Povijest borbe za neotuđiva ljudska prava

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Prvi robovi iz Afrike u Virginiju stigli su 1619. Otada, sve do danas, crnci vode teške bitke za ravnopravnost. Za ljudskost. Za dostojanstvo. Za život. Za jednakost.

Oduvijek sam znala da nešto nije u redu s našim načinom života u kojem je u redu ljude maltretirati zbog njihove boje kože. Rosa Parks

Od roba do predsjednika

Povijesni događaji značajni za emancipaciju američkih crnaca:

  • 1808. Zabranjeno je dovoditi robove.
  • 1861. Odcjepljenjem Juga od SAD-a osnovane su Konfederativne Američke države i započinje građanski rat. Spor se vodio između ostalog i oko odnosa prema robovima.
  • 1863. Predsjednik Abraham Lincoln izdaje Proklamaciju o emancipaciji, kojom se svi robovi oslobađaju u Konfederativnim državama.
  • 1865. Građanski rat završava, Lincoln je ubijen, trinaesti amandman američkog Ustava ukida ropstvo. Osam od dvanaest prvih američkih predsjednika imali su robove.
  • 1868. Svi Afroamerikanci dobivaju državljanstvo.
  • 1870. Pravo glasa dobivaju crni muškarci.
  • 1896. Vrhovni sud proglašava rasnu segregaciju ustavnom, čime je otvoren put ka segregaciji na Jugu, legaliziraju se razni diskriminatorni zakoni južnih država, crnci postaju žrtve nasilja mnogih rasističkih skupina.
  • 1945. General Dwight Eisenhower prvi put uvodi crnačke postrojbe u vojsku.
  • 1947. Jackie Robinson je prvi crnac koji je zaigrao u američkoj baseball ligi.
  • 1948. Predsjednik Harry S. Truman zabranjuje segregaciju u američkoj vojsci.
  • 1954. Vrhovni sud proglašava segregaciju u školama neustavnom.
  • 1955. Rosa Parks odbila ustupiti sjedalo u autobusu bijelcu u Montgomeryju, u Alabami. Njezinim uhićenjem počinje uspješan jednogodišnji bojkot koji je prevodio Martin Luther King kako bi se ukinula segregacija u gradskim autobusima.
  • 1957. Zakon o građanskom pravu koji štiti pravo glasa crnaca.
  • 1960. Novi zakon o građanskom pravu, koji se odnosi na pravo glasa crnaca i kažnjavanje određenih rasističkih zločina.
  • 1963. Martin L. King zatvoren tijekom protesta za građanska prava u Birminghamu, Alabama. Održao poznati govor I have a Dream u Washingtonu.
  • 1964. Martin Luther King dobiva Nobelovu nagradu za mir. Predsjednik Lyndon Johnson potpisao je Civil Rights Act, koji, između ostalog, propisuje ravnopravnost svih rasa u korištenju javnog prijevoza i javnih usluga.
  • 1965. Borac za ljudska prava Malcolm X je ubijen. Snage reda napadaju antirasističke pobornike u Selmi u Alabami. Predsjednik Lyndon Johnson određuje načela pozitivne diskriminacije, kako bi potaknuo zapošljavanje pripadnika manjina i potpisuje zakon o glasačkom pravu.
  • 1966. Edward Brooke iz Massachusettsa biva izabran za prvog crnog Senatora.
  • 1967. Johnson je imenovao Thurgood Marshalla u Vrhovni sud, čime je postao prvi crnac u ovoj instituciji.
  • 1968. Martin Luther King je ubijen u Memphisu, Tennessee.
  • 1986. Utemeljen je praznik posvećen Martinu Luther Kingu.
  • 1989. General Colin Powell postaje prvi Afroamerikanac imenovan na mjesto vrhovnog zapovjednika američke vojske. On će također postati i prvi crnac na mjestu državnog tajnika. Na taj ga je položaj 2000. imenovao  George W. Bush.
  • 1990. Douglas Wilder postaje prvi izabrani afroamerički guverner u SAD-u.
  • 1992. Rasistički nemiri u Los Angelesu u kojima je poginulo 59 osoba. Neredi su počeli nakon što su četiri bijela policajca pretukla crnca Rodneya Kinga.
  • 1995. Više od 800.000 crnaca okupilo se ispred Bijele kuće, označavajući dan ‘okajanja i pomirenja’. ‘Marš milijuna’, najveći skup američkih crnaca ikad organizirao je Louis Farrakhan.
  • 2005. Condoleezza Rice postat će prva crnkinja na dužnosti ministrice vanjskih poslova.
  • 2008. Barack Obama, dijete crnca iz Kenije i bijele Amerikanke, postaje prvi crni predsjednik Amerike. U Bijelu kuću do Obame nikada nije ušao predsjednik, a da nije bio bijel.

