Po prvi put sam postala GOSPOĐA!

Must Read

MALE ŽENE – Bezuvjetno lijepi film kojemu nešto nedostaje

Nisam čitala roman Male žene, niti gledala dosadašnje adaptacije. Stoga su se moja očekivanja od novog filma...

Zašto bi svakome dobro došao „coach”?

Kad je sport u pitanju, svima je normalno da radimo s trenerom. Bio to timski ili individualni...
Petra Pavičić
Petra Pavičić
Studiram, radim, ne posustajem. Temperamentna, duhovita, empatična, bar tako kažu. A kažu i da puno pričam – ali to im ne vjerujem. Vesele me sitnice, ali ne zadovoljavam se mrvicama.

Dan prije nego što smo proslavili Novu godinu 2019. moj me dečko odlučio zaprositi. Plan je bio taj da idemo na Sljeme na grah, jer nedjelja je i ne kuha nam se. Međutim, promijenio je plan i odlučili smo se spustiti sa Sljemena i otići u obližnji restoran. Dečko opet mijenja plan, ja i dalje ništa ne sumnjam i pristaje na jednom od ugibališta na cesti s pogledom na cijeli Zagreb i želi me slikati. I rekoh ajde, ‘ajde da i to obavimo pa idemo napokon pojesti nešto. Međutim, jedna slika, druga, sedma… Nikad kraja. On je uporno želio imati moju fotografiju prije i poslije, a meni ništa jasno. I tako on moli za još jednu, a ja vičem iz one magle ”Hajde više šta ti je s tim slikanjem, idemo jest, gladna sam”. Skoro se zbog vlastite gladi nisam zaručila! Na pitanje ”hoćeš li se udati za mene” odgovorila sam potvrdno, očito. Nakon zaruka otišli smo na ručak kako bi proslavili, ali ja zbog uzbuđenja više nisam imala apetita. Eto što ti je život. Dobiješ prsten, ostaneš bez ručka. Nekoliko dana kasnije, odredili smo datum – 28.09. Tada nam se to činilo tako daleko. I samo što smo trepnuli, već smo se nalazili u tom ključnom tjednu prije samog dana vjenčanja.

Cijelo vrijeme prije toga imala sam osjećaj da sam zaposlena kao organizatorica vjenčanja i kako sve što radim, radim za nekog drugog.  Tek sam par dana prije postala svjesna što se događa i da se tu zapravo radi o meni, da sam ja ta koja se udaje. Do tog trenutka sam bila šchillana, što je zapravo vrlo začuđujuće, jer mislim da nitko od mojih prijatelja Petru ne bi opisao s riječju ”chill’‘. Ali ubrzo sam pokazala pravo lice, jer me preuzela nervoza i panika, a ponajviše ubzuđenje.

Oboje smo tradicionalni, za neke možda i staromodni, ali taj ulazak u brak gledamo kao nešto što je zauvijek i jedino što nas može rastaviti jest smrt. Znam da zvuči kao klišej, ali je baš tako. I sad ti meni reci da je moguće da budeš miran. Pa brate mili, cijeli život, ej! Skoro pa sve u životu je provjerljivo, ali ovo nije. Tko ti može garantirati da je to prava odluka i da je baš tako trebalo biti? Tko ti može garantirati da će sve biti dobro? I sada se u tim pitanjima na koje nema odgovora našla mala Petra, od 25 godina, koja ne ide na ispit ako nije 100% spremna. Koja uvijek sve provjerava prije i u sve je sigurna. Super! Tresla sam se dan prije ko malo štene kojem je hladno. I znate što? Na taj dan sam se probudila smirenija nego što sam valjda ikad bila. Sa sigurnošću mogu reći kako nikada prije nisam bila sigurnija u neku odluku nego što sam bila tada. Da li sam našla odgovore na svoja pitanja? Nisam. Ali sam shvatila da nikad ne možeš biti siguran. Potrebno je malo rizika i puno ljubavi, a to imamo. Shvatila sam da neće uvijek biti dobro, ali da hoće na kraju. I da kako god i što god bude, neću morati rješavati sama jer ću doživotno imati pomoć.

Izvor: Emovere weddings

I s tim mislima sam stigla pred crkvu gdje me čekao moj soon-to-be suprug. Nismo imali one tradicionalne stvari poput dolaska po mladu, kao ni bacanje buketa, rezanje torte i slično. Htjeli smo što manje ceremonije i što više zabave! Pozvali smo stotinjak najbližih prijatelja i članova obitelji i napravili tulum. I to pošten, ako mene pitate. Toliko pošten da već sada jedva čekam obnavljanje zavjeta ili kakav srebrni pir da to ponovimo. Kao salu smo izabrali prekrasan Ranch Kurilovec, gdje postoji otvoreni i zatvoreni dio, sve je u drvu, a životinje slobodno hodaju okolo. Domaća i opuštena atmosfera nam je bila nit vodilja. Glazbu nam je puštao DJ Benc, a vrtili su se najpoznatiji strani i domaći funk hitovi iz 80-ih i 90-ih i malo house glazbe na samom kraju nama za dušu.

Sada kada vrtim film, bilo je tu stvarno svega. Malo stresa, puno iščekivanja, još malo stresa i puno puno zabave i pozitivnih emocija. I sve bih ponovila. I kišu, i to što sam se na svećenikovu uputu ”mladenci, možete si čestitati” okrenula i zagrlila kumu. I eto me, sad sam gospođa. Nadam se da neću za koju godinu pisati ovakav tekst u rubrici ”second time”. Drž’te fige!

Latest News

ANDREA RESNER: Umjetnost koja mari za ugrožene skupine ne mora nužno biti društveno angažirana

Andrea Resner umjetnica je koja živi i radi u Splitu. Kroz formalno obrazovanje na Likovnoj akademiji u...

Timsko nadigravanje sustava u režiji Akija Kaurismäkija

Prije nekoliko dana pogledala sam film naslovljen kao Druga strana nade. Film je svrstan u žanr komedije drame zbog čega nisam bila...

ARTEFACTO: hrvatsko-argentinski spoj nakita i ljubavi

Gle, zima popušta, dah proljeća već je u zraku. Mlado sunce razbija omaglicu nad panoramom grada podno Gričkog topa, a pogled se...

Tetoviranje 101 – sve što trebate uzeti u obzir prije prvog tetoviranja

Tattoo shoppovi su otvorili vrata, a korona ti je otvorila oči u vezi prokrastinacije? Već si poslao DM tattoo majstorima koje pratiš...

Američki nogomet – od prezira do ljubavi

Jedna od parafraza Murphyjevog zakona glasi: “ako nešto nećeš onda baš to hoćeš”. Počinjem tekst o svojoj...