Je li to prerano za gubitak djevičanstva?

Must Read

5 brzih ideja za skratiti zagrebačke dane – pronađi nešto za sebe

Ovog ljeta ostajete u Zagrebu? Bojite se da će vam biti dosadno? Bacite oko na idućih 5...

CIJEPIRANJE: ČIP TI ILI NE ČIP TI?

Možda bi Hamletova dilema oko korone, cijepljenja i čipiranja zvučala kao iz naslova. A čuo sam i...
Filip Majić
Filip Majić
Odnedavno Zagrepčanin, rodom iz Broda, skorašnji obrtnik, polufinalist županijskog Lidrana ‘95.; tekstualno-vizualni zbijač šala, a ponekad i pošalica na stranici Mayara. Jednom sam se vozio na stražnjem sjedalu Rafinog auta, ali ne želim se hvaliti time.

Ne znam. Nisam prije bio toliki fan životinja. Moguće da je bila neka grižnja od strane psa da se ne sjećam, no do prije nekoliko godina nisam bio preveliki ljubitelj ljubimaca.

T-com vremena sam postao slab na pse. Mačke, s druge strane, mi nisu bile pretjerano simpatične. Uvijek su se mlatile u naselju u kojemu sam odrastao. Kao da su u nekom getu, kao da je riječ o nekakvoj mafiji. Non-stop neki mačji sukobi, beefovi, ljubomore, preljubništva, obračuni i osvete. Mačja posla. Mačak Tomi je bio klasičan primjer naseljske mačke. Polušepav, polušugav, bez jednog oka. Da je čovjek bio bi neki masni gusar. Mačak Tomi nije bio pijanica, lola, a ni bekrija, no uvijek je teturao i bio odvratan. Nije mačka koju želiš podragati. Nije ni mačka, više kiklop.

Crazy cat lady iz Simpsona je čist’ ok. Mačke iz visokog društva su bile simpatične, ali su one zle mačke iz crtića ‘Lunjo i Maza’ (popraćene tjeskobnom glazbicom) uništile moju viziju mačaka kao simpatičnih bića. Da ne pričam kako je bivši cimer, dok je hodao s jednom djevojkom, uvijek bio meta terora od strane njezine ljubomorne mačke. Ako bi ikada ostavio otkrivene noge mačka bi odmah skočila na njih i krenula ih grebati. Nisam znao da životinje mogu biti toliko ljubomorne i mrziti. Svakako si nisam nikada maštao da bih mogao imati mačku, psa da, možda, ali mačku definitivno ne. No život nikoga ne pita pa tako ni mene. Sada živim sa zaručnicom i s mačkom.

Nova šansa

Kada sam se useljavao s curom znao sam da je ljubitelj mačaka i nije mi padalo na pamet da dajem ikakve ultimatume tipa “ili ja ili mačka”. Već vidim kako to ne bi dobro završilo za mene. Dok bih ponovo pakirao sve stvari u kutije i odlazio nakon zajedničkog života koji je kratko trajao, mačak bi me samo pogledao s onim ” jesi li ti, kretenu, stvarno mislio da me možeš izbaciti iz ove kuće? Nije ti ovo ‘Survivor’, ali ‘the tribe has spoken”, čobane huškački” pogledom. Ipak, to se nije dogodilo i nisam stavljao djevojčinu ljubav na test, iako sam bio alergičan na dlaku (ne znam kako i je li to nestalo, no ne kiše se kao prije). Zajednički život nam je počeo s +2 mačke. Tješio sam se da je to još i dobro. Što da je jedan od onih cura koja ima terarij i voli imati pauka ili zmiju i ta ista pauk/zmija bi morala slobodno gmizati po kući, jer “i zmije su ljudska bića. Okrutno je držati ih samo u kavezu”. Okrutno je držati zmiju 10 kilometara od ljudi (ZOO je iznimka), no to je sad druga ako ne i treća priča. Poanta je da sam mogao gore proći. Dvije mačke i ja imamo više potencijala za dobro slaganje, nego što bih imao za nekim mrtvim pitonom.

Monthy Piton

Kada sam već kod pitona, ne znam ako je netko već načuo onu preglupu urbanu legendu od prijateljice-poznanika-frendice -cimerica koja je imala pitona? Cura je imala pitona, jedno jutro se probudila i skontala da se prethodno navedena beštija opružila njezinom dužinom. Nazvala je kompića veterinara koji joj je rekao: “Kety, p’kaj si ti looda? Pa tvoj piton te odmjerava – želi te pojesti.”

