8.9 C
Zagreb
Četvrtak, 1 listopada, 2020

NEPIJENJE KAVE 24 SATA: IZAZOV PO MJERI ČOVJEKA

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

Pored challengea koje drugi kolege već tjednima hrabro i ustrajno izvršavaju u sklopu ove rubrike, moj se izbor možda ne doima vrijednim svoga imena, iz barem nekoliko razloga. Prvo, za razliku od dosad obavljenih zadataka, koji bi gotovo svakome pričinjavali priličan izazov pa se onda gotovo svatko može s njima identificirati, ovdje je situacija bitno drugačija. Kao prvo, mnogi ljudi o kavi uopće nisu ovisni, čemu i sama mogu posvjedočiti jer ja ih nekoliko poimenice poznajem, uredno pozdravljam na ulici, a neke od njih cijenim i kao ljude. Drugo, odricanje gotovo od bilo čega, tako i od kave, na samo jedan jedini dan zvuči prilično slabo, gotovo nepostojeće te je teško povjerovati da se radi o takvome jarmu da zavrjeđuje privilegirano mjesto na ovim stranicama.

Premda se i sama slažem sa svime navedenim, ipak sam se odlučila na upravo ovaj challenge, uzevši u obzir sljedeći pogled na stvari – jednako kao što nije važno što je rekao, nego tko je rekao, nije važno čega se odriče, nego tko se čega odriče.

Stoga dopustite da ovdje prvo razjasnim što vidim u običnim dnevnim potrebama/porocima, kao što je to obična hrana, a što u kavi, to jest zbog čega mi je dan bez kave daleko teži nego bez i jedne druge namirnice.

Istina, hrana nam je, za razliku od kave, svima prijeko potrebna, i to svakodnevno, iskustvo kaže i više puta dnevno. Ipak, u suzdržavanju od određenih vrsta namirnica, kao i od hrane uopće, možemo naći izvjesni asketski užitak. Uslijed uzmicanja od prpošnih kremšnita ili neotesanih kroketa, uskoro lako nedaće patnje kompenziramo konzumiranjem uzvišenosti, snage i nadom u neko voljom ojačano sutra.

S kavom je stvar već radikalno drugačija – ova crna dama ne nudi neki kratkotrajni, nerafinirani užitak, već nešto tome nasuprot – pruža ona atmosferu, inspiraciju, laganost i melodiju dana. 

Slijedom navedenog, molim da mi se pokloni povjerenje da je ovo za moje pojmove jedan sasvim pristojan challenge te je odricanje od nje za mene opravdano samo u kontekstu neke krajnje nužde, kao što je to primjerice ozbiljan novinarski zadatak. Kako sila Boga ne pita, vrijeme je da se krene.

Dan 1

10:00

Pošto je vikendom buđenje stvar slobodnog izbora, to je odlično vrijeme za uštedu nekoliko jutarnjih beskavnih sati. Stoga za dan žrtve biram subotu, pri čemu već je deset sati. To znači da se bez ikakve muke nalazim na dvanaestini puta dana bez kave, a uzevši u obzir san koji stoji između sadašnjeg trenutka i idućeg dana, negdje na šestini ili na petini puta već sam sad. Ako već nema kave, onda barem ima hrane – i sira kremastog i lososa dimljenog i marmalade premium izdanja i kruha s maslom i croissanta. Za kraj me, naravno, čekaju rezanci s makom.

12:00

Vrijeme za prvu jutarnju kavu uspješno je dodatno prolongirano do sada, kada pristiže onaj apsolutno krajnji čas za konzumaciju, jer u suprotnom kreće vrijeme patnje, umora, čežnje i težnje. Osim ako nije subota, što hoće reći da nitko ne brani da još malo od dana neometano umetnem u san.

