12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

Mariana Borozan o vršnjačkom nasilju: Još uvijek postoje ožiljci koji nikada u potpunosti neće zarasti

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Mariana Borozan je 26-ogodišnja spisateljica i vlasnica profila Stranice za tebe koji na Instagramu broji više od 18 tisuća pratitelja. Talent za pisanje otkrila je u teškom razdoblju svojega života kada je kao dvanaestogodišnja učenica jedne splitske osnovne škole trpjela vršnjačko nasilje. Iz straha i srama nikome nije govorila o problemima s kojima se nosila pa je tako svoju bol pretočila prvo na papir, a zatim u svoj online dnevnik. Danas njezine tekstove čita stotine ljudi svakoga dana, a s nama je podijelila svoju ispovijest o vršnjačkom nasilju koje je proživjela.

“Usprkos svemu, ja još uvijek vjerujem da su ljudi uistinu dobri u srcu.” Rečenica Anne Frank koja Marianu vodi kroz život
Kada si i kako postala žrtva vršnjačkog nasilja?

– Ljeto prije početka petog razreda osnovne škole sam se prvi put susrela s vršnjačkim nasiljem i to je trajalo sve do završetka osnovne škole. Način na koji se to sve odvilo je vjerojatno jedna velika klišej dječja priča kakve vidimo u raznim filmovima i serijama. Uvijek sam bila sramežljiva, povučena i nisam voljela ulaziti u konfliktne situacije. Taj kraj ljeta ću pamtiti cijeli svoj život jer su tu počele zapravo 4 godine svojevrsnog pakla. Zbog apsurdnog razloga što sam se igrala sa „ekipom iz donje ulice“ i sa svojom ( dan danas jednom od najboljih prijateljica ) ili kako je volim zvati „prijom iz gornje ulice“. Zbog tog razloga su me jednu večer tri djevojčice prisilno držale i u majicu mi stavile gumu, pustile hladnu vodu i tako me ostavili da se vratim kući mokra kao čep. Jedna od njih će postati glavni okidač za daljnje nasilje.

(2004. godine) Mariana je bila sramežljivo dijete i nije voljela ulaziti u konflikte
Postoji li trenutak koji ti je najviše ostao urezan u pamćenje?
– Naravno, mislim da je te trenutke teško zaboraviti. Kod mene postoji jedan specifičan, gdje me jedna djevojčica zamalo ugušila na satu tjelesnog odgoja. Tog sam dana na satu tjelesnog igrala košarku dok je nastavnica upisivala ocjene u svojoj sobi izvan dvorane. Spletom okolnosti, moja lopta je slučajno udarila tu djevojčicu koja me već i prije maltretirala, samo do tog trena nikada fizički. U trenutku kada sam je slučajno udarila loptom, ispričala sam se, okrenula i otišla. Ona me u tom trenutku snažno odgurnula, a u meni se tada nakupio toliki bijes da sam joj dala pljusku i okrenula se (ne opravdavam svoj postupak, ali nekada ne možemo kontrolirati ljutnju). Međutim ona je naglo nasrnula na mene, bacila me na pod i počela udarati i gušiti s obje ruke. Vjerujte mi da je nastavnica došla u zadnji tren jer da je došla par sekundi nakon bilo bi prekasno.Tu mi nitko nije priskočio u pomoć. Od 15-ak djevojčica, apsolutno nitko.
Jesi li se ikome obratila za pomoć? I jesu li nastavnici ili roditelji primjetili, a nisu prijavili?

– Nastavnici i roditelji su jedino saznali za gore navedeni incident. Mama i razrednica su čak pokušale stupiti u kontakt s majkom djevojčice, ali ona je samo rekla da njezino dijete nije krivo. Za sve ostalo što se događalo ja sam birala šutjeti. Bilo me sram. Dugo sam mislila da sam ja problem i da sam ja kriva za sve što mi se događa. Jednostavno sam postala nijema i skrivala to sve duboko u sebi.

(2007. godine) Mariana se nikada nije suprostavila svojim zlostavljačima jer je smatrala da se ti ljudi nikada neće promijeniti
Kako je to iskustvo utjecalo na tebe i tvoje odrastanje?

– To je jako teško opisati riječima. Unutarnji nemir, anksioznost svaki put kada trebam krenuti u školu, želja da ne postojim više i depresija samo su neki od osjećaja koji su se izmiješali s osjećajem da moj život vrijedi puno više od onog što mi se trenutačno događa. Borila sam se s unutarnjim demonima na način da sam znala da će jednog dana sve proći. Kada bi me uhvatilo razmišljanje o tome da si oduzmem život vjerovala sam da taj moj život ima smisao, samo da ga ja trenutačno možda ne vidim. Nekada kroz šalu znam reći da sam tada toliko suza isplakala da sam ih sve potrošila i da zato danas rijetko plačem.

