12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

Lijepo je izaći iz svoje komforne zone, ali se ponekad lijepo i vratiti

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Avatar
Leon Zrile
Vječni tragač za smiješnim, zbog čega na život nikad ne gledam ozbiljno. Volim hranu, birtije, bicikliranje i filmove. Sklon pretjerivanju u svemu od navedenog.

Već godinama čitam od kojekakvih gurua, životnih trenera i sve ostale kul ekipe koja zna sve o životu, da život počinje tamo gdje naša komforna zona prestaje.

Istetovirati si “Život počinje tamo gdje komforna zona prestaje” na podlakticu se možda čini kao dobar način za uvjeriti druge kako sam prosvijetljen, ali shvatiti što to stvarno znači mi se čini puno kompliciranije.

Ja sam si to preveo na sljedeći način:

Kad god smo prestravljeni, hvata nas panika, želimo propasti u zemlju od srama ili se jednostavno želimo skvrčiti u fetalni položaj i tiho plakati, to je zapravo život. Mi živimo samo i samo onda kad nam se smrt čini kao bolja opcija od onoga što nam se trenutno događa. Kamo sreće da nam je svaki dan takav.

Ako se svaki dan osjećamo dobro u svojoj koži, zadovoljni smo sa svojim životom, radimo stvari koje nas vesele i aktivno izbjegavamo stvari koje nam stvaraju nelagodu, stres i suicidalne misli, mi živimo neispravno.

Dokle god smo u komfornoj zoni, naša sreća je iluzija, a naš život smeće. Što prije shvatimo da smo mrtvi iznutra, to bolje za nas, jer ćemo tim prije moći postati bolja verzija samih sebe.

Mene je to malo zabrinulo jer ispada da nakon 34 godine na ovom svijetu, moj život još uvijek nije počeo, što je dosta loš start.

Jer kad sve zbrojim i oduzmem, sve ovo dosad je za mene bila jedna velika komforna zona. I to unatoč tome što sam već dvije godine u braku.

Počeo sam razmišljati što bih mogao učiniti po tom pitanju. Kako dovesti nelagodu u svoj život?

Razborit čovjek bi pročitao koju knjigu na tu temu, pogledao video ili otišao na neko predavanje.

Ili bi mogao zaposliti životnog trenera da ga trenira život. Jer svi znamo da ako želiš biti dobar u nečemu, onda moraš to trenirati. A da bi trenirao, treba ti trener. Zato životni treneri apsolutno imaju smisla.

Sva sreća pa ja nisam razborit čovjek i ne pada mi na pamet uložiti ni jednu kunu u poboljšanje svog života. Osim toga, sve te knjige i seminari ionako zahtijevaju vrlo postepen proces, a ja za to nemam ni discipline ni strpljenja.

Jedna od mojih mana, moja jedina mana – zapravo, nije to mana koliko je vrlina ako se pravilno iskoristi, je da kad krenem s nekim hobijem ili projektom, odmah želim rezultate i odmah želim postati ekspert.  Teško se mirim s time da za neke stvari treba vremena i ako vidim da se rezultati ne događaju odmah, naručim jumbo pizzu i smišljam čemu bih se drugome mogao posvetiti.

Zato sam i znao da ako ću ikada htjeti izaći iz svoje komforne zone, to neće moći biti korak po korak. Ne mogu ja sad doći do zamišljenog zida svoje zone pa prvi dan zaviriti preko i vidjeti kaj ima tamo, drugi dan otvoriti vrata i stajati na pragu, treći dan zakoračiti jednom nogom van i tamo negdje 4738. dan staviti se u situaciju da se taj zid jedva nazire na horizontu i zapravo “početi sa životom”.

To je za mene presporo. Meni treba nešto žestoko. Nešto što će me katapultirati na drugi kraj svijeta od moje komforne zone. Drugačije ne znam.

I onda mi je sinulo… Zašto ne bih ja, koji imam blagi oblik mucanja, katastrofalnu dikciju, panični strah od javnog nastupa i sklonost da iz čista mira zablokiram usred rečenice, sa svim tim vrlinama stao na pozornicu kao amaterski stand-up komičar i pokušao nasmijati hrpu stranaca?

Mogu vam reći da mi je uspjelo. Mislim, ne to da nasmijem hrpu stranaca, nego to da se katapultiram na drugi kraj svijeta od svoje komforne zone.

Svi ciljevi misije su bile ispunjeni. Prije svakog nastupa sam bio prestravljen i u panici, za vrijeme nekih nastupa sam od srama htio propasti u zemlju, a par puta sam se htio i skvrčiti u položaj fetusa i tiho plakati. Nekad i za vrijeme nastupa.

No dobro, malo pretjerujem. Bavio sam se time nekih pola godine i sve u svemu, bilo je to jedno vrijedno iskustvo.

Ali nakon puno promišljanja, koje se uglavnom odvijalo dok sam bio skvrčen u položaj fetusa i tiho plakao, shvatio sam da mi taj hobi stvara puno više stresa nego što mi pruža zadovoljstva.

Naravno da bilo koja aktivnost u kojoj uživate dolazi i s određenom količinom stresa ili nekih drugih negativnih efekata, ali dokle god vaša sreća nadmašuje te negativne efekte, tu aktivnost se i dalje isplati raditi.

Međutim, kad ti negativni efekti počnu nadmašivati zadovoljstvo koje dobivate iz neke aktivnosti, onda je po mom skromnom mišljenju vrijeme da tu aktivnost napustite jer ste u “minusu”. Dakle, gubite više nego što dobivate. A moja životna filozofija mi jednostavno ne dozvoljava da se predugo zadržavam u takvim situacijama osim ako baš ne moram.

Iako sam se s vremenom opustio (prvi nastup sam gledao isključivo u pod, kasniji nastupi su bili puno bolji), ipak sam dan-dva prije svakog nastupa bio strahovito nervozan, osjećao mučninu i više puta se pitao što mi to treba u životu.

I zato sam odustao od stand-upa jer sam vidio da sam u “minusu” i da sam se puno bolje osjećao u tjednima kad nisam imao nastupe.

Nije mi žao što sam se okušao u tome jer mi se čini da imam više samopouzdanja i mislim da sam bar malo izoštrio um i sad u svakoj situaciji gledam jel’ se može izvući nešto duhovito ili ne.

Naučio sam puno o stand-up sceni u Hrvatskoj, upoznao dosta amaterskih i profesionalnih komičara, od kojih neke smatram i Facebook prijateljima, što, dakako, nema ni približnu vrijednost pravih prijatelja i nekoliko puta osjetio nevjerojatan ushit kad bi mi nastup prošao fantastično.

Na kraju krajeva, vjerojatno ne bih ni pisao ovaj tekst za Gooders News da me nije preporučio moj kolega, imenjak i Facebook prijatelj Leon Kondres, kojeg nikad ne bih upoznao da se nisam okušao u stand-upu.

Dakle, svakako trebate izaći iz svoje komforne zone, isprobati neku novu aktivnost, učiniti nešto što vas prestravljuje, jer nikad ne znate što se iz toga može izroditi i što možete naučiti o sebi.

Ali isto tako, sasvim je u redu ako se odlučite vratiti natrag u svoju komfornu zonu nakon što shvatite da isprobana aktivnost ipak nije za vas i da se zbog nje osjećate loše. Barem ja sebe tako tješim.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...