12.2 C
Zagreb
Ponedjeljak, 21 rujna, 2020

Pariz ili kako sam otišla na doček krive nogometne reprezentacije

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ana-Marija Topolčić
Ana-Marija Topolčić
Deset godina se dobro provodim u hrvatskim medijima, a kažu da dobro plivam i u PR te glazbenim vodama. Volim opskurna putovanja, festivale, glazbu, film, umjetnost i kulturu, ali i dobru feštu, obične ljude, životinje i biljke, second hand dućane i buvljake. Pišem, fotografiram, dokumentiram, razlažem i elaboriram. Plešem i na svili, pa ako sve propadne priključujem se cirkusu

Svako putovanje na koje idem je drugačije i ista svrstavam u određene sektore. Ovo je u mirnom podfolderu – putovanje s burazom. Prije par godina odlučili smo da ćemo barem jednom godišnje otići zajedno na put negdje gdje još nismo bili – i to funkcionira. Nekoliko mjeseci unaprijed rezerviramo jeftini let (obično iz Venecije, Budimpešte ili Beča) na lokaciju koju dogovorimo. 2018. prst na globusu stao je na Pariz – 16.7. let u 7 ujutro iz Venecije.

15.7. igra se finale Svjetskog prvenstva u kojem Hrvatska nogometna reprezentacija u punoj snazi odmjerava snagu s Francuskom (to saznajemo 11.srpnja nakon što smo razbili Engleze). Mhm.

Kako sam tjedan prije planiranog puta pohodila Exit festival u Novom Sadu, računala sam da će mi povratak u Hrvatsku ionako biti na knap (ali o toj avanturi u nekoj drugoj kolumni). Vraćam se u nedjelju, stižem na finale, nakon utakmice autobus do Venecije, malo spavanja na aerodromu i let za Pariz u 7 ujutro – ludo ali sve stižem. Nisam stigla i finale sam slušala na radiju bla bla cara na autocesti Osijek – Zagreb s ugašenim praznim mobitelom (jer sam izgubila punjač) i novinama na kojima sam zapisivala što iz torbe moram izbaciti, a što ubaciti za Pariz da se što prije spakiram čim uletim u stan. Da preskočim Novi Sad kolumnu, došli smo do Venecije, ali krivog aerodroma (dobro pazite kad bukirate low budget letove jer aerodromi Marco Polo i Treviso nisu dobro povezani javnim prijevozom po noći, pa je shareanje taksija obavezno. Put je sveukupno za nas dvoje koštao oko sto eura. Let od Venecije do Pariza 2 sata, shuttle bus s aerodroma (oko 10 eura) i za sat vremena stižemo u centar grada.

U centar grada s više od dva milijuna stanovnika koji slavi prvo mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu. Nekoliko glavnih metro stanica u samom centru grada obustavilo je promet, na ulici je slavlje a svi idu prema Slavoluku pobjede jer se nekad popodne očekuje doček prvaka. Sjedamo u prvi francuski kafić na pivo i streamamo što se događa u Hrvatskoj. Opće ludilo, izlazi se s posla, svi na ulicama, vatreni putuju 25 dana od Lučkog do centra grada… Isto se događa i ovdje (samo su nogometaši došli brže, razbilo se par automobila, pjevaju se iste navijačke pjesme samo na drugom jeziku).

Pariz je sjajno prometno povezan, a iako smo bili smješteni u 14th arrondissementu, pola sata metroom dijelilo nas je od svih dijelova Pariza koje smo željeli i uspjeli obići. Karte za javni prijevoz su jeftine, a kako se dobro može kombinirati hodanje i vožnja, mi smo tu poprilično i uštedili. Što je smještaj dalje, naravno cijena je manja, pa je tako naš hotel (fantastičnog izgleda na fotografijama) bio smješten u blizini groblja Montrouge. No nije bio smješten u blizini groblja nego u groblju. U.

Hotel je stvarno bio uredan, više kao veliki hostel za mlade s deset tuševa na katu, besprijekorno uredno i čisto. Za koji euro više uključuju i doručak. U sobama telka, net, terasa s pogledom na groblje – 100 eura, 5 dana, nas dvoje. Groblje? Ma sve je ok, preživit ćemo.

