Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

Jednom je jedna moja prijateljica otišla na spoj. Ovaj uvod, svakako više svakodnevan nego spektakularan, sam po sebi jamči pažnju dobrog dijela čitatelja. Općenito, spoj je jedna prilično kontroverzna socijalna situacija, istodobno ispunjena nadom i strahom, bliskošću i distancom, ponosom i stidom. Neki bi čak rekli da se radi o kompleksom i bizarnom društvenom fenomenu. Opterećen je nekim čudnim konvencijama, pri čemu je osnovna da se sudionici istog pretvaraju da nisu nervozni, da su opušteni, cool, da im nije stalo previše, dok istodobno svojim najbližima prije, za vrijeme (ako je moguće) i nakon eventa priznaju da je stvar suprotna te traže utjehu, potporu i na koncu drugo, treće, četvrto ili peto mišljenje. Isto tako, sasvim je uobičajeno da sudionici spojeva tek naknadno jedan drugome priznaju kako su se doista osjećali i kakve su im sve strahote prolazile kroz glavu dok su prakticirali play  it cool stav. U svakom slučaju, radi se o događaju u kojem je ne samo legitimno, već i gotovo jedino pristojno skrivati svoje prave osjećaje, (a koji nisu pristojni) te se ponašati njima nasuprot.

No što ako među “strankama spoja“ postoji neslaganje o tome radi li se uopće o spoju ili ne? Drugim riječima, što ako je jedna strana uvjerena da je na spoju, dok druga uopće ne misli da je tome tako? Ili još gore, što ako je i jednoj i drugoj strani ustvari jasno da se radi spoju, no jedna od njih hini da se radi o “običnoj kavi“? Ukoliko nitko involviran u priču nije izuzetno socijalno nevješt ili emocionalno neinteligentan, bit će da se radi o ovome drugom. Upravo zbog navedenih specifičnosti spoja, jedna od kojih je da je svašta nešto zakriveno mističnim velom tajne te je veoma moguće da se dogode spojevi prije i tijekom kojih se ustvari nikad ne spomene riječ “spoj“, “dejt“ ili bilo koja od istoznačnica, takve su situacije i moguće.

Ja ću vam sada ispričati jednu priču koja se tiče upravo jednog takvog nesporazuma oko spoja ili spora oko spoja. Ispričat ću onako kako sam je čula, a slušala sam dobro, a vi molim lijepo procijenite što je na stvari.

Jedna moja prijateljica nekad je, ni davno ni nedavno, radila u jednoj udruzi, za čije je potrebe trebala sastaviti jedan članak. Za tu su joj svrhu bile nužne informacije koje je u formi Power Point prezentacije  na svom kompjuteru imao jedan simpatičan mladić, na kojeg je bila upućena. Nakon što mu je prišla osobno s ljubaznim upitom da joj izmijene mailove ne bi li joj poslao što joj treba, on joj se velikodušno ponudio ustupiti ni više ni manje nego – broj svog mobitela. Nedugo zatim, ona ga je kontaktirala SMS-om, na što ju joj je on hitro uzvratio pozivom. Zasad je dakle sve još u domeni udružno-zadružno-profesionalnog, a mi smo na sigurnom. Idemo dalje.

Ona se ljubazno javlja, a on je pita gdje se točno nalazi, to jest je li u blizini i spretno nudi dvije opcije: 1) da ona dođe kod njega doma na kavu (!!!) 2) da odu na kavu u kvartovski kafić pa da o svemu porazgovaraju. Ona, pošto čestito odgojena, bira 2).

Nakon maksimalno pola sata, nalaze se u kvartovskom kafiću jednog ugodnog i nepretencioznog kvarta kojeg krasi mnoštvo livada, dobrosusjedski odnosi, a vjerujemo i komunalne aktivnosti. Sjedaju za stol pored vrata, piju što već piju, a razgovor od samoga početka teče gusto, britko i umjereno napeto. On nastupa ekstrovertirano i samouvjereno, bez zadrške govori o svojim idejama, čežnjama, slutnjama i snovima. Potom nastavlja konkretnije, o članovima uže i nešto šire obitelji, o ambicijama, hobijima, razlozima svojih dosadašnjih temeljnih životnih odabira, pri čemu ni izostavlja ni poslovne uspjehe. Reklo bi se da se pokušava prodati.

Ona odvraća, suptilno odmjerujući mjeru intimnosti i prati dubinu, širinu, kao i priličnost diskursa. Jedino što, premda prilično blago, narušava perspektivu razgovora, činjenica je da će on uskoro morati krenuti negdje. Trebao bi biti na određenom mjestu u 21:30 te se može pretpostaviti da ima dogovor. Ne govori gdje ni s kim, ali ne doima se da se radi o nečem bitnom.

U nekom trenu mu krene učestalo zvoniti ili vibrirati mobitel, stižu poruke i pokoji poziv, a što on uspješno i bez mnogo ustezanja ignorira. Konačno, unesen je u razgovor, stalo mu je, na kraju krajeva – čovjek je na dejtu. Sugovornicu to naročito ne zabrinjava i ne pada joj na pamet da bi se dečko mogao baviti nekim sumnjivim poslovima, da bi ga zivkali klijenti ili pratili organi represivni organi. S pravom, jer na kraju se dosita nije ispostavilo da je ovaj mladić manijak ili kriminalac. Posrijedi je bilo nešto drugo.

Do trenutka istine došlo je u trenu koji je bio kraći od bljeska munje. Dečko je nonšalantno, samouvjereno, svakodnevno, no hrabro i odlučno, kao da žuri na vježbu simulacije požara dobrovoljnog vatrogasnog društva rekao: „E sad stvarno moram ić’, cura mi je u bolnici i rađa svaki tren.“ Prijateljica koja je jednom otišla na dejt tada u djeliću sekunde, ne bi li proizvela nekakav, bilo kakav odgovor, u periodu dok on uzima crvenu jaknu i izlazi kroz vrata kvartovskog kafića, zadimljenog od dima i papira tabloida mora hitro odvagnuti što se upravo dogodilo. Vaga mjeri sljedeće – je li više izgubila propustivši eventualnu, potencijalnu, nadajuću, sanjivu, neprovjerenu i nadasve spekulativnu priliku života s ustvari Nepoznatim Nekim ili je dobila prvoklasnu priču s kojom će postati još omiljenija u društvu. Kako su se lica potencijalnih zadovoljnih slušača ove komične farse u nastajanju u njezinoj imaginaciji naredala u jedno veliko, ozareno lice koje je dalo tom danu nešto kao smisao, prevagnula je druga opcija. Stoga se ona blago euforično, no uvelike iskreno nasmiješi i upita:  „A kako se zove beba?

On  izgovori jedno ime, često i pomodno, ali ipak lijepo i karakterno, te ju ostavi da stoji u nevjerici i uzbuđenju. Uzbuđenju jer se upravo i njoj dogodilo nešto životu sličnije nego svakodnevne svakodnevice, obistinilo se dosta od nade i prevrata, drske hrabrosti kojoj se ni ne stigne zamjeriti, prijevare koja se ne može dokazati i humora koji se raduje sreći svojih prijatelja.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...