PARAZIT – Kad sit gladnom vjeruje

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

S obzirom na maločas proglašenu pandemiju od strane WHO-a, uzročnika poznatog koronovirusa, a uslijed trenutačne nemogućnosti da se adekvatno suprotstavimo neprijatelju, čovjeku lako moguće padne na pamet da, uz obavezno učestalo pranje ruku i mjere opreza, pokuša malo promijeniti perspektivu, staviti se u cipele ovoga parazita te sagledati stvar iz njegova kuta.

Kako je to u stvarnosti teško moguće, predlažem da napravimo tome najbliže, a to znači da se zagledamo u neslućene mogućnosti parazitiranja kao takvog, itekako poznate i samome čovjeku. Jednako kao i koronovirus čovjeku, parazit može biti i čovjek čovjeku, i ne samo to – parazitu možemo biti naklonjeni, možemo navijati za njega i biti s njim čak i u njegovoj podlosti, kratkotrajnoj pobjedi, a potom i kobi.

Film Parazit, o kojemu se više gotovo i ne priča, pruža nam u ovom smislu neslućene mogućnosti. Korejski je to uradak, bogate i rastuće kinematografije, već neko vrijeme poznatog redatelja Bong Joon Hoa, koji je za njega primio toliko važnih nagrada da mu gotovo i ne zavidimo jer teško da će nastaviti svoj rad bez prateće anksioznosti i strepnje hoće li razočarati.

Da ga ne počnemo žaliti i previše, krenimo na film. O Parazitu se do sada reklo ono najočitije, možda gotovo sve što se moglo reći i zato je vrijeme da se kaže nešto novo. Već znamo da se radi o vrhunskom ostvarenju čiji su svi elementi sjajno postavljeni, u kojemu je sve na svome mjestu, savršeno usklađena lijepa fotografija s vrhunskom režijom i minucioznom montažom, umjerena i točna gluma, žanrovi koji se ljube kao da su odrasli skupa i tema oštre klasne nejednakosti koja pokreće i vodi radnju poput upornog svrdla koje ne staje dokle god se ne iscrpi potencijal te nepravedne tenzije.

Obitelj Kim siromašna je i četveročlana te se sastoji od majke Chung-sook, oca Ki-taeka, kćeri Ki-jong i sina Ki-wooa. Kako su u besramnosti, gramzivosti i zavist jedno drugome međusobno nalik, a u siromaštvu posve jednaki, očito je da upravo iz tog siromaštva i proizlaze sve navedene sličnosti, a onda i njihove, ustvari okljaštrene (no svakako zabavne) osobnosti. Velike razlike među njima ustvari ni nema, osim što se kći Ki-jung doima nešto oholijom, smjelijom, možda i inteligentnijom od ostatka obitelji (kada se ona, kao i ostatak obitelji, bude lažno predstavljala obitelji Park, i to za psihologinju i art terapeutkinju, u svojim je lažnim referencijama osobito besramna i kreativna te se, kada priča upali ne zaustavlja, već traži još). Počevši od mladog Ki-wooa koji preporučen kao tutor engleskog jezika na prijevaru i s falsificiranom diplomom prvi dođe u obitelj Park pa preko sestre Ki-jung, još talentiranije opsjenarke, koji potom spletkama protiv postojećeg osoblja, bez trunke krivnje i još manje klasne solidarnosti, na prijevaru dovlače svoje roditelje kao osoblje u bogatu kuću Park, Kimovi lagano ulaze u kuću i u živote bogate obitelji Park.

