Meša Selimović – omiljeno društvo u samoći.

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ana Martinić
Ana Martinić
Baranjska duša zaljubljena u male stvari velikoga svijeta, u prirodu i pisanu riječ. Stojim čvrsto na zemlji s glavom u oblacima. Malo pričam, puno mislim. Volim i postojim.

Kako su se već u nekoliko navrata riječi velikoga Meše Selimovića pojavile u Vrtlogu misli, došlo je vrijeme da jedan tekst posvetim, ni manje ni više, samo njemu. To ime jednog, jedinog i nezamjenjivog pisca nalazi se na samom vrhu moga preferiram neograničeno čitati popisa.

Meša (Mehmed) Selimović rođen je u Tuzli 1910. godine, a umro je u Beogradu 1982. Bio je pripovjedač, romansijer, književni kritičar i esejist. Iz Drugog svjetskog rata ponio je traumatična iskustva i moralno-intelektualne dileme koje će na različite književne načine varirati u svojim prozama, ispitujući različitim književnim tehnikama i u raznim povijesno-egzistencijalnim situacijama odnos pojedinca i vlasti, pojedinca i represivnih političko-ideoloških sustava, života i smrti. Književne vrhunce ostvario je u romanima Derviš i smrt i Tvrđava, a objavio je i zbirke pripovjedaka Prva četa i Tuđa zemlja te romane Tišine, Ostrvo, Magla i mjesečina te mnoge druge. Djelo koje je još objavljeno posthumno, a neki kažu i nedovršeno, bio je roman Krug.

Ne znam kada, gdje, zašto i tko je to rekao, ali ove riječi već nekoliko godina stoje ispisane u mojim bilješkama: Da je umijeće i zadovoljstvo čitanja često veće i od samog pisanja, to oduvijek znaju svi pravi pisci i pravi čitaoci. S obzirom da se pravim piscem ne smatram i vjerojatno se nikada neću ni smatrati, a s druge pak strane ipak imam neke karakteristike pravog čitaoca, sa zadovoljstvom si dajem za pravo u ovome tekstu sažeti, po meni, najbolje od najboljih ispisanih i objavljenih Mešinih rečenica.

  • A život nije svetkovina već trpljenje, i ne treba ga još više otežavati mišlju na ono što ne može da bude.
  • Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene: susreli smo se, kao ptica i oluja.
  • San je ono što se želi, a život je buđenje.
  • Čarolija ljubavi vraćala je izgubljeno.
  • Toga dana vraćao sam se jedinom mjestu na svijetu koje je moje, noseći u ruci struk karanfila što sam ga našao na sokaku, zgažen i prašnjav, pa sam ga oprao na česmi i pažljivo mu ispravljao latice, da obradujem Tijanu jevtinom pažnjom.
  • Zna, u stvari, da ja i nemam nikakva mišljenja, samo žalim što ljudi nisu anđeli, pa bi na zemlji vladao raj.
  • Docnije sam mislio da je to priča o životu: ako se tužimo kako nam je teško, klonućemo; ako kažemo životu: izdržaću, nećeš me slomiti, muka postaje lakša.
  • Osjećao sam prazninu u duši, i tugu, sve je tuđe, kraj tužan, ljudi hladni, nebo daleko, svijet nesiguran, misao usplahirena. Ono što vidim, nije moje, sve je zatvoreno nedodirljivo.
  • Pobune su trajale kratko, toliko kratko da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu što sam znao, ma koliko bio ljut, da mi ništa ne može zamijeniti nju, ovakvu kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu što bi joj moglo uzeti ma i djelić mene, njene svojine. I ubrzo sam se, iz traljave pobune i tobožnje želje za slobodom, vraćao u čvrstu tvrđavu njene ljubavi, kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.
  • Ljudi su zli i dobri. Ako ima više zla u njima, smatramo ih zlim, ali nikad nisu makar bez zrna dobra. Ako je više dobra u njima, nazvaćemo ih dobrim, ali je makar malo zla zapretano u njima. Nažalost, meni se čini da je zla u svijetu više nego dobra, ali to je vjerojatno pristrano pamćenje koje dublje urezuje u svijest neprijatna sjećanja.
  • Govorili smo nježno glupe riječi (tada nisu bile glupe), preklinjali jedno drugo da ljubav traje vječno, svako veče iznova zaboravljali na grdnju kojom će je majka dočekati, deset puta se rastajali i opet ostajali, ganuto oduševljeni što je samo jedna takva ljubav na svijetu: naša.
  • To nije želja, ali je uspomena na želju, negdašnju, nije neophodnost, može se desiti, ali ne mora, vjerovatno je nepotrebno, čak i smiješno, a možda je i oživljavanje sjećanja, bez žara.
  • Ni sanjali nismo da ćemo sami sebi biti najveća muka.
  • Neću se više čuvati. Idem na rizik. Izgleda da se tako više dobija. Čak ako se i izgubi. Predajem se bez rezerve.
  • Više ne čeka. Živi.
  • Zašto sam mislio da su putovi moje sudbine završeni? Ništa nije konačno dok u nama ima snage za traženje. Ništa nije svršeno do samog svršetka.
  • Svako mora da ima svoga ispovjednika, jer bi izludio sa tajnama zatvorenim u sebi.
  • A ne voljeti ljude i život, znači stati na stranu zla.

I tako bih mogla pisati, citirati i pisati… Neiscrpan izvor neobjašnjivih, a opet tako jednostavnih priča, rijeka koja teče bez zaustavljanja, pero koje nikada ne presušuje. Eto, takav je za mene bio Meša. Kada ga čitaš, doima se poput najboljeg prijatelja, filozofa koji u pravo vrijeme zna ponuditi pravu misao. Nekad te poistovjeti sa stvarnošću dok te u drugom trenutku odvede u bezgraničnom maštom zamišljene svjetovne trenutke. Nedjeljom ti pruža duhovni mir, a kada zatrebaš društvo u samoći, daje ti sebe kroz slova na požutjelim listovima starih književnih izdanja.

Kada je objavio roman Derviš i smrt, Selimović je rekao: (…) ali sve što sam znao i nosio u sebi, tek sa Dervišem je postalo prisno moje, stekao sam hrabrost koja mi je nedostajala, oslobodio sam se predrasuda, ograda, ustručavanja, racionalnih aranžmana, izbila je potreba za iskrenošću koja znači nežaljenje ni sebe ni drugih, i tada je sve postalo lako.

Uz njegove riječi, svima vama želim da makar i u mislima ispišete svog Derviša koji će vam donijeti slobodni let i nezaustavljivo kretanje prema naprijed, osloboditi vas straha i srušiti sve prepreke koje se nalaze pred vama. Želim vam nešto što će vam pomoći da steknete hrabrost da činite, govorite i pišete. Ono što mislite. I što je najvažnije, ono što želite.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...