„Mesić, dvije psovke i jedna nabrijana žena“ by Marina Orsag

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Angažirala nas jedna agencija za nastup u Esplanadi u Kristalnoj dvorani. Po prvi puta u karijeri imamo takav fensi nastup i to na eventu Hrvatske Pošte u kojem se predstavlja nova markica za njihov rođendan. Ne sjećam se koja je markica bila u pitanju, ali s obzirom da je to bilo prije trinaest godina sigurna sam da je nešto ultra hrvatsko. Kao recimo sredozemna medvjedica ili bjeloglavi sup ili Marko Skejo. Nebitno. Ono što je bitno za priču je činjenica da je u to vrijeme Mesić predsjednik Hrvatske nam države i da će biti prisutan na događaju. Ali i o tome malo kasnije.

Prije nastupa naravno tu su razni dogovori o samom nastupu i šta smijemo, šta ne smijemo. Dogovarali smo sve sa gospođom vlasnicom agencije koja nas je angažirala i rečeno nam je koje točno naše fore se od nas očekuju, ali da nema psovki ni vulgarnosti. Pokušala sam objasniti gospođi vlasnici da mi nemamo Touretteov sindrom i da ne psujemo bezveze već po potrebi unutar fore i to je sve u duhu govora jer nitko od stvarnih ljudi ne priča književno hrvatski kao u našim sapunicama ili Krv nije voda, ali da neke fore koje je odabrala (nisu seksualne) ne možemo izvesti bez da izgovorimo određene psovke jer fora inače nema smisla jer je sama psovka punchline pa je bolje da ih izbacimo.

“Naređeno” nam je da izvedemo te fore, ali da ih prilagodimo i izvedemo bez psovki. Onak’, angažirala si nas, znaš ‘ko smo i što radimo. Nećeš sigurno angažirati Let3 i reći im da izvedu “Kurcem u čelo” i “Riječke pičke”, ali izbace kurac i pičke iz teksta. Ali ok, to je početak stand-upa u Hrvatskoj i pokušavamo odraditi što više nastupa pa ćemo se pokušati prilagoditi iako znamo da će to štetiti kvaliteti samog nastupa. A i zato što je početak naših karijera. Nije da imamo još sto fora u rukavu koje možemo ponuditi nego nam treba novac kako bi se mogli dalje baviti time. Danas to ne bi prihvatila ili bi imala pregršt drugih fora za ponuditi kojima se neće uništiti kvaliteta izbacivanjem psovki.

Enivejz…
Kolega i ja dolazimo u Esplanadu zbigecani u najotmjeniju odjeću, čitaj traperice, neke debilna majca i sako, ulazimo u Kristalnu dvoranu, sve blješti koliko je fensi i smještaju nas za stol pored bine za kojim sjede Duško Ćurlić, Sandra Bagarić, gospođa vlasnica agencije i njena asistentica. Pozdravljamo se, upoznajemo i rukujemo sa svima, te sjedamo tiho pored njih shvaćajući da se nalazimo na eventu na kojem nas najavljuje Duško Ćurlić i pjeva fucking operna diva Sandra Bagarić prije i poslije nas i još bi trebao doći predsjednik Hrvatske. I di je uopće on?! I koji k mi radimo ovdje?! Nikad nismo nastupali pred toliko ljudi i to još ovakav fensi događaj! Bolje da ne dođe prije nastupa. Apsolutno ne pašemo sa svojim materijalom. Ko dva pankera na Thompsonovom koncertu. Ili Željka Markić i Vice Batarelo na Prideu. Ili Kolinda u klapi. Da ga jebeš, ne ide. Onak, osim sveg ostalog, ja imam tek dvadeset i šest godina, publika preko četrdeset minimalno, on je uvijek u liku priglupog Bad Blue Boysa iz kvarta i bavimo se stand-upom i “šou biznisom” tek nekih godinu dana.

Krene nas prat trema na najjače pa lagano skeniramo publiku. Ok, izgledaju uštogljeno, ali valjda je to zbog okruženja, možda, nadam se.
Uostalom već smo bili nešto sitno na televiziji, valjda “znaju” tko smo i šta radimo, a i dosta ih nam se smješkalo dok smo ulazili u dvoranu. Ma nastupali smo mi već za raznu publiku, izvući ćemo to nekako. Ali nema ni reflektora i publika nije u mraku nego ih sve vidiš cijelo vrijeme! Aaaaaaargh!

U tom ludilu mog mozganja ulazi predsjednik Stipe Mesić sa svojih osam protokolarnih ljudi, sjeda za stol u sredini dvorane i cijeli događaj može krenuti.

Duško svojim ugodnim glasom otvara cijelu priču pred 300 fucking ljudi u publici, ne zaboravimo Predsjednika Republike Hrvatske, i najavljuje program te Sandru koja će otpjevati dve, tri i nakon nje sam ja. Ok, noge su mi sad već odrezane i kroz glavu mi prolazi kako mi je netko pričao da je morao recitirati ispred Druga Tita nakon što veliki zbor otpjeva “Hej Slaveni”. Sandra pjeva iz sveg glasa, ljudi uživaju, a ja ne znam di sam i u sebi pjevušim zalud prijeti ponor pakla, zalud vatra groma. Ovo će biti suuuuuuper. I to još bez tih psovki dvije bitne fore će ostati flah i fljeee i onak’ ovo fakat nema smisla. Nisam ni skontala da je Sandra završila i na pola čujem Duška kako me najavljuje.

