Jesam li izdajnik?

Must Read

5 brzih ideja za skratiti zagrebačke dane – pronađi nešto za sebe

Ovog ljeta ostajete u Zagrebu? Bojite se da će vam biti dosadno? Bacite oko na idućih 5...

CIJEPIRANJE: ČIP TI ILI NE ČIP TI?

Možda bi Hamletova dilema oko korone, cijepljenja i čipiranja zvučala kao iz naslova. A čuo sam i...
Filip Majić
Filip Majić
Odnedavno Zagrepčanin, rodom iz Broda, skorašnji obrtnik, polufinalist županijskog Lidrana ‘95.; tekstualno-vizualni zbijač šala, a ponekad i pošalica na stranici Mayara. Jednom sam se vozio na stražnjem sjedalu Rafinog auta, ali ne želim se hvaliti time.

Ponekad znam biti paranoičan. Previše razmišljam, ponekad premalo, no svakako previše analiziram. Barem u situacijama gdje nije potrebno pretjerano analiziranje. Kad igram nogomet, nema tu analize. Trčiš, dodaješ random i pucaš kad ti lopta dođe. Kakve formacije, strategije i slične gluposti. Trči k’o muha bez glave i nadaj se pobjedi.

Prije koji dan sam trebao ići kupiti krumpir (ili kunpir ili krompir) u trgovinu.

S obzirom sam radio stejk, ciljao sam na mladi krumpir. Narežem ga na osmine, stavim u mikrovalnu da mu se otvore pore, a zatim u vrećicu s maslinovim uljem, češnjakom, ružmarinom i začinima. Nek’ se paca 10-ak minuta. Zatim… Ajd dobro, recepat ćemo drugi puta, bitnije je možda nastaviti priču.
Otišao sam do prve male trgovinice.
-Dobar dan, sused.
-Dobar dan, dobar dan.
Ne znam zašto, ali oduvijek sam bio fan duplog pozdravljanja #bokbok. Isto tako, kod pozdrava u ovim trgovinama u susjedstvu me često živcira što me oslovljavaju sa ‘susjed’ bez da imaju ikakav uvid u moje prebivalište ili boravište. “Vi ste samo tako pretpostavili da sam ja vama susjed?!”. Uvrijedi me to kao kad netko u Americi ti ide pretpostaviti spol.
Gdje stadoh… Uglavnom, u trgovinici (za koju još ne znam kako je uspjela preživjeti pored velikih trgovačkih lanaca, ali je) sam morao malo smalltalkati o vremenu, a radnica mi je detaljizirala gdje je njezin sin ovaj vikend išao na utakmicu sa svojim odbojkaškim klubom, što su tamo jeli za doručak, na što je alergičan. Fun stuff. Uvijek ja porazgovaram, ali mi se često ne da. Nekad samo želim kupiti vrećicu oraha, a ne dobiti recept za orahnjaču od pokojnog svekra radničine bivše susjede. Evo, sad sam i sebe zbunio.
Znam da prodavači u malim trgovinama ponekad žele porazgovarati. Između ostaloga, možda, osim zbog blizine, opstaju baš zbog tog osobnog štiha. Najgore je ako su još i superdragi.
Kako sam nakon malopričja s radnicom shvatio da imaju samo stari krumpir, uvidio sam da ću morati eskivirati i otići do obližnje, veće trgovine. Taman im je dolazila neka roba pa bijeg nije bio toliko problematičan. Mladi krumpiru, što sve radim zbog tebe. Bolje ti je da mi dobro ispadneš.

Nakon nabavke prethodno navedenog u Vrutku došao sam do gorke spoznaje – morat ću proći pored male trgovinice i skužit će da ih varam s drugom trgovinom. Navukao sam kapuljaču i pokušao ići alternativnim putem, no ne postoji alternativni put, niti bilo kakav prečac. Malo sam zastao dok nisam vidio da je onaj kombi koji je dostavljao robu nije otišao, i hrabro krenuo u zaobilazak trgovine. Murphy i njegovi šupački zakoni su opet bili aktivni. Naravski da sam naletio na šefa trgovine kako je iza bacao kutije. Stao je s praznom kutijom u ruci i pogledao me, skenirao moju Vrutak (nisam Vrutkov plaćenik) vrećicu i razočarano rekao prozborio: ”Hej sused”. Bilo je jasno vidljivo iz njegovog izraza lica da misli da ga varam i kupujem mu iza leđa. Jesam li ja Juda? U njegovim očima sigurno. Siguran sam da bi htio priupitati: ”A što oni imaju, a ja ne?”, no i sam zna da imaju ne mo’š u maloj trafici imati adekvatnu ponudu koja može konkurirati masnim trgovačkim lancima.

Sjećam se da smo ja i bivši cimer već ranije imali doticaj s ranije istaknutom tematikom.
Na Jarunu je pored nas bila mala trgovinica i svakodnevno smo tamo kupovali. Pojavila se veća, bolja i jeftinija trgovina u susjedstvu i šta’š sad. Odlazak u novu trgovinu smo rješavali kao nindže. Malo se zamaskiraš, ideš kada padne noć, nosiš torbu da te vrećice ne odrukaju i obavezno na kraju kupnje dobaciš blagajnici: “Ja nisam bio ovdje.” Naravski, ubaciš joj dvije-tri kune u blagajničku kecelju za čuvanje tajne. Nisi škrta stoka.

Nadaš se da te ovi iz male trgovine neće skužiti, ali nije ti svejedno kada sljedeći put ideš kod njih. Malo je susjedstvo, ljudi pričaju, priče kruže. Hoće li me prozreti pogledom i uhvatiti u mojim očima onaj “Da, kupovali smo u drugoj trgovini” pogled? De ti znaj. Zato ti ponekad ne preostaje ništa drugo nego se odseliti. Po mogućnosti u drugi grad. Ako ne ide, može i Zagreb, ali baaarem u Dubravu. Barem.

Eh da, recept za onaj pečeni krumpir je tražio da vrsta bude Idaho Gold. S obzirom na to da ne znam ni jednu vrstu krumpira poimence, odabrao sam lički.

Da se malo nadovežem na prošli blog i sarmu, naišao sam na zanimljivu raspravu u jednoj grupi. Majka se brine da joj sin ne pregladni. Mališan ne želi jesti meso pa spravljanje sarme i nije toliko jednostavno. Ne želim reći da sam Nosterdamus, no predvidio sam ovaj problem. Isti su riješili brižni članovi grupe s hvalevrijednim savjetima. Dobar tek i uživajte!

Latest News

Švedska divljina, pas i prenatrpani kanu

Švedsku sam prvi put posjetila prošle zime, za vrijeme najduže noći u godini, zbog čega se cijela...

LJETO BEZ STRESA ZA LJUBIMCE I VLASNIKE

U Hrvatskoj se sve više prepoznaje život s ljubimcima, imamo nove plaže posebno za ljubimce, a i sve je više hotela, apartmana...

10 korisnih i edukativnih aplikacija za Android koje trebate skinuti odmah

Svi smo kao društvo postali osvješteniji oko toga koliko je vježbanje i kretanje bitno za dobro zdravlje i kvalitetno duži život. Ono...

Pedalama do mora – izazovi i oduševljenja

Pedalama do mora je pregled načina kako si zagorčati jednu avanturu te kako sve što ju zagorčava može postati baza za nova oduševljenja i predivna sjećanja.

(SAMO)KRITIČNOST

Zašto nam je aktivnost vlastitog kritiziranja postala prirodna kao disanje? U kojem trenutku je postalo tako lako drugima...