PURGERI I DALMATINCI: Nesporazum garantiran

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Bruna Perica
Bruna Perica
Osim strasti prema pisanju i istraživanju, volim putovanja i druženja. San mi je živjeti pokraj mora te svako jutro na balkonu piti kavu, pisati i uživati u pogledu.

Iz Zagreba sam i imam dečka koji se zove Duje. Pretpostavljate odakle on dolazi. Naizgled smo nespojivi, ali među nama se rodila ljubav. Nakon što smo prešli preko prvobitne jezične barijere, sve je krenulo lakše. U početku sam svaku njegovu poruku čitala nekoliko puta ne bih li shvatila što je pjesnik htio reći. Neprestano je dolazilo do nesporazuma u komunikaciji, ali sad nakon godinu dana se savršeno razumijemo. Ili barem tako mislim dok mu ne kažem da uzme ceker za dućan, pa me on pita: „Šta ti je to?“.

Zagrepčani i Splićani će se teško u potpunosti razumjeti. Ponekad mi se čini da pričamo dva različita jezika i da je nemoguće pohvatati njihov. U mom izazovu, vidjet ćete da je i Dalmatincima nemoguće dešifrirati naše riječi i izraze. Zelje i karfiol su im teška zagonetka dok su partviš, rajngla i žganci za njih izmišljene riječi. Nekoliko dana sam namjerno koristila purgerske izraze u Splitu, ne bih li vidjela te neprocijenjive zbunjene izraze lica (iako često dobivam takvo lice od Duje). 

1. Situacija

Prvu riječ koju sam odlučila iskoristiti je ‘puterštangica’, a najbolje mjesto za tražiti to pecivo za sendvič je pekara. Otišli smo u pekaru gdje je bila velika gužva i gdje su radile dvije prodavačice. Čekali smo u redu i pokušavala sam zadržati ozbiljno lice kako bi cijela situacija ispala što smješnija. Došli smo na red, Duje se malo pomaknuo u stranu jer je znao što namjeravam pitati – nije se htio pokraj mene sramotiti ili još gore, da ga zamijene za Purgera. „Izvolite“, mlada prodavačica me nasmiješeno pogledala, a ja sam bez gledanja u izlog rekla: „Tri puterštangice, molim“. Iz nasmiješenog, izraz lica je prešao u zbunjeni smiješak. Bilo mi je teško ne ponuditi objašnjenje, pa sam slučajno pogledala u stranu, gdje su bili kolači. Pošto je bila gužva i galama, svi su se gurali ne bi li što prije došli na red pa je moja mlada prodavačica otišla do kolača i izbezumljeno gledala u njih. Vrlo brzo je odustala i natjerala se da me ipak pita što je to. Pokazala sam u izlogu što želim, a ona je jadna sva zbunjena stavila dvije puterštangice u papirnatu vrećicu koju mi nazivamo ‘škarnicl’. U tom trenu mi je pala na pamet još jedna ideja, pa sam ju pitala za još jedno lisnato s višnjom. „Možete sve staviti u isti škarnicl“, rekla sam. Nije stavila sve u isti, valjda je mislila da to znači vrećica, pa mi je sve zajedno stavila u plastičnu vrećicu. Duje mi je poslije rekao da oni puterštangicu zovu bublica (iako to više sliči našoj kajzerici), a škarnicl zovu škartoc.

2. Situacija

Duje i ja smo kuhali ručak i sve je išlo dobro dok mi se nije prosuo cijeli paket riže. „Dodaj mi miščafl, molim te“, ovaj put nisam smišljala kako ću nekome ‘podvaliti’ neku riječ, nego sam to automatski rekla. „Šta da ti dodam??? Mš…ščalf…“, Duje je izgledao kao da bi se nasmijao, ali je bio previše zbunjen u pokušaju da ponovi tu riječ. „Miščafl!“, ponovila sam tu riječ kao da je to samo po sebi razumljivo. Razmišljala sam kako se to kaže na književnom, ali nikako se nisam mogla sjetiti: „Ona mala, za čistiti, ono što ide s onim plastičnim za skupiti sve to“. Na trenutak je opet zastao, pa rekao: „Ona mala metlica?“. Metlica, naravno, zašto bi bilo lagano, kad može biti teško.

3. Situacija

Ova situacija također nije bila namjerna, ali je dobro ispala. Bila sam kod Dujinih prijatelja na ručku i najeli smo se kao životinje. Za ručak je bila teletina koja se topila u ustima, čak mi nije bio potreban prilog. Popila sam i čašicu vina i pokušavala popratiti razgovor koji se odvijao za stolom. Ovaj put (kao i svaki put) bila sam blago rečeno zbunjena. Još kad počnu malo brže pričat, to je to, ne mogu shvatiti bit razgovora. Na kraju se često i dobro nasmijemo jer u konačnici moram pitati što znači koja riječ. Nakon što nam se slegnula hrana, sjeli smo na balkon (s pogledom na more), a pred nama se pušila svježa kava iz đezve. Nažalost, jedva da sam ju okusila koliko sam bila sita. Pogledala sam u veš koji se sušio na balkonu i pomislila kako bi bilo lijepo da ga pokupim i zahvalim se na dobrom ručku. „Duje, imaju oni neki ‘škaf’?“. Duje je polako sklopio oči, udahnuo i rekao: „Pitaj ih, molim te“. Vidjela sam da se lagano osmijehuje, a kad je krenuo za mnom, znala sam da želi svjedočiti nadolazećem nesporazumu. Došla sam do jednog njegovog prijatelja i pitala ga za škaf. „Škaf?“, ponovio je zbunjeno, kao da nije siguran što sam rekla. „Za pokupit veš, znaš“, pokušala sam objasniti. „Šta si luda nećeš mi valjda veš sad kupit, opusti se. A šta je to škaf, neki štap?“, pokušao je pogoditi o čemu se radi. „Ne, ne, škaf, posuda gdje mogu staviti veš“, napokon sam objasnila. „Aha, maštelo!“, Duje je umirao od smijeha sa strane, a ja sam naučila novu dalmatinsku riječ. Škaf i maštelo – jako slično, što se tu nema za shvatiti? 

4. Situacija

Sljedeća situacija se isto dogodila na balkonu, ali kod Dujinih roditelja. Nakon ručka uputila sam se prema balkonu. Vani je poprilično jako puhalo, ali ja sam svejedno odlučila prolistati novine koje su stajale tamo. Duje je došao za par minuta pa sam ih zatvorila i stavila sa strane. Napravila sam grešku jer je u sljedećem trenutku jako zapuhalo i odnijelo skoro cijele novine. Brzo sam ih uhvatila uz još nekoliko prospekata koji su ispali iz njih. U sljedećem trenutku sam čula Dujinu mamu kako viče: „Stavi pitar na njih!“. Najbliže što sam vidjela su bila kliješta pa sam njih upotrijebila. Duje se sa strane krenuo toliko jako smijati, da sam se zapitala što sam krivo napravila. „Mama, znaš šta je stavila na novine – kombinirke!“, derao se Duje. Nakon toga su se svi u kući smijali. Pitar je inače vaza. Ovaj put je dalmatinski mene nasamario.

Još sam nekoliko puta iskoristila zagrebačke riječi u raznim situacijama, ali i ja sam puno puta ostala zbunjena zbog njihovih riječi.  Sve u svemu, nesporazum je zagarantiran s obje strane. Naravno, sve su to ljepote hrvatskog jezika koje postanu još izraženije kad ih međusobno dijelimo.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...