Pogledam kolegu i kažem mu: “Ja ne mogu ovo ovako, ispast će grozno, onak’ pa ipak je ovo komedija sa stavom, fakat ne znam kak’ ću ovo izvest da bude baš onak super.” Pogledao me, nasmijao se i rekao: “Ma ajde, skužit ćeš gore.” Penjem se lagano na pozornicu sa najvećim osmijehom kojeg sam mogla izvući, uzimam mikrofon i pogledam prema publici. Jebo te fakat ih sve vidiš i face im nisu svima nasmiješene. Ne gledaj one koji su ozbiljni, ne gledaj, fokusiraj se na ove nasmiješene, gle Mesić se smješka! Mesić stari šaljivdžija. Krećem nastupati, iako nitko nije zagrijao publiku, a ja za to nemam vremena unutar 10min svog nastupa. Odradim tri fore i publika se smijulji, ali sa dvadeset posto glasa i cijela energija je meh i znam da je to zato jer ja nisam na sto posto radi stresa od cenzure, niti fore imaju žargon kakav trebaju imati. Čak u jednom trenu nastupa spomenem to publici kroz šalu i kažem da je inače normalno da se izražavamo kao i svi oni u privatnom životu i da je to onda bolje, ali nastavljam cenzurirano.

Mala digresija za one koji se žele baviti stand up komedijom – nikad ne govoriš publici da je inače bolje, al baš evo sad nije tak. Uglavnom, dolazim na te dvije kritične fore i prije njih stanem, pogledam kolegu koji zna šta prolazim, mahnem glavom lijevo desno i on zamahne rukom u maniri “ma naš kaj, zaboli te, pucaj”. I u tom trenutku skontam, pa da, onak’ fore su bitne, bitno je da prođu kako treba i kažem im: “Ma znate šta? Ovo nema smisla odraditi ako nešto ne kažem i nadam se da mi nećete zamjeriti”. Odrađujem prvu foru s normalnim stavom, ljudi su čak prešli iz smijuljenja u nježno smijanje, evo i Mesić se smije i cijela energija je drugačija jer ipak je i moja energija drugačija. Izgovaram psovku odnosno finalni punchline i desi se nešto što nisam očekivala niti mogla zamisliti jer nikada nisam bila u takvom okruženju.

Cijela dvorana je utihnula na sekundu i SVI su momentalno pogledali u predsjednika. On se u tom trenutku odvalio smijati i zapljeskao nakon čega se ostala publika počela smijati i pljeskati. Čekali su njegovu reakciju. Malo sam se osjećala kao da sam u Sjevernoj Koreji. I sva sreća da je reakcija bila takva jer mislim da bi umrla na pozornici i protokolarni tjelohranitelji bi me iznijeli van. Ne bi, zabole ih znam, al volim si to zamišljat.

Ostatak nastupa je prošao u istom tonu i energiji. Završila sam, dobila svoj aplauz, sjela za stol i kolega mi je dao šaku, besu, fist bump, munju, kako god to zvali. Gospođa vlasnica agencije je izgledala kao da je pojela deset najljućih papričica ili izgorila na najjačem suncu. Duško je najavio Sandru ponovo koja je odmah ispunila prostor svojom arijom što je jako dobro jer je kvalitetno zvukovno anulirala ono što će se početi dešavati za našim stolom.

Gospođa vlasnica agencije se ustaje, nadvije se nad mene kao Biokovo nad Makarsku i kreće se derati: “Šta je ovo bilo?! Kakvo je
ovo ponašanje?! Jesi li ti normalna?! Nikad nećeš raditi više u ovom gradu ni u ovoj državi! Zapamti si ovo ti je zadnji nastup ja ti garantiram! Ti neodgojena balavice!!”, i još puno drugih lipih riči. Usred njenog delirija do stola prilazi predsjednik Stipe Mesić sa rečenicom: “Oprostite, ako bi ja samo mogao stisnuti ruku mladoj dami.” Ja ustanem u šoku, stisne mi ruku: “Bravo mala, znaš baš si me nasmijala. Ajde uživajte dalje, ja nažalost moram ići. Bravo. Doviđenja.”, i ode sa svojim protokolom izvan dvorane.

Nakon toga svi smo se sjeli i nismo više pričali. Kolega je odradio svoj nastup nakon Sandre s normalnim stavom, prošlo je sve dobro, pozdravili se pristojno i otišli. Dan danas surađujemo s Esplanadom, s Duškom se normalno pozdravim kad se sretnemo, nikad nisam više ni vidjela ni čula za gospođu vlasnicu agencije i mogu se pohvaliti da sam jedini/a stand-up komičar/ka u Hrvatskoj koja je nastupao/la za predsjednika Republike Hrvatske. I Sandra Bagarić nema pojma tko
sam ja.

Za kraj, da se razumijemo, ovo nije bilo nimalo profesionalno od mene. Kada te netko angažira i plaća, bez obzira na sve, ne napraviš ono što ti je rečeno da ne radiš. Sad nakon četrnaest godina imam već jako, jako puno fora, pa ima dovoljno materijala da se u potpunosti prilagodim svakoj publici na raznim događajima i u raznim formama, odradila sam profesionalno preko tisuću raznih evenata kao stand up komičarka ili voditeljica, ali da ga jebeš, ova situacija mi je ostala u sjećanju kao jedna mini pobjeda.

Hvala Stipe.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...