RAMMSTEIN & Rene Bitorajac

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Leon Kondres
Leon Kondres
Mladi stand-up komičar amater koji u svemu traži dobro. U slobodno vrijeme smišlja opise sebe koji ne zvuče loše kad se pročitaju. Ne uspijeva baš...

Zuje mi uši. Iza mene sjedi Rene Bitorajac i priča kako je Rijeka izgubila 2-1. Koncert je nažalost gotov i ja se nažalost vraćam u žalosnu stvarnost. Žalosnu jer ništa osim koncerta Rammsteina nije koncert Rammsteina, a to mi se ne sviđa. Tko je bio, shvatit će.

Prvi put sam ih uživo vidio na svoj trinaesti rođendan u Zagrebu 2011. godine. Mrvicu premlad da vidim odraslog čovjeka kako simulira sodomiranje kolege iz benda? Možda. Moja majka nije tako mislila. Da, mama me odvela na moj prvi koncert Rammsteina. I drugi koji je bio prije šest godina, a budući da sam sada veliki dečko, otišao sam bez majčinog nadzora. Otišao sam saaam. Nemam prijatelja koji slušaju Rammstein, tako da sam bio prisiljen upoznati nove ljude. Novi ljudi… fuj.

Denis Nikolić (Rammstein Croatia) i ja

Autobus me pokupio kod hotela Antunović oko 10h pa smo krenuli prema Beču. Podosta smo se zadržali na granici sa Slovenijom, što mi se već dogodilo ove godine. Pojačali su pretrage kako bi kontrolirali što ulazi u njihovu državu jer još nisu shvatili da nitko zapravo ne ide u Sloveniju, već svi samo prolaze kroz nju. Neka naprave cestu kroz svoju državu i ograde je bodljikavom žicom, strujom, ma i topovima, vidjet ćete da nitko neće ni pogledati na stranu, a kamo li htjeti preskočiti. Prestanite si umišljati, samo želimo u Europu!

Došli smo pred stadion nakon sedam i pol napornih sati. Vožnja je bila nesadržajna, osim što sam prisluškivanjem dobio filmsku preporuku od Renea. Neki talijanski koliko sam skužio. Čim sam sišao s autobusa, osjetio sam ga. Koncertni duh. Ona strepnja koju isijava svaka osoba oko stadiona. Svi smo tu došli zbog iste stvari, zbog istog fenomena. Nakon 10 godina moj omiljeni bend je izdao novi studijski album.

Sami koncert je j***no ludilo. Kao što možete vidjeti u videu iznad, trebate se namazati faktorom 30 ako odlučite otići. To je iskustvo koje preporučam svakome, čak i ljudima koji ne slušaju glazbu jer je ovo predstava koliko i koncert. Ovo je stadionska turneja, tako da sam bio samo jedan od desetaka tisuća ljudi koji nestrpljivo čekaju mrak i izlazak benda. Nema mi boljeg osjećaja od onoga kada cijeli stadion u glas pjeva baladu dok drži upaljače i bljeskalice upaljene. Takvih trenutaka nije falilo ni na Rammsteinu – ipak je trebalo uvesti ravnotežu uz svu tu vatru i eksplozije.

Što se tiče spektakla, vatra je tu glavni glumac. Osim na pozornici, vatra šiklja iz ogromnih stupova postavljenih po sredini stadiona, tako da je svima fino toplo. Bez da vam spoilam previše, još ću reći da tijekom jedne pjesme gitaristi puštaju vatru iz gitara, dok pjevač na leđima nosi ruksak koji ispaljuje trometarske plamenove u svim smjerovima.

Uistinu dragi ljudi…

Na koncertu sam upoznao neke nove, vrlo drage ljude. Naravno, bilo je tamo i manje dragih ljudi – ipak je to metal publika. U jednom trenutku, taman prije nego su počeli svirati jednu od mojih najdražih pjesama, jedan dečko kojeg sam upoznao se progura pored mene, pogleda me zbunjeno-ljutitim pogledom i kaže: “Netko se popišao na mene!” Bio je očito uzrujan, ali meni je to uljepšalo večer. Pogledao sam dolje i vidio ogromnu tamnu mrlju na njegovoj nogavici. To mu je bio prvi Rammsteinov koncert, pravo vatreno/vodeno krštenje.

Nakon koncerta sam jedva čekao sjesti u bus. Noge i vrat su me ubijali, glasa nisam imao, a valjalo je staviti neke storyje na Instagram. Sjeo sam i razmišljao o smislu života. Razmatrao sam da na idućem koncertu ipak budem na tribinama umjesto dolje u parteru jer mi je svaki dio tijela trenutno u pobuni. Tek što sam to pomislio, čujem iza sebe gospodina Bitorajca kako kaže: “Nije ovo za mene više.”

Shvaćam Vas gospon Bitorajac, shvaćam.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...