Hejteri će reći da je priča izmišljenija (kako ovo nije riječ!?) od Harryja Pottera ili Đapićeve diplome, no ja u svojem srcu znam da je istina. Malo je bilo čudno što sam čuo istu tu priču od sestrične od bivše djevojke, koja je prepričavala kako se to isto dogodilo liku s plesa. Koincidencija? Mora biti. Očito cijeli Zagreb ili bar svaka šesta osoba ima 3,14tona za ljubimca. Tona pitona. Yeah right.

View this post on Instagram

🐍🍔🍗🥪🍕🥩❤️ ugriiizlaaaaa

A post shared by Mayara (@mayarainstac) on

Zmije, sram Vas bilo!

Umjesto da trošimo riječi je li ova lažna priča istinita ili nije, možda je krajnje vrijeme da se uhvatimo u koštac s gorućom, a evidentno i rastućom problematikom u nas. Naravski, pogađate, riječ je o pitonskoj proždrljivosti i nezahvalnosti istih. Nemo’š vjerovat’, danas ni zmijama ne možeš više vjerovat’. Pa krute, dovedem te iz džungle, odvojim te od obitelji, od stare koja ti je kon-stan-tno siktala da si neuredna, da ostavljaš svoju staru kožu, i kosti plijenova po cijeloj sobi, dam ti krov nad glavom, jedeš najbolje štakore u Zagrebu, a i šire, i ti me ideš pojest!? Za ozbač!?

Šugave zmije, prvo mi Evu natjeraju da pojede jabuku i istjeraju nju i Adama iz raja, Thompsona mi za srce ugrizu (premda ne znam kako te zmija baš za srce ugrize,ali ok, Thompsone), i sad ovo. Nije ni čudo što nam mladi idu iz države.
Mislim, dovedeš ih iz džungle, daš im krov nad glavom, odvojiš ih od staraca koji su im stalno prigovarali kako se presvlače i ostavljaju staru kožu po kući, daješ im prvoklasno štakorsko meso.

Respekt dr. Dolittleu, al' Thompson može pričati i s vjetrom.

Objavljuje MayaraPonedjeljak, 30. listopada 2017.

Mačja nepravda

Često imam osjećaj da mačak u našem suživotu ima bolje uvjete stanovanja nego ja. Da bi suživot funkcionirao potrebna je suradnja i komunikacija s obje strane. S curom tih problema nema, ali s mačkom je druga priča.

Za početak – ne plaća ni stan, ni režije. Ok, reći će neki da nema nikakve izvore financija, no siguran sam da se mačka može bar izdresirati da počisti svoj pijesak, opere pod, počisti prašinu krznom itd. Ponekad ubije muhu ili komarca i sad bi ja trebao biti zahvalan? E ne’š, mačko! Pravedna raspodjela poslova bi trebala postojati. Ponekad bih možda trebao biti zahvalan jer nam mačak nije jedan od onih koji uhvate neku pticu ili miša, i onda svoj trofej donesu kući i sakriju isti iza kauča. Dok ti identificiraš odakle dolazi smrad, taj isti smrad se već udomaćio u kući i plaća režije. Srećom, naš mačak ne ide van pa nemam takvih strahova.

Hoćemo još

Bit će u drugom blogu o neravnopravnosti vrsta u cimerovanju, no sad bih morao na počinak. Što se samoga naslova tiče, teško je reći kada je išta prerano u današnje vrijeme.

Latest News

Švedska divljina, pas i prenatrpani kanu

Švedsku sam prvi put posjetila prošle zime, za vrijeme najduže noći u godini, zbog čega se cijela...

LJETO BEZ STRESA ZA LJUBIMCE I VLASNIKE

U Hrvatskoj se sve više prepoznaje život s ljubimcima, imamo nove plaže posebno za ljubimce, a i sve je više hotela, apartmana...

10 korisnih i edukativnih aplikacija za Android koje trebate skinuti odmah

Svi smo kao društvo postali osvješteniji oko toga koliko je vježbanje i kretanje bitno za dobro zdravlje i kvalitetno duži život. Ono...

Pedalama do mora – izazovi i oduševljenja

Pedalama do mora je pregled načina kako si zagorčati jednu avanturu te kako sve što ju zagorčava može postati baza za nova oduševljenja i predivna sjećanja.

(SAMO)KRITIČNOST

Zašto nam je aktivnost vlastitog kritiziranja postala prirodna kao disanje? U kojem trenutku je postalo tako lako drugima...