8.9 C
Zagreb
Četvrtak, 1 listopada, 2020

Putovanja kao sretni rezultat jedne slučajne greške

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

Za ovotjedni smo razgovor odabrali osobu zbog toga što radi ono o čemu ćemo još neko vrijeme moći samo maštati – on putuje (pardon, putovao je) mnogo, daleko i neopterećeno. Mladi Marko Krklec je 26-godišnjak koji živi i radi u Hamburgu, a njegova je priča spontana, umjereno hrabra i umjereno racionalna te može poslužiti kao motivacija gotovo svakome. 

Premda se za potrebe intervjua volim uživo naći s čovjekom, kako bi dojam bio potpuniji, a pitanja razgranatija, ovoga puta je videopoziv bio sasvim dovoljan da se na samome početku uvjerim  u sljedeće –  naš sugovornik je susretljiv, veseo, voli život i pun je želja. Uz to, ima što i za reći. I rekao nam je.

Na blogu pišeš kako su tvoji putnički počeci rezultat slučajnosti, to jest jedne greške. Reci nam više o tome.

Pa da, u principu sam bio uvijek uzoran student, sve se vrtjelo oko faksa, mislio sam – putovanja su skupa, nije to ni moguće, nisam pretjerano istraživao o tome, ali sam igrom slučaja propustio prijavu za diplomski, zbog čega sam imao godinu dana pauze do novih prijava te sam rekao samome sebi – Hajde da napravim nešto što inače ne bih. Odselio sam u Njemačku na sezonski rad od nekoliko mjeseci, što je bio izlazak iz comfort zone, samim time sam shvatio da imam mogućnosti putovati u okolne gradove i slično. Bio sam u Leipzigu, blizu Berlina pa sam otišao do Berlina, Kopenhagena, do Malmöa u Švedskoj, zatim do Praga, Poljske. Tu se desio i prvi let avionom iz Berlina za Zürich, shvatio sam da to nije uopće toliko skupo i da ustvari uživam u istraživanjima tih gradova, u organizaciji, u istraživanju oko putovanja…

Ako dobro shvaćam iz tekstova koje objavljuješ, na blogu, najčešće putuješ sam. Kako si se na to odvažio, jesi li putovao u kakvim drugim varijantama i što bi naveo kao prednosti/mane putovanja u samoći u odnosu na ona u društvu? (potpitanjaprijateljuješ li se s ljudima koje susrećeš ili nemaš potrebe za time)?

Pa isprva sam krenuo sam jer nije bilo nikoga tko bi išao sa mnom, ili nisu mogli ili nisu bili zainteresirani, ali kasnije sam shvatio da mi je to super. Naime, nakon toga sam bio na nekoliko putovanja s drugim ljudima, bio sam sa sestričnom, prijateljima, u različitim kombinacijama, ali shvatio sam da više uživam kad sam sam, više imam priliku upoznati druge ljude. Sa sestričnom sam primjerice putovao mjesec dana po jugoistočnoj Aziji i u tih mjesec dana mi smo upoznali nikog od lokalaca, dok sad drugi put kad sam bio sam upoznao masu lokalaca – ljude iz hostela, iz autobusa i slično.

Znači primijetio se da se ljudi otvoreniji kad vide putuješ sam?

Da, ako ima još netko tko je solo traveler, lakše mu je prići jednoj osobi nego grupi ljudi, pogotovo ako pričaju nepoznatim jezikom, ne znaš pričaju li oni engleski ili ne. Kad putuješ vlakom, avionom i sl., ljudi su više susretljivi nego kad vide skupinu ili par. Recimo kad si u hostelu, ti si tek došao, a upoznaš ljude koji su tu već dva dana, odmah možeš dobiti neke informacije iz prve ruke, od lokalaca isto – od njih bih čuo za najbolja mjesta koja sam posjetio i iskusio, to su mjesta koja nisu toliko turistička, razvikana.

Svi smo manje više čuli za taj work&travel, ali čitatelje sigurno zanima detaljnije kako to otprilike funkcionira. Reci nam više o tome i je li taj koncept rezerviran isključivo za studente?

