Sva sreća pa nikad nisam završio za profesora

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Avatar
Leon Zrile
Vječni tragač za smiješnim, zbog čega na život nikad ne gledam ozbiljno. Volim hranu, birtije, bicikliranje i filmove. Sklon pretjerivanju u svemu od navedenog.

Kako je štrajk učitelja i profesora ovih dana aktualan, činilo mi se kao dobra ideja napisati tekst koji je kao o njima ali je zapravo o meni.

Nekada davno kad sam bio tinejdžer i još uvijek imao nade i snove, moja velika želja je bila postati profesor. Konkretnije, profesor povijesti i filozofije jer su mi to bila dva najdraža predmeta. Igrom slučaja, bila su i dva najlakša za imati pet na kraju godine.

Iz povijesti si samo trebao znati stvari koje su se već dogodile, a iz filozofije si na svako pitanje trebao odgovoriti sa svoja dva pitanja.

– Leone, što je za tebe bitak?
– Što je bitak za ikoga od nas? Tko smo to “mi” uopće?
– Wow, ovo je duboko. Sjedi, pet.

Biti profesor mi se činilo kao nešto u čemu bih istinski uživao. Oblikovao bih mlade umove tako što bi ih naučio kako savršeno promiješati Ribar i kolu u najlonskoj vrećici (nažalost, mora biti najlonska a ne od recikliranog papira ili čega već), premotati audio-kazetu s kemijskom, izbjeći plaćanje zakasnine u videoteci, napraviti najkul MySpace profil i sve ostalo što im treba da budu uspješni tinejdžeri 21. stoljeća.

Naravno, tu i tamo bih ubacio i neku činjenicu iz povijesti i filozofije, tek toliko da zadovoljim požudu za znanjem koju svaki tinejdžer posjeduje.

Možda sam malo previše romantizirao taj posao u svojoj glavi. Danas znam da plaća nije bog zna kaj, radno vrijeme je na papiru super, ali u teoriji ima tu puno posla izvan nastave, non-stop ti je za vratom ili ravnatelj ili inspekcija ili neki roditelj. Vjerovali ili ne, na ovom svijetu ima dosta roditelja koji su subjektivni kad su njihova djeca u pitanju.

To sam shvatio tek puno kasnije kad sam vidio s kakvim se sve stvarima suočavaju moji prijatelji koji rade kao profesori.

Ali kad sam bio mlad i pun entuzijazma, mislio sam da je to točno ono što želim raditi pa sam 2004. upisao povijest i filozofiju na Filozofskom. Nakon tri godine sam shvatio da sam previše lijen za to i da nema ni teoretske šanse da ću ikad diplomirati pa sam odustao. 

I dalje mi se posao profesora činio super ali mi se nije dao prolaziti put do toga. Kao da sam podsvjesno znao da ta karijera nije za mene i da će mi život otići u nekom čudnom pa čak i pogrešnom smjeru ako diplomiram. Zašto?

Za početak, da sam diplomirao, morao bih godinama raditi za mizernu plaću kao asistent u nastavi. Moja generacija je diplomirala u najgore moguće vrijeme, kad je kriza bila na vrhuncu i kad ti diploma iz humanističkih znanosti nije baš puno vrijedila. Morao si imati ili jaku vezu ili puno sreće. Idealno bi bilo da se da imaš vezu koja se zove Srećko.

Zato su neki od mojih prijatelja godinama radili kao asistenti u nastavi prije nego su se uspjeli zaposliti u školi. Ja nemam toliko strpljenja i vrlo vjerojatno bih otišao van iz Hrvatske u potrazi za srećom. Zbog toga vjerojatno nikad ne bih upoznao svoju ženu. I vjerojatno nikad ne bih počeo pisati, zbog čega bi vaša duhovna prehrana bila znatno siromašnija. Osjećali biste da vam nešto fali u životu, ali ne bi znali što. Izjedalo bi vas to.

Osim toga, da radim kao profesor, prije ili kasnije bi me neki roditelj išao gnjaviti baš na dan kad bih saznao da su mi ukinuli omiljenu seriju i to bi se završilo tako da bih gulio 5 do 10 godina.

Moraš biti solidan mazohist da se ideš time baviti, pogotovo ako želiš biti vrhunski profesor, a ne netko tko odrađuje minimum ili netko tko ne može čak ni to.

Sad kad malo promislim, posao profesora mi se činio super samo onda kad bih gledao profesore koji su istinski uživali u svom pozivu i svaki dan dolazili u školu ne zato što moraju, nego zato što žele. A pitanje je bih li ja bio takav profesor. Odnosno, koliko dugo bih bio takav profesor prije nego bi me sustav slomio i učinio me olupinom od čovjeka.

Sve više se divim kvalitetnim profesorima koji i nakon par desetljeća staža i dalje s istim žarom dolaze u školu, organiziraju dodatne sadržaje za djecu, vode ih na izlete, na natjecanja i trude se usaditi im neke pozitivne vrijednosti. To stvarno nije posao za svakoga.

Danas radim kao vatrogasac i mislim da sam puno sretniji nego što bih bio kao profesor. Moglo bi se reći da je to jedna od onih situacija kad jedna naizgled loša odluka (odustajanje od visokoškolskog obrazovanja) dovede do pozitivnog ishoda.

Volio bih kad bi i drugi sami sebe preispitali i pokušali si iskreno odgovoriti na pitanje “jesam li ja materijal za kvalitetnog profesora?” Jer ako niste, napravite uslugu i sebi i djeci kojoj bi jednog dana predavali.

Ako samo jedna osoba zbog ovog teksta odustane od faksa, ja ću biti zadovoljan.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...