Novi susjedi su mi žohari

Must Read

ZG Zoo: Zagrebačka filharmonija oduševila ljude i životinje

S Labuđeg otoka u Zoološkom vrtu grada Zagreba: Zagrebačka filharmonija oduševila ljude i životinje

5 alternativnih mjesta u okolici Splita za dnevni izlet

Poput mnogih drugih šokantnih saznanja o sebi i o životu do kojih smo možda došli tijekom krize...

Jednostavnim koracima napunite baterije

Uz malo truda na korak ste do zdravlja i sreće. Šetnja je najjednostavnija i najprirodnija kretnja kojom...
Filip Majić
Filip Majić
Odnedavno Zagrepčanin, rodom iz Broda, skorašnji obrtnik, polufinalist županijskog Lidrana ‘95.; tekstualno-vizualni zbijač šala, a ponekad i pošalica na stranici Mayara. Jednom sam se vozio na stražnjem sjedalu Rafinog auta, ali ne želim se hvaliti time.

Krenuo sam pisati blog o tome kako sam opet izgubio novčanik, no kako mi se sve obrisalo, bez obzira na postojanje autosave opcije, pisat ću o svojem današnjem danu.

Insomnia

Nakon problema s uspavljivanjem i okretanjem u krevetu kao da sam janje na ražnju, upalio sam laptop, pustio si Sam u kući 2 i pokušao usnuti snom pravednika. Ipak, insomnija je bila jača pa sam dao šansu nekim umirujućim zvukovima za spavanje. Zanimljivo je da svaki puta kada upalim YoutTube i posegnem za sličnom melodijom, YouTube mi uvijek stavi tu glazbu na vrh. To radi isključivo navečer. Pametni su interneti.

View this post on Instagram

Sarm u kući #samukuci#homealone#sarma

A post shared by Mayara (@mayara.instac) on

Znam da nas mobiteli prisluškuju i na osnovu toga bacaju nam reklame. Tako sam nedavno bez imanja mobitela spominjao ljetovanje na Cresu i automatski su me krenuli targetirati Airbnb oglasi za apartmane u Cresu. Srećom da nisam paranoičan pa ne razmišljam previše o ovome. Nedavno sam imao i stand-up i pričao sam nešto na temu satova. Sad me targetiraju svi mogući satovi. Zato sam u zadnje vrijeme često i namjerno počeo u razgovore ubacivati riječi „dječja kolica”. Zasad još niti jedna reklama za kolica. Slušaju nam razgovore, a očito i misli čitaju.

Tehnički, ja još nisam počeo pričati o danu pa krenimo sada.

Dobro se lošim vraća

Baka me nazvala da ju odbacim kod doktora. Mirovina joj je bila nedavno i naravno da ću otići po nju. Nisam životinja da ne odem. Kako nije bilo parkinga ispred ordinacije, našao sam mjesto 100 metara dalje pred jednom kućom. Upalio sva četiri, stao sa strane i pod ruku odbacio baku do ordinacije. Nije me bilo dvije minute i po povratku vidim da sam odabrao savršen tajming, žena čija je kuća je luda i dere se kako nemam što tu parkirati. Nije prošla ni priča kako samo ostavljam jadnu bakicu kod doktora. Bešćutna je bila, ali mi je bilo simpatično kako sam se zalockao pogledom žao mi je uz slijeganje ramenima. Znam gdje neću ostaviti auto na povratku po baku.

Na povratku kući otišao sam u najbolju pekarnu (ili pekaru ili pekarnicu ili krušaru ili kiflaonicu) i počastio se s dvije najbolje kifle u cijelom svemiru. Da sam osuđenik na smrt, definitivno bih za posljednju večeru tražio prethodno navedene.

Spiderman postoji

Po dolasku kući sam kroz prozor vidio da dolazi pauk. Netko je nadrljao, pomislim si. Čika Spiderman me skužio u prozoru pa smo imali mini neverbalnu komunikaciju u kojoj mi je dao do znanja da je auto koji idu podići moj.

Odmah sam izletio van u šoku i nevjerici jer je auto bio parkiran gdje i uvijek kada sam u Brodu. Prva susjeda, mlada mama (ali ne i milfara) s četvero djece mi je pozvala pauka. Ne znam imaju li televizor, ali djeci se ovo činilo kao velika zabava pa su svi izašli na ulicu navijati da mi dignu auto. To su novi susjedi jer je kuća dugo vremena bila prazna, a do prije mjesec dana moj je bratić tamo živio. Odjednom novi ljudi – nova pravila. Pitao sam nemilfaru zašto je odmah zvala pauka, mogla je barem pozvoniti da pita je li naš. Nemate Vi šta ovdje parkirati!, reče ona. Pomislio sam si kako će ovo biti početak jednog prekrasnog prijateljstva.