Taj je koncept moguć samo za studente, pritom će netko na prvoj godini faksa malo teže dobiti vizu jer ako si recimo položio pet ispita i odlaziš u Ameriku, nemaju garanciju da ćeš se vratiti. Slično je ako si položio sve ispite i na apsolventskoj si godini. U ostalim slučajevima tu nema nikakvih problema, postoji velik broj agencija, prije dvije godine to su bile Sunčana vura, Work and Travel Group,CC USA, IntegralEdu , mislim da ih je bilo pet ili šest, ali svake ih je godine sve više i one omogućavaju odlazak, postoje dva modela – ovisan i neovisan, kod ovisnog ti agencija predlaže poslove, sređuju ti smještaj i slično, ta je opcija skuplja, dok su kod neovisne oni i dalje nekakav sponzor, dok si posao tražiš sam. To je bila i moja opcija, napisao sam nekakav generički mail, slao ga na različite adrese, poslao sam stotinjak mailova, a dobio sam poratnu informaciju od njih šest ili sedam. Tražio sam pritom turistička mjesta, ugostiteljske objekte na plažama, htio sam plažu i ocean, bilo je ljeto i želio sam biti na plaži.

Dobio sam sedam odgovora, tri intervjua, od kojih sam odabrao što mi se najviše svidjelo, a to je bio jedan bed and breakfast u Maineu, najsjevernijoj državi i proveo sam tamo čak dva ljeta. Poslodavac mi je osigurao smještaj, ali nije pravilo. U tom slučaju se preko Facebooka povežeš sa studentima u sličnoj situaciji i iznajmiš sobu.

Što jamči agencija u tom slučaju, kad samostalno tražiš posao?

Bave se birokratskim problemima vezano uz vizu, izdaju ti jedan papir koji ti je potreban za odlazak do konzulata, radi se o J1 vizi, za koju je potrebno da si student i da imaš nekog sponzora, što su oni. Dakle, zakonski ti je agencija nužna kao posrednik.

Također jamče sigurnost, da sam primjerice imao problem s poslodavcem koji mi je izdao job offer, a onda se kada dođem na lokaciju ispostavi da uvjeti nisu kakvi bi trebali biti, oni bi se za to pobrinuli.

Čvrsto vjerujemo da si imaš neke zanimljivosti o hrani koje bi podijeliti s nama. To ljudima zna biti jako zanimljivo, meni svakako jest.

Moram reći da su predrasude o Americi su istinite, sve je preslatko, puno slađe nego kod nas, primjerice kad sam probao krafne iz Dunkin’ Donuts, bile su toliko slatke da su me zaboljeli zubi, sve je ili preslatko ili premasno. A što se tiče egzotičnih, neobičnih stvari tu naravno prednjači Azija. U Japanu je bilo zanimljivo što su svi natpisi  na japanskom, na engleskom nema skoro ničega i zeznuto ako želiš naći nešto specifično, to je lutrija. Jedno mi je jutro bio cilj naći nešto slano za doručak, to jutro sam kupio tri različita doručka, prva dva su bila slatka, tek treći je bio slani. Često se dogodi da vizualno izgleda- to mora da je slano, probaš – slatko, ili obrnuto. U jugoistočnoj Aziji jedu sve i svašta, sve što puže, gmiže, leti, tako sam u Kambodži probao zmiju pečenu na roštilju, u Bangkoku žohara. Također s roštilja.

Nadam se barem tamo onda imaju natpise pa da znaš da jedeš to što jedeš…

Ali u svakom slučaju se lakše snaći, jer svi pričaju barem nešto engleskog, dok, da se vratim na Japan, gotovo nitko ne priča engleski. Čak ni turističke atrakcije nemaju natpisa osim na japanskom. U kapsula hotelima u kojima sam odsjedao, na recepciji su se pomučili dok su složili rečenicu da je check out u 11.

Imaš li neka zapažanja o kulturi i ljudima koja su te iznenadila, potresla, dojmila?

Osim toga s Japanom, što nitko ne priča engleski, iznenadila me Indija, bez obzira na to što sam čuo istinite priče o tome kako žive, nisam vjerovao da je to doista tako. U Mumbaiju recimo preko 40 posto ljudi živi u slamovima, nakon što ih sam jednoga dana posjetio, cijeli dan sam bio u mislima o tome, nisam mogao vjerovati da ljudi žive u takvim uvjetima. Dakle, u jednoj maloj prostoriji žive krave, kokoši, koze i ljudi, svi zajedno, jedini izvor tekuće vode za ulicu je jedno crijevo nasred ulice. Smeće nije iznošeno mjesecima, iz nekih hrpi se dimi zbog povišene temperature, dječica kopaju po tom smeću, baš kao u filmu Milijunaš s ulice…ali oni su i dalje sretni, sa smiješkom na licu, u tom svom djetinjstvu.