Obitelj Park je tipična sterilna prebogata obitelj kojoj manjka osjećaja za realnost i zabavna je jedino kad se smijemo njima (a ne kao u slučaju Kimovih, s njima), čiji članovi obitelji, za razliku od siromaha, posjeduju međusobno različita temeljna obilježja – čini se da su različite težnje i čežnje luksuz kojeg si ne mogu svi priuštiti. Mama Park jedna je fina, naivna i posve nerealna dama koju bi najlakše bilo okarakterizirati kao lakomislenu princezu, otac obitelji Park je tipični nedovoljno zainteresirani (barem za bilo što u filmu) kapitalist, mlada Da-hye usamljena je i blago neprilagođena tinejdžerica koja traži ljubav (ili bilo što njoj nalik), a najmlađi sin Da-song… recimo samo da inzistira spavati u svome šatoru na kiši u obiteljskom vrtu i da majka misli da su izlijevanja dječjih bojica na platnu u njegovom autorstvu ozbiljna djela apstraktne umjetnosti. Ako bogatstvo i ubija dušu, onda barem dopušta (makar okljaštrenu) individualnost.

Konstelacija siromašnih i bogatih, pri čemu se prvi grebu za mrvice drugih , isprva je zabavna i smiješna, ponajviše jer ih prepunjeni hladnjak Parkovih može sve zadovoljiti. Tek onda kada vlasnici kuće odlaze na put i ostavljaju ju na brigu Kimovima, a protjerana domaćica kuće se vrati, otkrivajući već godinama (od kamatara) skrivenog supruga u bunkeru koji služi kao zaklon od nuklearnog napada, te se radnja događa među skupinama siromaha, priča se pretvara u triler, krimić ili tragediju.

KLASA KAO KARAKTER, NAMJERA I SUDBINA

Ako bismo motivaciju autora, slijed filma, pokretač radnje u širem smislu i sve u svemu, film u cjelini morali svesti na samo jedan pojam, to ne bi bilo osobito teško i svakako bi se radilo o društvenoj klasi. Imajući u vidu veličanstveni, gotovo nadrealni uspjeh ovoga filma pa čak i uvažavajući one koji ga smatraju precijenjenim, a silnu slavu rezultatom histerije, mogli bismo pretpostaviti da se o klasi ovdje govori na nešto drugačiji način, nešto novo, nešto više.

Ili je stvar obrnuta – govori o tome što se događa onda kada klasa govori sve o svemu i ona je ta koja gotovo u potpunosti određuje – karakter, namjeru i sudbinu. Prvo, likovi su ovdje, premda dakako međusobno različiti, praktički u potpunosti određeni pripadnosti svojoj klasi, te čak i bogataši koji imaju taj luksuz da su međusobno različiti, o čemu smo govorili ranije, u bitnom su određeni kao odgovor na svoju socijalnu situaciju.

Još je više to istaknuto kod siromaha, međusobno sličnijima, koje nevolja tjera na podlosti i opačine. Koliko je to sve skupa onda opravdano? Ovdje moramo uvažavati činjenicu da ljudi svakako nisu posve određeni svojim društvenim statusom, kao i činjenicu njihove slobodne volje te priznati kako ipak nije nemoguće zamisliti da bi u istim uvjetima podrumskog mraka u kojima obitava obitelj mogli izroniti i neki čestiti, dobrohotni, neprijetvorni (zasigurno i manje zabavni) ljudski entiteti. Ipak, uza sva nastojanja da ne skrenemo u krajnost klasnog determinizma pri oblikovanju moralnog statusa ljudskih bića, slike koje nam Parazit podastire rađaju dojam da su u prikazanim uvjetima potrebni gotovo nadljudski napori da bi se postalo dostojanstvenim ljudskim bićem. Prema tome, premda su siromašni Kimovi od samoga početka prikazani kao oni koji ne prezaju ni pred čim – jer nemaju što za izgubiti, bestidnoj se sirotinji istodobno u većem dijelu parazitiranja (osim kad se prema pripadnicima svoje klase ponesu nasuprot svakoj solidarnosti) nema što za zamjeriti, frapantno siromaštvo kojemu su oni izloženi, koje više nego manjkom šokira svojim viškom – u ovom slučaju vlage, pesticida, prljavštine, starih stvari, mokraće pripitih nesretnika što im prska kroz prozor, uvjerljivi su u dojmu da cilj – nakratko zamijeniti podrumski stan bogatom kućom s prekrasnim zelenim vrtom, opravdava sredstva – pored tog istog vrta ponekad i malo slagati.