Prilikom prvog izlaska iz sobe u samu gungulu slavljeničkog Pariza, pada mi mobitel i puca ekran, srećom samo površinski pa su avionske karte u aplikaciji sigurne (uvijek printajte bez obzira na tehnologiju). Već se smijemo sami sebi i apsurdnosti situacije, ali mirisalo je na dobar put jer navikli smo na eklektičnost. Pariz je divan ljeti, temperature su visoke, ali dan traje do 22:30, tako da se dobrim planiranjem u svega 5 dana može vidjeti gotovo sve što se „mora vidjeti u Parizu”. Predlažem da kao i mi napravite popis svih mjesta koje želite obići, svrstati ih lokacijski i doslovno dan po dan obilaziti područja. Vozite se javnim prijevozom, metro je sjajan i lako snalažljiv.

Centar Pompidou – muzej moderne umjetnosti, u blizini je gradska vijećnica i crkva Notre dame, s druge strane Seine Latinska četvrt gdje ćete dobro jesti. Na Rue de la Bûcherie, nalazi se poznata knjižara Shakespeare & Company – za sve ovisnike o notesima i planerima, ovdje sam kupila i sjajne kreativne suvenire. Seina je krcata turistima, mi smo plovidbu preskočili.

Obiđite pariško Sveučilište Sorbonne, Panteon i Luksemburšku palaču s vrtom, muzej Louvre, Orsay, a ako imate vremena i palaču Versailles.

Kod Slavoluka pobjede starta najpoznatija avenija u Parizu: Champs-Élysées. Kozmopolitska atmosfera: luksuzni butici, kazališta, restorani. Mi se ovdje nismo previše zadržavali nego smo prošetali do velikog parka s Grand Palais i Petit Palais, Eiffel je blizu pa smo taj dan posjetili i njega.

Montmartre

Zagrebački Gornji grad bi trebao izgledati točno tako. Na visini od 130 m, umjetnici, boemi, performeri, mlado, staro, urbano, tradicionalno. Art, art i art. Posebno lijep Place du Tertre – ovdje umjetnici izrađuju i prodaju svoja djela, skice i umjetnine. Sam uspon na Montmartre više liči na vašar s hrpom trgovina kineskom robom, ali gore je prava Francuska, onaj Pariz koji smo mi tražili.

Ulica La Rue Tholose gdje ću kupiti stan ako ikad…

Pri spuštanju obavezno skoknuti do Moulin Roguea. Mi smo dan kasnije lutali ne toliko popularnim, ali arhitektonsko svakako zanimljivim ulicama Pariza. Posjetili smo i (klasika) grob Jim Morissona prepun žvakaćih guma?! Katakombe su isto navodno super, ali red je do Istanbula pa nismo čekali, nekom drugom prilikom.

Hrana u dućanima nešto je skuplja, negdje između jeftinije Njemačke i skuplje Engleske, no komotno se jeftino i kvalitetno možete hraniti na ulici, ali i u šarmantnim bistroima, npr. u latinskoj četvrti. Večera od tri slijeda (uključujući i puževe, francusku juhu od luka,…) s pola litre domaćeg kvalitetnog vina, od 8 eura po osobi. Vina i sirevi su jeftini, pa se tako zalazak sunca na Champ de Marsu (livadi iza Eiffelovog tornja) može odraditi za npr. 5 eura (3 eura boca vina i dva eura sir brie u dućanu). Nemojte biti oni glupi lijeni turisti koji leže na travi i kupuju 4 puta skuplje pivo od ilegalaca koji šeću okolo nego u dućanu. Zašto zalazak? Jer Eiffela je lijepo vidjeti danju i noću, pa tako ubijate dvije muhe jednim udarcem. Čim krene padati mrak pale se lampice na njemu. Klišej, ali fora. Poslije se svakako izgubite u okolnim ulicama i svratite na kolač ili čašu vina u neki od bistroa.

Suveniri – kupovati samo od ekipe koja ordinira ispred glavnih turističkih atrakcija (primjerice cjenkanjem možete kupiti i do 10 metalnih Eiffel privjesaka za ključeve za samo jedan euro, u specijaliziranim trgovinama to ćete platiti i deset puta više. S obzirom na to da smo hodali po cijele dane, a dan traje dugo, noćni život nismo previše iskušavali. Vino, pivo iz dućana na obali Seine i zatvaranje lokalnih gostionica nama je bilo dovoljno, izaberite svoj francuski šarm.

Francuzi su temperamentni, interesantni i prema mom iskustvu vrlo ljubazni… Ali jako se kradu bicikli, ili barem pokušavaju.

Karizmatičan je svaki centimetar ovoga grada. Surov i nježan, temperamentan i blag, ulica i palača, moderna umjetnost i ulična intervencija (o grafitima i street artu u drugoj kolumni), sve je to Pariz koji se meni zavukao debelo pod kožu.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...