Ono što me najviše šokiralo jest što neki koji rade, zarađuju, imaju priliku otići iz slama, ali ne žele, jer smatraju da je takav način života u redu. To me je najviše iznenadilo.

Koja ti je država bila najugodnije, a koja najneugodnije iznenađenje i zašto?

Najneugodnije iskustvo mi je zasad bila Danska, Kopenhagen, možda je to povezano s vremenom, koje je bilo oblačno, kišovito (premda je većinu godine takvo), ljudi su hladni, tada su gradili nekakav metro, pola grada je bilo gradilište, otišao sam radije od planiranog. Još k tome, cijene su nevjerojatne, svaki Balkanac voli popiti kavu u kafiću, a kad vidiš espresso za sedam ili osam eura, malo te zaboli srce.

A najugodnije vjerojatno Singapur. Za mene je to savršena kombinacija svega važnog – volim te nebodere svih mogućih varijanti, američki stil gradnje, grad je prepun mostova, svijetli noću – definitivno predivno. Zatim ljudi su jako kulturni prema nekom europskom obrascu ponašanja, stvari funkcioniraju zapadnoeuropski, imaju odličnu klimu, isto tako i geografski položaj, okruženi su predivnim zemljama (Malezija, Tajland, Indonezija, Filipini) na sat vremena vožnje avionom, hrana je azijska, koju obožavam, street food na svakom koraku. Pun si svega, ali uzmeš još.

Kako se nakon putovanja promijenio tvoj odnos prema državi u kojoj živiš? Što cijeniš više kod nas, a što te više nervira? (jesi li u putovanjima dobio neke ideje o tome kako promijeniti stanje oko sebe)?

Općenito smatram da putovanja mogu dosta utjecati na čovjeka, promijeniti stajališta i razmišljanja. Pa ako uspoređujem s Amerikom, smatram da su prijateljstva kod nas puno iskrenija, obitelji su puno povezanije, ima ona jedna izreka, Amerikanci žive da bi radili, Europljani rade da bi živjeli, Amerikani svi imaju dva-tri posla i onda kad imaju slobodno vikendom nemaju volje za druženjem ili slično. A opet kad usporedim s jugoistočnom Azijom, znaju me nervirati naši ljudi koji uvijek očekuju pomoć, od države, od ovog ili onog. Tamo svaka osoba organizira svoj život, ako se pobrineš za sebe, imat ćeš, ako ne – ne pitaj. Dok kod nas za svaki problem očekujemo da ga netko drugi riješi.

Imaš li kakva predviđanja oko budućnosti putovanja vezano uz koronakrizu i jesi li imao neko putovanje koje odgodio zbog situacije?

Pa koronakriza će sigurno utjecati na putovanja u sljedećih godinu, dvije, tri, velik broj država neće niti neće otvarati granice za turistička putovanja u skorijem roku. Ja jesam imao neke planove: Izrael, Jordan, Egipat, no srećom nisam kupovao karte. Općenito kupujem karte u zadnji tren, premda ispadne nešto skuplje, eventualno nabavim izlazne karte prije nego što uđem u državu, ali ne nužno, ako mi se negdje ne svidi, skratim putovanje u tu državu.

Planirao sam putovati samostalno, u Vijetnamu sam u planinama u jednoj kući kod lokalaca naime upoznao par iz Jeruzalema, u dva dana smo se jako sprijateljili i ostali smo u kontaktu. Potaknuli su me da dođem u Izrael, oni će mi sigurno dosta pomoći savjetima.

Hvala na razgovoru i na našem prvom Gooders Skype intervjuu. Tehničkim poteškoćama usprkos, mislim da je bio prilično uspješan.

KRATKA PITANJA:

Istočna ili zapadna obala (SAD)? Zapadna

Amerika ili Azija? Azija

Grad ili priroda? Gradski park

Putovati sam ili u društvu? Sam

Hostel ili Airbnb? Hostel

P.S. Markove stare i nove avanture možete pratiti na blogu Putofan, na poveznici:

Prethodni članakHvala onima koji su moji Oni.
Sljedeći članakFITNESS U DOBA KORONE

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...