Osjećaš li i danas posljedice?

– Da, iako svaki dan radim na tome da me to ne obilježi. Smatram da sam velikim dijelom to i uspjela, ali duboko u meni će uvijek postojati ožiljci koji nikada u potpunosti neće zarasti. Sada na to gledam da sam u jednom trenu bila na dnu, ali sam to prebrodila i postala jača. Najveća posljedica je to što se teško otvaram ljudima i ne volim u potpunosti otkriti svaki detalj svog života, ali to ne mora biti nužno ni loše. Posljedice su se također dugo mogle osjetiti i u mom socijalnom kontaktu s drugim ljudima gdje sam uvijek imala osjećaj da mi nitko uistinu ne želi biti prijatelj. Teško je nekada to razumjeti i izaći iz tog začaranog kruga.

Mariana danas uspješno vodi profil Stranice za tebe gdje objavljuje svoje citate i tekstove
Pišeš, sviraš, stvaraš…kada je to počelo? Ima li poveznice sa vršnjačkim nasiljem koje si proživjela?

– Smatram da je sve kreativno što danas radim povezano s tim negativnim iskustvima. Uvijek sam voljela glazbu, knjige, ali je pisanje je oduvijek bilo moj bijeg od svijeta i stvarnosti. Najveći utjecaj na mene je imao Dnevnik Anne Frank koji sam prvi put pročitala u vrijeme kada je nasilje i počelo. Pored svih velikih pisaca, ta djevojčica Anne je u meni probudila želju da jednog dana moje riječi spase nekoga kao što su njezine riječi spasile mene. Kasnije je došla i gitara, sviranje i stvaranje mojih pjesama od kojih su neke ugledale svjetlo dana zahvaljujući mom dragom bendu VIS Konkatedrala iz župe sv. Petra u Splitu, a neke još čekaju pravu osobu koja će ih otpjevati na način na koji ih sam ih ja proživjela. Nekako, kao i sa svojim prvim romanom koji pišem, volim da to bude najbolje što može biti i da bude drugačije od svega što trenutačno imamo prilike slušati i čitati. Zapravo, sva ta negativna iskustva koje sam proživjela su stvorile kreativnost u meni na neki nadnaravni način. Ta bol je postala predivni instrument u ostvarivanju mojih životnih ciljeva.

Kada bi se mogla vratiti 15 godina unazad, što bi poručila ”maloj Mariani”?

Draga 12-ogodišnja Mare, Marice ili najbolje Mariana. Godina je 2020., imaš 26 godina i život nije savršen. Svejedno, ipak se nešto promijenilo. Više ne sjediš doma sama i po cijele dane čitaš knjige i slušaš glazbu, ne brini još uvijek to radiš, ali sada te ni živa sila ne može zadržati u kući. Znaš, više te nije strah i sram objavljivati svoja “piskaranja” u svoj online dnevnik koji si nazvala “Stranice za tebe”, i danas njega čitaju stotine, ma tisuće ljudi svaki dan. Svaki dan si bliže svom snu da objaviš svoj prvi roman, i ne, ne taj koji trenutačno pišeš, smijati ćeš mu se za koju godinu, nego prvi pravi u koji si dala cijelo svoje srce. Oprosti, ali moram ti reći da nisam održala obećanje da nećeš dozvoliti da te opet povrijede, no vjeruj mi da si naučila puno iz toga i da još uvijek vjeruješ u prijateljstva i ljubav. E da, neki prijatelji su još uvijek tu, ali veliku većinu ćeš tek upoznati i uživati ćeš u vašim druženjima i putovanjima na koje ćete ići skupa. Ajme, zaboravila sam ti reći još nešto, ne brini nije problem u tebi, shvatiti ćeš to za koju godinu i sve će biti lakše. Zato 12-ogodišnja Mare vjeruj mi život postane bolji i nikada nemoj odustati od njega. Ljubim.

Imaš li savjet za nekoga tko trenutni trpi vršnjačko nasilje?

– Ne odustaj od svog života. Imaš jedan, dragocjen, prepun uspona i padova, ali je vrijedan i ti si taj ili ta koji bira kako će ga živjeti. Nemoj dozvoliti da sitne duše uništavaju tvoje velike snove. Nađi smisao života usprkos svemu lošem što ti se događa. Jesi ga pronašao? Super, sad ga uzmi s obje ruke i živi. Živi.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...