve zadovoljiti. No kako nema rigidnog konstantnog tempa fiksnog radnog vremena, tu i tamo može se i bolje proći.

Kada danas gledaš unazad, postoji li nešto što bi promijenila i napravila drugačije?

Gledajući unazad, još bih više usporila i dala si vremena uživati u procesu stvaranja rezultata.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...