14:00

Već su dva sata poslijepodne i uz žaljenje valja ustvrditi očigledno – živjeti se mora. Izlazim iz kuće u potrazi za kavanom, koja će mi pružiti čaj okusa kave. Pitam se – a da nije ta cijela stvar s ovisnosti o kavi neka moja uobrazilja, koju valja raskrinkati. Hoću reći, ukoliko bih uspjela pomisliti, zamisliti ili umisliti da sam kavu već popila, možda mi ona uopće ne bi nedostajala? Možda je dakle temeljni problem u  činjenici što znam da je nisam popila. Kako ova ideja pomalo svoju uvjerljivost kako više mislim o njoj,  istodobno nailazi još jedna, potencijalno spasonosna – možda je ovo odricanje prilika da uživam u sreći drugih, i to neznanaca. Idem stoga u najbližu kavanu nadomjestiti svoju nesreću njihovom srećom, gledat ću ih nemilice, sve dok u njihovom zadovoljstvu ne nađem i vlastiti smiraj. Usput, tako ću postati  i bolja osoba.

kavaa-druga

16:00

Fizički simptomi glavobolje koji se pridružuju umoru sugeriraju da je stvar dosta ozbiljna, što bi učeni ljudi rekli – biološki utemeljena, ne pomaže mnogo ako zamislim da sam popila kavu, pomirišem tuđu kavu, radujem se zbog onih koji kavu piju, vole i imaju. Varam li ako uzmem svoj omiljeni analgetik koji sadrži kofein? Tehnički ne, a čak ako mi on i ublaži muke, na koncu ipak to nije kava, jer kava je kava, kava je fina i miriše na mekani susret.

18:00

Razmišljam o tome kako bi bilo zgodno da ovu muku legitimiram tako da je povežem s etičkim principom, ako ne već pretvorim u novi pokret. Može li se nepijenje kave oplemeniti u nešto više od ispunjenja challengea,  zdravstvenih razloga i sličnih profanih obzira? Naime, nekako predosjećam da se njezin uzgoj i branje odvija u teškim, neadekvatnim uvjetima, gotovo sam sigurna da beru je upravo obespravljeni, prezreni na svijetu. Od tih me informacija dijele dva klika i deset koraka, koliko mi treba da dođem do svog mobitela –  deset teških, nenatopljenih kavom koraka, deset koraka borbe s čađavim oblakom težine zraka kroz kojeg prolazim kada hodam obeskavljena, od energije ostavljena, tmurna. Ovo ću ozbiljno istraživanje ostaviti za neku drugu prigodu, a za sada me veseli potencijal da se muka moja kroz borbu za pravdu olakša smislom.

20:00

Klin se izbija klinom, stoga je pravo vrijeme da ovisnost kojoj se trenutačno ne mogu odati prebojam nekom drugom, jačom, većom i napadnijom. Kako mi je kretanje gotovo onemogućeno, krug mogućeg ograničen je samo na ono što mi je nadohvat ruke – bez mnogo premišljanja se odlučujem za visoko dostupni TV sadržaj, koji se može lako premotati.  Nije dugo trebalo da mi čuvstva posve zaokupe prizori lijepih ljudi, glomaznih stuba koje sigurno imaju nekoliko nerođene djece na duši i bazena plavog poput oka zlobne Marcinelle. Stigla sam njoj, sapunici, baš u pravom trenutku – doznajem kako je Eduardo ustvari posinak svoga oca, koji mu je ustvari teta.  Kako je moguće, pitate se? Pitajte se i dalje, jer živi smo dokle god se pitamo, a fetišizam znanja i informacija sve nas više odmiče od tog principa. A ja? Meni je upravo to, upravo takvo pitanje koje kombinira život, smrt, ljubav i istinu bilo nasušno potrebno da mi kupi vrijeme da nakratko, još samo malo – zaboravim na Nju.

22:00

Dan je skoro gotov,  a ja sam skoro pa heroj. Radujem se sutrašnjoj kavanskoj kavi, danu od kave i kavi u sebi. Ona će biti odrješita i profinjena, mala s hladnim mlijekom i uvjerit će me da znam i mogu, kao i svaki puta do sada.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...