fbpx
-2.9 C
Zagreb
Četvrtak, 23 siječnja, 2020

NE JESTI I NE PITI NA ADVENTU (ZAGREB I SPLIT)

Must Read

PRVI GRABOVAČKI ADVENT – nota dobrote i zajedništva

U baranjskom Grabovcu već dugo nije bilo organiziranih događanja, a odnosi među ljudima sve su lošiji jer...

Originalnost je majka originalnosti

Nova je godina pa sam razmišljao početi pisati dnevnik. To si govorim otkada...

Ples na svili – iz cirkusa pod most

Dlakave žene, patuljke, sijamske blizance, izmučene slonove i lavove koji skaču kroz obruč pospremili smo u ropotarnicu...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

Ne jesti na Adventu vol. 1: Zagreb

Za vrijeme Adventa, koje je sad više nego ikad, među većim izazovima spada posjetiti popularne kućice i vratiti se s onim po što smo krenuli – idilu nepomućenu hladnoćom, ugođaj obiteljske bliskosti s neznancima i hranu koja ima okus mira u svijetu. Namjesto toga, najčešće čeka nas hladnoća koja prodire kroz gužvu neznanih tijela i male porcije hrane koje su obilato precijenjene. Ipak, u tim je okolnostima ona (hrana) redovito jedino što nas tješi. Ovaj tjedan smo vam pripremili nešto ambiciozniji adventski izazov od opisanog –  odlazak na Advent, a bez utjehe hrane.

U ovom izdanju challengea, razlomljenog na dva izazovna dana, četvrtak jer je novi petak i subotu jer nije dan za glad, posjetili smo dva energijom, okusom i ukusom veoma različita Adventa, s ustrajnom namjerom da ne pojedemo i ne popijemo ništa. Jedino je bilo dozvoljeno konzumirati atmosferu, mirise i vlastite misli.

Prvi dan za izazov bio je prošlotjedni studeni četvrtak u prosincu. Kako nam je trebala ljepota da ublaži hladnoću, kad kuhano vino već ne smije ili neće, odlučili smo se za najljepšu lokaciju, a to je Gornji Grad. Ako ne moramo objasniti zašto je najljepši, krenimo s time kako je izgledao. Jest da gužve nije bilo previše, ali ju je zato bilo premalo, a hrana se u kućicama otužno hladila. Izazov nekonzumacije sjajno se slagalo s hladnoćom, blagom pustoši i neusklađenom (a može li uopće biti drugačija) izmjenom zagorskih i dalmatinskih tradicionalnih pjesama na skromnoj pozornici.

Ne jesti nepoznata jela

Najlakše je bilo ne jesti langošice s dimljenim sirom i gulaš od buše, jer ne znam što to jest. Vodeći se onom „što ne znaš, ne može te ne povrijediti“, olako sam odustala od tih jela, koja, lako je moguće, pružaju neke neslućene potencijale, kao i neistražene mogućnosti.

Ne jesti kobasice

S kobasicama je te večeri, kao i svake druge, uglavnom bilo poprilično lako. Hladne i precijenjene, nisu se previše razlikovale jedne od drugih i u pravilu me gotovo ničim me nisu zvale sebi (pa ne bi trebale ni vas). Iznimka se jedino ukazala u ponudi koja ih je kombinirala s kiselim zeljem i ličkim polama -stoga ih je zgodno spomenuti, pošto su se istaknule kao primjer pokajnika među najlošijim učenicima.

Ne jesti fritule

Fritule spadaju među jela-klasike Adventa, iz kategorije slatkog vjerojatno i najpopularnije. Njihov forte je skromni i zavodljivi miris kojim mame, posebno ako u konkurenciji mnogo napadnijih kobasa on uspije prodrijeti do nas. Ipak, gornjogradske fritule, međusobno poredane na otprilike svako drugoj kućici, upozoravale su nas da će, obzirom na izostanak gužve,  vrlo vjerojatno biti žilave i gumene. Uslijed svega toga, ne posegnuti ponuđenim jelom se pokazalo lakšim od očekivanog.

Ne piti rakiju, kuhano vino i neka nova pića

Od pića koja su se naslagala na štandovima među očekivanim rakijama i kuhanim vinom,  našla su se neka koja u životu okusili (možda i) nismo –  redoslijedom začudnosti to su – topla limunada, kuhana rakija i čokoladno vino. Potonje je bilo prezentirano na pomalo kičastom plakatu koji je obilovao crvenom i zlatnom bojom pa je bilo jednostavno odustati od ove, ne na dobar način čudne kombinacije. Topla limunada pak se čini kao piće koje je neobično s mjerom i nudilo se u nekoliko zamamnih varijanti – s đumbirom, s rumom, s medicom i s pink ginom. One su bile najprivlačnija tekuća opcija. A rakije kao rakije, bilo ih je i bit će ih, pa im stoga nije bilo teško reći – ne, ali ne i zbogom.

