Prvi put uvijek boli

Must Read

MALE ŽENE – Bezuvjetno lijepi film kojemu nešto nedostaje

Nisam čitala roman Male žene, niti gledala dosadašnje adaptacije. Stoga su se moja očekivanja od novog filma...

Zašto bi svakome dobro došao „coach”?

Kad je sport u pitanju, svima je normalno da radimo s trenerom. Bio to timski ili individualni...
Leon Kondres
Leon Kondres
Mladi stand-up komičar amater koji u svemu traži dobro. U slobodno vrijeme smišlja opise sebe koji ne zvuče loše kad se pročitaju. Ne uspijeva baš...

Zbog škakljive tematike, osoba koja je napisala ovaj tekst je odlučila ostati anonimna. Potpuno je razumijem, budući da sam iz tradicionalne obitelji i mogu zamisliti kako bi moji reagirali da me guglaju i vide tekst sličan ovome sa mojim potpisom. Imajte otvoren um i pročitajte što vam ova anonimna osoba ima za reći.

“Znam da neki dugo čekaju, uzmu si vremena da budu sigurni da je to, to što žele.  I ja sam čekala, ali nisam znala do kada planiram čekati. Na kraju sam u jednoj minuti donijela odluku. I brzo dođe taj trenutak – prvi mi je put, ne znam što očekivati. Neki kažu da boli, neki da ne boli. Uglavnom, svakom je drugačije. Može biti super, a može ispasti greška koju ću žaliti cijeli život. Prebacila sam se u mod pretpostavke da se živi samo jednom i jednostavno to napravila. Za sve one koji se pitaju kako je to, spremna sam sve detaljno objasniti. Ovako je to izgledalo meni, prvi put kad sam se tetovirala.

Kako, gdje, kod koga?

Znala sam da se želim tetovirati, ali nisam znala što točno. U nekom se trenutku jedna opcija učinila logičnom. I onda je krenulo… ”jednog ću dana to tetovirati”.  S obzirom da imam potrebu kontrolirati sve što se može u životu, ovakvu mi je odluku bilo teško donijeti. Da kolegica s posla nije rekla: ”Idem se tetovirat’ u subotu”, moja bi noga još uvijek izgledala kao puž bez kučiće. Spontano sam odlučila otići s njom s objašnjenjem da je to dobra prilika da se ja konzultiram vezano uz ono što želim sebi. Nije bila ideja ugovoriti datum tetoviranja, to se tamo jednostavno dogodilo. Ne znam je l’ zbog dobre vibre u tattoo salonu ili zbog tog što sam shvatila da ću čekati cijeli život da donesem neke odluke i da jednostavno ili želim ili ne želim. Pa sam odlučila da želim.

Original na papiru

Nije to znanstvena fantastika niti se o tome mogu pisati knjige. Bez obzira na veliku želju da podijelim koju mudru za sve koji još nisu imali ovo iskustvo, moram reći da je sve poprilično jednostavno. Ono što bih svakako sugerirala svima koji žele, ali su neodlučni, odredite si neki vremenski rok. Ako vam na isteku tog roka i dalje bude ista ideja u glavi, jednostavno odite.

Pri odabiru tattoo salona ja sam se držala samo jednog uvjeta – da je na preporuku nekog preživjelog i zadovoljnog. I malo sam proguglala, zanimalo me kakve tetovaže najčešće izlaze iz tog salona. I eto, poklopilo se. Moja je tetovaža bila dosta jednostavna i cijelo iskustvo mi je pozitivno.

Ekipa je dobra, a stav ”ako te nešto zanima zovi, nemoj guglat, radije meni budi dosadna” mi je dao osjećaj da sam u dobrim rukama. Znam da je sad svima prošlo kroz glavu kak sam ih stalno zvala – ali nisam!

Boli. Ne boli. Koliko?

Boli li? – Ne znam. U početku me apsolutno ništa nije boljelo – s vremenom je počelo malo škakljati i u nekom trenu malkice boljeti. Ali to nije bila ona ružna bol koju je teško izdržati. Bilo je nekako skroz ok. Cura koja je tetovirala prvo je povukla laganu crticu čisto da dobijem osjećaj kako je, što je meni osobno olakšalo iskustvo.

 Nisam se ravnala prema cijeni, bilo mi je bitnije da idem na provjereno mjesto. Kroz priču s ekipom shvatila  sam kako se otprilike kreću cijene i u kojem se slučaju moram pozdraviti s idejom.

Završen rad

Održavanje je valjda najnapornija stvar u cijelom procesu. Prvih sam sedam dana morala često ispirati i mazati tetovažu što je bilo malo kompliciranije ostvarivati na poslu. Mazanje Bepantenom i pamučna odjeća bili su mi dodatan bonus. Shvatila sam da je jedino pamučno što imam od donjeg dijela odjeće – pidžama. Tako da sam u jednoj i radila. Vrijeme me poslužilo, nije bilo prehladno pa sam mogla podići nogavicu do posla i nazad ili bi je jednostavno zamotala folijom. Možda netko slijedi drugačije upute nakon tetoviranja, ali meni su dali ove pa sam odbijala slušati bilo kakav drugi savjet.

Za sve paničare – nije tako strašno. Za sve neodlučne – jednom se živi. Za stare iskusnjare – znam da mi imate nešto za dodati. A za sve vas koji ste kliknuli na članak jer ste mislila da se radi o drugoj vrsti iskustva – sram vas bilo!

I eto, službeno deset dana od mog prvog puta. Onog kad sam se tetovirala. “

Latest News

ANDREA RESNER: Umjetnost koja mari za ugrožene skupine ne mora nužno biti društveno angažirana

Andrea Resner umjetnica je koja živi i radi u Splitu. Kroz formalno obrazovanje na Likovnoj akademiji u...

Timsko nadigravanje sustava u režiji Akija Kaurismäkija

Prije nekoliko dana pogledala sam film naslovljen kao Druga strana nade. Film je svrstan u žanr komedije drame zbog čega nisam bila...

ARTEFACTO: hrvatsko-argentinski spoj nakita i ljubavi

Gle, zima popušta, dah proljeća već je u zraku. Mlado sunce razbija omaglicu nad panoramom grada podno Gričkog topa, a pogled se...

Tetoviranje 101 – sve što trebate uzeti u obzir prije prvog tetoviranja

Tattoo shoppovi su otvorili vrata, a korona ti je otvorila oči u vezi prokrastinacije? Već si poslao DM tattoo majstorima koje pratiš...

Američki nogomet – od prezira do ljubavi

Jedna od parafraza Murphyjevog zakona glasi: “ako nešto nećeš onda baš to hoćeš”. Počinjem tekst o svojoj...