Martin Luther King: Ne, nećemo biti zadovoljni sve dok pravo ne prožubori kao voda, a pravednost ne zahuči kao jaka struja.

Rođen je 1929. u Atlanti, baptistički svećenik, jedan od najvećih boraca za ljudska prava, začetnik i vođa pokreta za građanska prava crnaca. S 35 godina osvaja Nobelovu nagradu za mir, postavši tada najmlađi dobitnik nagrade od čega dobiveni novac poklanja u svrhe napretka za građanska prava, a samo četiri godine kasnije biva ubijen. Poznat je i kao oštar kritičar američke politike u Vijetnamu, pobornik mirnih prosvjeda, bojkota i nenasilnih metoda otpora, inspiriran učenjima Mahatme Gandhija.

Prilikom posjeta obitelji Gandhi u Indiji, 1959., rekao je: Otkako sam bio u Indiji još sam uvjereniji nego ikad prije da je metoda nenasilnog otpora najmoćnije oružje koje potlačeni mogu koristiti u svojoj borbi za pravdu i ljudsko dostojanstvo.

Imao je sreće ići u školu pa je zbog svoje iznimne nadarenosti tri godine ranije otišao studirati, diplomirao sociologiju, krenuo u sjemenište i stekao doktorat s 26 godina. Na studiju je upoznao i svoju suprugu Corettu Scott s kojom je dobio četvero djece.

Majka pokreta za ljudska prava Rosa Parks – bojkot autobusa

Njegove pacifističke ideje počele su se pomalo realizirati. 5. 12. 1955., u crkvi na aveniji Dexter, Martin drži govor koji mu donosi medijsku pažnju i čini ga iznimno popularnim, a koji je bio uvod u bojkot autobusa zbog slučaja junakinje Rose Parks, koji se dogodio samo četiri dana ranije. Njegov govor ujedinjuje narod i time počinje organizirani pokret za građanska prava i nenasilan otpor američkih crnaca. King odustaje od službe i kreće u borbu za život koja ga odvodi u smrt.

Građanski neposluh Rose Parks pokrenuo je masovni pokret protiv rasne segregacije. Bilo joj je dosta poniženja. Bila je umorna od odustajanja. Od neljudskosti.

Prema tadašnjem zakonu o segregaciji, crnci su morali kupiti kartu kod vozača pa izaći iz autobusa i onda ponovo ući na stražnja ‘crna’ vrata, a ako je dio za bijelce popunjen moralo bi im se ustupiti mjesto. Moćna Rosa je to odbila, odbila ustati bijelcu sa svog sjedala u autobusu. Biva uhićena, zatvorena i osuđena na novčanu kaznu. Rosina hrabrost rezultirala je jednim od najuspješnijih pokreta – Montgomery Bus Boycott.

Bojkot autobusa trajao je preko godinu dana, od 5. prosinca 1955. sve do prosinca 1956., kada je napokon ostvarena pobjeda odlukom Vrhovnog suda SAD-a o protuustavnosti odvajanja po boji kože u javnom prijevozu.

Rosa je rođena 4. veljače 1913., a umrla je u svom stanu 24.10.2005. u dobi od 92 godine. Na pogrebu koji je trajao do duboko u noć, pedeset tisuća ljudi ju je ispratilo na posljednji počinak. Njezin lijes prevozio je u Washington autobus nalik baš na onaj u kojem je Rosa odlučila reći ne. Parks je nadahnuće i trajni pečat uspješne borbe za ljudska prava. Prava na ono nad čime nemamo kontrolu. Svoju boju kože.

Kada sam odbila ustati se sa svojeg mjesta, to nisu bili ni poseban bus ni poseban dan. Samo sam se htjela osjećati slobodno kao i svi drugi, nisam htjela konstantno biti ponižavana zbog nečega nad čime nemam kontrolu: svoje boje kože.

Voljela bih da me pamte kao osobu koja je htjela biti slobodna.

Voljela bih biti poznata kao osoba koja se brine o slobodi, jednakosti, pravdi i blagostanju svih ljudi.

Vjerujem da smo ovdje na planetu Zemlji kako bismo živjeli, odrastali i činili sve što je u našoj moći da ovaj svijet bude bolje mjesto za sve ljude.

Imam san

1957. osnovana je Konferencija južnjačkog kršćanskog vodstva čiji predsjednik postaje King. Vrhuncem borbe smatra se nenasilni marš na Washington 28. kolovoza 1963. kada je pred 250 tisuća ljudi izrekao planetarni govor I have a dream. Tim govorom privlači masovnu pažnju javnosti, na sebe i svoj rad, a godinu kasnije uslijedit će i Nobelova nagrada za mir.