Ponovimo još jednom, teza filma prema tome nije da nas klasa posve determinira, koliko efektno, hrabro, maštovito i radikalno pokazati što se događa onda kada je tome tako. U svemu tome, potiče da se zamislimo – tko je ovdje ustvari Parazit?

TKO JE PARAZIT?

Naslov filma je jednostavan i znakovit, intuitivno dopadljiv, jednostavan, sugestivan i dovitljiv, no svakako provocira i naslovno pitanje. Prvo, da se prisjetimo, premda znamo ili mislimo da znamo, što je parazit. Dostatno pouzdana Wikipedia govori – Parazit (grč. para = “pored” i sitos = “hrana”) je organizam koji se hrani na račun drugog organizma (nazvanog domaćin) u toku dužeg vremenskog perioda. Kao posljedica specifičnog načina života kod parazita se javlja niz adaptacija koje se ogledaju u tome da neki organi zakržljaju ili nestanu, dok se na njihov račun razvijaju drugi. Posljedice prisustva parazita po domaćina mogu varirati od malih promjena u ponašanju, preko očitih patoloških promjena u tkivima, do smrti u nekim slučajevima.

Prvoloptaški tumačeno, parazit je dakako siromašna obitelj koja prijevarama i podlošću, potpomognuta naivnošću, siše i glođe resurse obitelji Park. No ako se vodimo posljedicom zakržljavanja organa, kao jednom od simptoma parazitizma, ne bismo smjeli ispustiti i neke druge. Prvo, premda u siromašne obitelji svakako uočavamo zakržljale organe, prvenstveno one odgovorne za njihov moralni status, pa i klasnu solidarnost (bez ikakvih dvojbi su se riješili vozača i domaćice Parkovih kad su im stajali na putu), oni su takvi, zakržljali bili i prije svog parazitskog iskustva. Oni čija je zakržljalost izravna posljedica njihovog statusa, točnije sisanja tuđih resursa, jesu pripadnici više klase, pritom u prvom redu gospođa Park. Ona, pošto debelo privilegirana, ne zna prepoznati istinu od laži, jednako kad njezin malodobni sin, koji, očigledno iz čiste obijesti i groteskne razmaženosti hini velikog umjetnika u nastajanju, kao i kad se članovi obitelji Kim izdaju za izučene tutore i ostale profesionalce. I sam je sin Da-song, uslijed prevelikog obilja, zakržljao za osjećaj realiteta, negirajući stvarni svijet (u) kojemu on nije nešto sasvim jedinstveno, samo zato što svojoj dokonoj majci jest. Nesigurna i usamljena kći, koja se zaljubljuje u vjerojatno svakog tutora koji joj, za dobre novce, pokloni nešto pažnje obložene testosteronom, također ne zaostaje u atrofiji nekih vitalnih psihičkih i duhovnih organa.

Prema tome, članovi obitelji Kim prvorazredno parazitiraju, ne samo na radu oca obitelji, već zajedno s njim, koji je hladan, bezbojan i bezličan, također zakinut za dublje razumijevanje svijeta u kojemu živi, i to na golemom mnoštvu nesretnika, jedni od kojih su i članovi obitelji Kim.

Strogo gledano, Parazit je prema tome ne samo također, već u prvom redu obitelj Park, rezultat čijeg parazitiranja jesu zakržljali vitalni organi. Teško je to doduše doista shvatiti u punini, a ne kao floskulu, pogotovo gledamo li njihovu divnu kuću i prekrasni zeleni vrt. Jer se nismo imali priliku u njemu valjati i svejedno biti nesretni.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...