Ne jesti germknedle

Umjesto da uz muke dođemo do kraja puta izazova, ovdje smo uz muke našli jelo kojeg se teško odričemo – to rafinirane i dostojanstvene germknedle. Na nekoliko su lokacija nenapadno stajale u izlogu, kao da više poziraju nego što se nude. Kako sam ih susrela na kraju svoga puta, može biti da je tu popustila i moć autosugestije, no u svakom slučaju – neobično teško je bilo ne jesti germknedle.

Ne jesti na Adventu vol 2. : Split

Kako se ovaj uspješno izvedeni izazov ustvari pokazao kao upitan (je li to uopće izazov), zaputili smo se do Splita – u nadi da će ne konzumirati na Adventu biti ipak nešto teže. Kako se tamo za mene nudi ono što zovemo okusima zavičaja, oduprijet će se, slutim, biti nešto teže.

Ne jesti soparnik i srdele

Izdvojit ćemo na početku dva slana jela koja su specifična za splitsku varijantu adventskog veselja – soparnik i srdele. Dok je soparnik bio uredno izrezan i fino predstavljen na velikom, drvenom tanjuru, mameći svojom pozom dostojanstvenog siromaštva, srdele su bile viđene samo slovima napisane ploči sa školskom kredom, pored kojih je stajao broj 25. Premda u pravilu primamljivije, njih je ne jesti ipak bilo nešto lakše, jer nije ih se moglo ni vidjeti ni pomirisati, već samo zamisliti. Kad su se na štandu s navodnim srdelama uskoro počele prodavati kobasice, stvar je postala iznimno sumnjiva. Stoga je tad najlakše bilo zamisliti da srdela tu ustvari – nema.

Ne jesti fritule

Nude se, nude i fritule, koje se gotovo ničim ne razlikuju od onih sa zagrebačkog Adventa. Kad ih kupujem, osnovno pitanje na koje želim dobiti odgovor jest – koliko su one doista optočene čokoladnim preljevom koji se redovito servira uz njih. Kako ovoga puta taj dio nisam mogla ni smjela, pa stoga niti uspjela empirijski provjeriti, morala sam se zadovoljiti pogledom koji mi je sugerirao da nisu baš namirene s te strane. Dakako da prava fritula, hrskava i sočna, taj preljev ustvari i ne treba. Ipak, poučena adventskim iskustvom, već na drugi ili treći pogled mogu samopouzdano tvrditi da se ne radi o poslastici takvog kalibra.

Šarene mrvice nepoznatog porijekla kojim su one na otprilike svakom drugom štandu bile posipane, nagoviještale su da se želi kompenzirati nešto ozbiljniji problem, koji zadire u samu bit fritule. Ukratko, ovdje je odricanje bilo prilično lako.

Ne jesti uštipke

Uštipci su jedna stvar na koju nismo naišli na zagrebačkom izdanju i mora se priznati da su se oni doimali nešto zamamnijima od svojih sestara fritula – prvo, pošto površinom veći i drugo, kao nešto misteriozniji. Naime, kako rijetko na njih nailazimo u javnom prostoru, upitali smo se – a kakav im je ono bio okus, s nejasnim reminiscencijama na okuse zavičaja iz djetinjstva.  Od njih je odustati bilo nešto teže.

Ne piti razna pića

Iz ove kategorije jedva da možemo izdvojiti išta van već vrlo predvidivog (rakija, kuhano vino). U takvoj konstelaciji ne piti je bilo lakše nego ne vidjeti nikog poznatog dok polazim od jedne do druge kućice, mirišem i razgledavam, unosim se u tuđe tanjure i sagledavam, što mi je također pošlo za rukom.

Ovaj challenge, na kraju uspješno obavljen, ustvari i nije bio naročito izazovan. Činjenica je to koja vjerojatno više govori o Adventu nego o meni  – koncept je već lagano istrošen, hrana predvidiva i nema onog početničkog žara, ni u trgovaca ni u raje. Ipak, kako je život kratak, a Advent još kraći, obavezno ću se jednog od ovih dana vratiti po germknedlu.

Latest News

Bezuvjetno uvjetovana ljubav

Nadam se da ste se odmorili od blagdana, ića & pića i čestitanja. Volim blagdane, koji kao da su...

Sarajevo: gorka hladnoća, tekuća nježnost i pokoja baklava

Gradovi i očekivanja Kada govorimo o gradovima kao o turističkim destinacijama, onda teško o njima možemo i misliti van konteksta očekivanja....

“Na kućnu adresu stiže oprano novim Perwollom!”

Dvije sestre Ivana i Simona, odrasle u malom mjestu kraj Čakovca su pokrenule Instagram stranicu koju bi svatko od nas trebao posjetiti....

Zagreb u jednom danu: 10 sklopljenih brakova, 3 razvedena, 22 živorođene djece

Gajeva ulica 27, točnije ZgForum je 17. prosinca postao dom izložbe gradske statistike pod nazivom ,, Zagreb – jeste li znali? /...

Sam u kući sam

Kao klinac sam oduvijek imao želju da me slučajno zaborave i preko noći ostave u velikoj trgovinu punoj hrane i igračaka. Vjerojatno...