Neki dijelovi govora I have a dream:

Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: “Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima“. 

Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom

Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san…

[…] da će točno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama. Imam san da će se jednoga dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna izglačati. I dobrota Gospodara bit će svima vidljiva i svatko će je spoznati.

Tako dopusti slobodi […] dopusti joj da dođe sa svake uzvisine.
Kad joj dopustimo da dođe, kad joj dopustimo da prođe kroz svaki grad i gradić, tada ćemo ubrzati dolazak dana na kojem će sva djeca Božja – crni i bijeli ljudi, židovi i pogani, protestanti i katolici – jedni drugima pružiti ruke i moći pjevati stare crnačke duhovne pjesme: “Konačno slobodan! Konačno slobodan! Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!

Opasnost s pristašama

Bio je nepoželjna osoba zadnjih godina svog života jer je kritizirao američke političare i organizirao masovne akcije civilnog neposluha. Licemjernost američke vlasti vrlo rano mu je postala jasna, njezino pozivanje na mir i toleranciju, a istodobno poticanje i podržavanje rata u Vijetnamu. King je to neprestano kritizirao, postavši tako opasan protivnik, velika prijetnja s ogromnim brojem pristaša.

Godinu prije atentata održao je govor u New Yorku gdje je napao politiku Amerike u Vijetnamu, izrekavši kako su pobili ogroman broj Vijetnamaca, većinom djece. Treći njegov poznati govor Bio sam na vrhu planine imao je samo dan prije smrti, gdje mu je, kako je objasnio, Bog pokazao Obećanu zemlju u koju on neće stići, ali njegov narod hoće. Ubijen je 4. travnja 1968., hicem iz snajpera Jamesa Earla Raya, u Memphisu u 39. godini.

Ako čovjek nije otkrio nešto za što je spreman umrijeti, nije vrijedan življenja.

Posthumno su mu dodijeljene Predsjednička medalja slobode 1977., a 2004. Kongresna zlatna medalja. Praznik Dan Martina Luthera slavi se na njegov rođendan. Njegov kip stoji i u Londonu u Westminsterskoj opatiji uz ostale mučenike 20. stoljeća, a na njegovoj nadgrobnoj ploči ispisane su riječi duhovne pjesme napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan

Njegova borba živjet će zauvijek u mislima i srcima mnogih ljudskih bića širom svijeta. Radio je najteži od svih poslova. Pokušao je čovječanstvo natjerati na čovječnost.

Možda su nas dovezli različitim brodovima, ali svi smo mi sada u istome brodu.

Često se treba stidjeti ne toliko zbog zlodjela zlih ljudi, koliko zbog indiferentnosti dobrih.

Uvijek je pravo vrijeme za učiniti ono što je ispravno.

Najbitnije životno pitanje glasi: što činite za druge?

Mrak ne može protjerati mrak; to može učiniti samo svjetlo. Mržnja ne može protjerati mržnju; to može učiniti samo ljubav

Na kraju, nećemo se sjećati riječi naših neprijatelja, nego šutnje naših prijatelja.

Onaj tko pasivno prihvati zlo u njega je umiješan u istoj mjeri kao i onaj koji pomaže da se to zlo izvede. Onaj tko prihvati zlo bez protesta u stvari surađuje s njime.

Moramo naučiti živjeti zajedno kao braća, ili ćemo nestati zajedno kao budale.

Naši životi počinju završavati onoga dana kada počnemo šutjeti o bitnim stvarima.

Malcolm X

Malcolm Little rođen je 19. svibnja 1924. u Omahi. Imao je teško djetinjstvo. Još dok je bio dječak, oca, baptističkog svećenika, su mu ubili bijeli rasisti jer je bio član udruga za poboljšanja života crnaca, a smrt je bila prikazana kao nesretan slučaj, iako mu je glava bila odvojena od tijela. Dvije godine ranije zapalili su mu kuću, a linčovani su mu i članovi obitelji. Majka mu je nakon očeve smrti oboljela te nije bila u stanju skrbiti se za njega i još sedmero djece. Malcolm nakon toga postaje sitni kriminalac, s 12 godina završava u Domu za nezbrinutu djecu, a kada je sa 17 pušten zapošljava se u vlaku kao perač posuda. Čim je zaradio dovoljno novca preselio se rođaku u New York.  

Nedugo zatim završava u zatvoru zbog pljačke gdje se, tijekom boravka, zanimao za stavove i aktivnosti vođe pokreta Nation of Islam Elijaha Mohammeda, kojem se po izlasku iz zatvora i pridružuje. U zatvoru je većinu vremena bio u knjižnici i obrazovao se. Da su zatvori, nakon fakulteta, najbolja mjesta za naobrazbu i preodgoj ljudi, poznata je njegova izjava.