S majčinim mlijekom i medom

Objavil/a Mayara dne Ponedeljek, 23. julij 2018

Ok, mogao bih razumjeti da ako se nešto dogodi da oni neće moći van autom, no poslije sam doznao da nemaju auto i da je to bila stvar principa. Nitko nije ni znao da netko tamo živi. Početak divnog prijateljstva, indeed.

Još više me naživciralo kada sam čuo od druge susjede da je i njoj zvala pauka dva dana nakon što su se doselili. Susjedu su kamenjem djeca gađala kuću i psa. Negdje je običaj kada se doseliš da obiđeš susjede, pozoveš ih na kaffe und kolač, ali eto, ovi se radije upoznaju uz poziv pauka i kamenovanje.

Spidermanu sam opisao situaciju po pitanju parkinga, ali nisam tu stao. Svašta sam mu rekao da mi ne digne auto. Nisam krenuo od svojega rođenja, no čuo je da sam nedavno izgubio novčanik, platio popravak auta oko 1000€, kako mu mogu dati pare za kavu što sam dobio od bake koju sam maloprije vodio kod doktora. Da, odigrao sam na svaku moguću kartu sažaljenja koju sam imao u rukavu i čarapi. Trebao sam se možda zakašljati još malo i reći nešto tipa: Ah, glupa korona. Pustio me, bio je ljudina. Za razliku od susjede.

Zapravo, još uvijek ne znam jesam li dobio samo upozorenje ili će mi doći kakva kaznena razglednica.

Čim su starci došli kući sam ju masno odrukao. Znajući svoje starce, čim bi doznali da se neka obitelj s četvero djece doselila do nas, odmah bi im nosili hranu, robu i naše igračke. Drago mi je da sada neću morati izgubiti i one ostatke ostataka preostalih legića. Barem nešto.

Nacisti mojega djetinjstva

I onda se sjetih da sam dan prije pauk incidenta u svojem dvorištu naišao na dječju loptu te na osnovi dječje vriske i igre skontao da je samo trebam prebaciti preko zida. Neki novi klinci, bit će.

Drago mi je da nisam postupio s loptom onako kako su to radili điberi mojega djetinjstva: Čika Ivo, Šapina i Čika Nikica. Kada god bi lopta došla na njihov teritorij cijeli svijet bi stao. Svi smo se samo pogledavali s onim ‘idi ti po nju’ pogledom, no samo su najveći mudonje ili vlasnici skupih lopata se usudili pokupiti loptu. Nikada mi nije bilo jasno koji sadist moraš biti da maloj djeci ideš bušiti loptu, psovati sve po spisku i još dobiti erekciju na to. Ali OK, razumijem. Gumena lopta je ošla na njihovu travu. Izbaci to čovjeka iz takta. Siguran sam da je osim toga bio sređen i veseo čovjek.

Ja sam ostao hladan i pribran kada su susjedini mladunci prebacili loptu. Nisam imao Čika Ivu i ostatak bušača lopte s jedne strane ramena da me nagovaraju na zlo. “Ajde Filipe, probuši je. Nemaš pojma što će ti njihova stara sutra napraviti. Kaznica koja te čeka je 500 kn, a ovo gumeno smeće od lopte nije ni 30. Buuuuši je, ne razmišljaj!”. Ipak sam bio ljudina i prebacit ću im svaki puta (madre) loptu. Dok ovo pišem u mračnoj sobi, osjećam kako mi krilca polako rastu, a tipkovnicu na laptopu mi je obasjala aureola s glave.

Sada ću dobitni novu fobiju – arahnofobiju. Kad god ugledam pauka na cesti, mislit ću da ide po moj auto. Tri puta mi je tako u trgovinama pištalo ono sranje na izlazu pa su mi pretraživali torbu. Dosta neugodna iskustva, i sada svaki puta kada izlazim iz nekakve trgovine mi nije svejedno. Zbog toga najveći fan shoppinga te sumnjam da ću se ikada prijaviti za ‘Shopping kraljicu’. Zbog toga i zbog činjenice da nisam teški debil.

Brodna akcija

Kao i svaki puta kada sam u Brodu, uvijek potrefim radnu akciju. Baš moj ljetni vikend u Brodu je i dan kada se kuha pekmez, paradajz, dolaze drva, kupe šljive. Ovaj puta smo samo trebali rezati drva. Mene je posebno impresionirala motorna pila s kojom je stari rješavao trule šljive. Kao dječarcu mi je uslišao želju i dao da i ja malo režem s motornom pilom. Dvije grane kasnije, stari i ja ćaskamo i popravljamo motornu pilu. Više mi ju nije dao u ruke, no barem mi je povjerio zadatak čišćenje iste na kraju.

