Kakve veze Camino de Santiago ima s ovom situacijom?

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Camino de Santiago jedno je od najpoznatijih kršćanskih hodočašća s vrlo dugom tradicijom. Ubraja se u tri najveća hodočašća, uz ono prema Rimu i Jeruzalemu. Postoje razne rute i razni počeci, od Francuske, Španjolske i Portugala, no najpopularnija ruta je ona koja ide sjeverom Španjolske sve do krajnjeg cilja – Santiago de Compostele na krajnjem zapadu na Iberskom poluotoku. Cilj Camina (put na španjolskom) je doći do katedrale, mjesta gdje se vjeruje da su pokopani ostaci sv. Jakova, po čemu je put i dobio ime (Way of St. James). Kako biste dobili potvrdu da ste završili hodočašće, tzv. compostelu, potrebno je prijeći minimalno 100 zadnjih kilometara puta. 

Ja sam prije dvije godine odlučila prehodati tzv. Camino Frances – put od samog juga francuskih Pirineja iz St. Jean Pied de Porta do Santiaga, ukupno osamstotinjak kilometara. Kažu da put nekim uobičajenim tempom traje 33-35 dana pod uvjetom da svaki dan prijeđete u prosjeku 24 km. Meni je trebalo 39 dana.

Svake godine raste broj ljudi koji se odlučuju na taj pothvat, od 2500 ljudi 1984. do preko 300 tisuća ljudi u 2017. godini. Statistike kažu da oko 60% hodočasnika odabire Camino Frances za svoju rutu. Nije ni čudo kad je Camino Frances najpopularnija ruta pa tako i logistički najopremljenija. Cijeli kraj gotovo živi za hodočasnike i od njih, u svakom se mjestu nalaze smještajni objekti specijalizirani za prihvat hodočasnika, tzv. refugios, izvori vode i sl.  

Razni su razlozi zašto se sve veći broj ljudi odlučuje na ovakav pothvat, od religijskih pobuda, želje za upoznavanjem samoga sebe, kao reset nakon neke teške životne situacije, u zavjet za ozdravljenje od bolesti, kao vrijeme za razmišljanje o važnoj odluci, pa do sportskog izazova. Vjerojatno vam je poznat i film The Way s Martinom Sheenom u kojem je njegov sin nesretno poginuo za vrijeme hodočašća pa je njegov otac odlučio završiti putovanje umjesto njega. Nedavno je bio (opet) prikazan na HRT-u.

Za mene je to bilo duhovno putovanje. Nisam religiozna u klasičnom smislu riječi tako da me Caminu nije privukla vjera, već ono nešto. Otkad sam prvi put čula za Camino sada pred već mnogo godina zazvučalo mi je kao nešto interesantno što bi vrijedilo isprobati. A onda su krenuli znakovi – jedno vrijeme sam svako malo slučajno naletavala na informacije o Caminu, film, predstavljanje knjige, predavanje, u nasumčnim e-mailovima mi je netko iz čista mira spomenuo Camino, prijatelji prijatelja vraćali su se s pričama s Camina i u meni se razvila želja da ga i sama jednom prijeđem.

Neizmjerno sam sretna što sam u tom svom naumu i uspjela. Bio je izazov provesti toliko vremena sam sa sobom, shvatiti (ponovno) što je život, što je bitno, a što nije, tko si u svojoj biti i od čega si sazdan. U ovom ubrzanom i žurnom svijetu čini mi se kao dragocjeno i prijeko potrebno iskustvo. Divno mi je bilo i toliko boraviti u prirodi i što sam bila toliko fizički aktivna. Inače volim hodati i planinariti, ali ovo je bilo puno ekstremnije od bilo čega što sam ranije pokušala.

Bilo je divno i upoznati druge hodočasnike i njihove razloge za odlazak. Sjećam se priče s jednog od predavanja o dvoje turskih hodočasnika koje su predavači sreli, majka i sin. Majka je bila novinarka koja je zbog političkih napisa završila u zatvoru i njezin sin je nažalost odrastao veći dio svog života bez nje. Kada je izašla iz zatvora, ona i sin dogovorili su se da će zajedno proći Camino kako bi se opet upoznali. Zamislite samo to. Svaki put kad se sjetim te priče, dirne me. A na Caminu sam ih čula još puno.

Na kraju, moj put do Santiaga de Compostele trajao je 39 dana, preko 800km, a donio toliko uvida, zanimljivosti, sreće, ushita i mira, a najviše od svega dubine.

Kako voljeti život i kad je težak? Kako ustrajati kad si suočen s izazovima? Camino nudi lekcije koje su primjenjive i kada ne hodamo tom, već jednom drugom, životnom stazom.

Uskoro ću održati otvoreno online predavanje na tu temu, u ponedjeljak 27. travnja, za više informacija pogledajte Facebook event.

Pridružite mi se i saznajte ne samo faktografski što je Camino, nego i što mi je donijelo jedno takvo nezaboravno iskustvo, kako sam se zbog njega promijenila, koji su uvidi o životu i svijetu koje sam stekla na ovom putovanju i kako je to Camino zapravo metafora za život.

A kad sam se vratila napisala sam i niz praktičnih savjeta za sve one koji razmišljaju da odu:
https://www.ivanastulic.com/prakticni-savjeti-odlazak-na-camino

Na predavanju ćete čuti sve ono između. 🙂 Veselim vam se. 🙂

Ivana Štulić

https://www.ivanastulic.com/

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...