Uzeo je prezime X u znak poštovanja prema svojim neznanim afričkim precima, koji su dovedeni u Ameriku kao robovska radna snaga, čije pravo afričko prezime nikada neće saznati, odbacujući dotadašnje ‘Little’ dodijeljeno upravo od robovlasnika.

Svoju karizmu, genijalnost i elokvenciju usmjerava u borbu za ravnopravnost na rasnoj i vjerskoj osnovi. Pokret je napustio zbog neslaganja s Elijahom 1964., ali borbu je nastavio. Otputovao je na hadž u muslimanski sveti grad Meku te nakon povratka u Sjedinjene Države odbacuje prethodnu ideju da su svi bijeli ljudi đavoli, i utemeljuje vlastitu organizaciju nazvanu Organizacija Afro-američkog jedinstva. Po utemeljenju ove organizacije Malcolm X mijenja svoje ime u El-Hajj Malik El-Shabbazz. Isticanjem u javnosti Malcolm je izazivao gnjev američkih tajnih službi i administracije.

Tijekom govora u New Yorku 21. veljače 1965. ubijen je u Harlemu, za što su osuđena tri člana pokreta Nation of islam.

Ostat će trajno zapamćen kao borac za ljudska prava, jedan od najutjecajnijih Afroamerikanaca, najveći kritičar bijele Amerike i zločina koje čine crnim Amerikancima. Zgrada u kojoj je ubijen sada je Centar koji nosi njegovo ime, poput mnogih škola, ulica i knjižnica. Za razliku od Martina Luthera Kinga, Malcolm X. je zagovarao borbu za građanska prava svim potrebnim sredstvima, sve dok to dovodi do toga da njegov narod ne tretiraju kao životinje, više…

Ja sam za nasilje ako nenasilje podrazumijeva da nastavljamo s odgađanjem rješenja za problem američkih crnaca samo kako bismo izbjegli nasilje.

Ja to ne nazivam nasiljem ako se radi o samoobrani. Ja to nazivam inteligencijom.

Mediji su najmoćniji stvor na zemlji. Dovoljno su moćni da nevine učine krivima, a krive nevinima: to je ta moć.

Ako niste pažljivi, novine će vas navesti da mrzite ljude koji su potlačeni i volite one koji ih ugnjetavaju.

Bez edukacije nećete stići nigdje u ovom svijetu.

Budi miroljubiv, budi uljudan, poštuj zakon, poštuj svakoga; ali ako neko spusti svoju ruku na tebe, pošalji ga u groblje.

Istina je na strani ugnjetavanih.

Ja sam za istinu, svejedno tko je izgovori. Ja sam za pravdu, svejedno tko je za nju ili protiv nje.

Ja vjerujem u ljudska bića i da sva ljudska bića, bez obzira na njihovu boju kože, trebaju biti poštovana.

Ja vjerujem u religiju koja vjeruje u slobodu. Kad god sam trebao prihvatiti religiju koja mi nije dozvoljavala borbu za moj narod otjerao sam tu religiju bestraga.

Ne biste trebali da budete tako slijepi s patriotizmom da ne možete vidjeti realnost. Pogrešno je pogrešno, bez obzira tko to kaže.

Ne trebaš biti muškarac da se boriš za slobodu. Sve što trebaš biti jeste inteligentno ljudsko biće.

Nenasilje je u redu sve dotle dok radi.

Pokažite mi kapitalistu i ja ću vam pokazati krvopiju.

Ako nemaš nikoga da te kritizira vjerojatno nemaš ni neki uspjeh.

Ako nisi spreman da umreš za to izbaci riječ „sloboda“ iz svog vokabulara.

Često sam razmišljao o novim vidicima koji su mi se otvorili putem čitanja… način na koji ja to danas promatram, sposobnost čitanja probudila je u meni neku davno uspavanu žudnju da budem mentalno živ …moje kućno obrazovanje dalo mi je, sa svakom dodatnom knjigom koju sam pročitao, malo više osjetljivosti na gluhoću, tupost, i sljepilo koji su pogađali crnu rasu u Americi …nikada me nećete uhvatiti da imam slobodnih petnaest minuta u kojima ne proučavam nešto što osjećam da bi moglo da pomogne crnom čovjeku.

Ne postoji ništa bolje od nedaća. Svaki poraz, svako slomljeno srce, svaki gubitak, sadržavaju vlastito sjeme, vlastitu lekciju o tome kako sljedeći put poboljšati svoj učinak.



Prethodni članakTko se boji prosjeka još?
Sljedeći članakSnaga pokreta zvanog ples

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...