Kod kuće sam se bacio na pisanje ovoga bloga, no imao sam malu žgaravicu. Spustio sam se do kuhinje po sodu bikarbonu (Donat ću napisati kada mi pošalju koju paru. Realno, ovaj tekst će pročitati tuceti ljudi, a neke od njih potencijalno muči i žgaravica. Your move, Donate), ali me zrela naranča distraktirala. Zagrijao sam vodu za čaj, a u međuvremenu odlučio napraviti i shake. Naranča, limun, đumbir, med, matična mliječ, brusnice, suhe šljive, cimet i kurkuma (mislim da nije bio curry, osjetio bih). Pravi zdravi napičić.

Kada sam došao gore i nastavio pisati, shvatio sam da sam otišao po lijek protiv žgaravice, a vratio se s receptom za žgaravicu i odlučio napraviti. Srećom, nisam ga popio do kraja jer sam imao dogovor za odlazak na bazene.

Pliva

Volim plivati još od kada sam plivao u plodnoj vodi. Kod plivanja me jedino živcira što vrijeme sporo prolazi. Odrokaš deset krugova, a vrijeme kao da stoji. Na ulazu u tuševe smo ja i prika zatekli nekog didu kako je virkao je li tko dolazi pod tuševe. Kada nas je skontao naglo se maknuo. Pišač pod tušem, dajem ruku u vatru.

Ponosno sam rekao da nisam više student i platio više kartu za plivanje. Prvi puta plivam kao gospodin, iako me nisu tako tretirali. Potrefili smo termin kada milijarda klinaca ima treninge plivanja. Klinci su nas potjerali s jedne lajne za plivanje i prebacili na zadnju lajnu. Nakon pola sata nam je došao neki mali debeljko i rekao: “E, mi sad ovdje imamo vaterpolo trening. Morat ćete se prebaciti.” Nemaju ovi klinci respekta prema starijoj gospodi. Trebao sam im barem loptu probušiti, ali nisam ni to napravio.

A.Z.A.B.

Objavil/a Mayara dne Ponedeljek, 02. januar 2017

Želio bih se pohvaliti s novim stilom plivanja koji sam izmislio. Zove se ‘Dida’. Samo staviš ruke iza leđa i uspravno plivaš kao da hodaš. Bonus je ako pritom uriniraš u bazen i pričaš gluposti. ‘Forrest Gump je kada samo trčiš pod vodom. Jako dobra vježba. Ne uključuje čokoladu.

Kako se pišalo u ovaj bazen… Bez obzira što se pričalo da ako se popišaš u zenba da te prati crvena mrlja i time detektira pišača. #ripmigalovci

Objavil/a Mayara dne Sreda, 14. februar 2018

Nisam pišač u bazenima, no oduvijek mi je bilo fascinantno kako se, dok sm obili klinci, krenulo pričati kako u vodu ubacuju kemikaliju i ako se popišaš te okruži velika crvena mrlja. Zna voda. Genijalac koji je smislio tu laž je garant mnogo uštedio na kloru nakon te izmišljotine.

Mudrosti na kraju

Poanta priče je da ne pišate u bazene, u javne tuševe isto (kod kuće slobodno), i naravski, nemojte bušiti lopte djeci bez obzira na to što su vama neki šupci bušili iste.

Dok završavam ovaj blog moram se pohvaliti da sam danas dobio prvu kaznu za parkiranje i to na mjestu pred kućom. Neka je novost da se ispred moje kuće naplaćuje parking. Bilo bi ljepše da mi je netko rekao, ali i plaćanje kazne je cool način za doznati to.

Srdačan pozzić

Latest News

KAKO KOPIRATI SKANDINAVSKI MODEL SRETNOG ŽIVOTA ILI ŠTO JE HYGGE?

Nije tajna da Danci slove za najsretniju naciju na svijetu i iako će mnogi pomisliti kako...

Svjetski dan zaštite okoliša 2020. godine: Vrijeme je za prirodu

Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se u petak 5. lipnja 2020. godine. Ove je godine vođen motom: Vrijeme je...

Kako se motivirati i pokrenuti

Ustali ste ujutro i očekujete još jedan uobičajeni dan u kojemu se neće mnogo toga promijeniti. Smatrate da je ovo još jedan...

Salary cap – kapitalistički motiv, socijalistička primjena

Ovaj tekst započinjemo s viješću kako je Formula 1 odlučila kako će po prvi put u povijesti uvesti salary cap za sve...

Borba s anoreksijom u doba društvenih mreža

Planovi prehrane, treninzi, magični čajevi i brojni savjeti koji obećavaju savršeno tijelo posljednjih su godina  preplavili društvene mreže. Upravo savjete poput ne...