10.1 C
Zagreb
Četvrtak, 1 listopada, 2020

U torbu spakiraj plan B.

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ana Martinić
Ana Martinić
Baranjska duša zaljubljena u male stvari velikoga svijeta, u prirodu i pisanu riječ. Stojim čvrsto na zemlji s glavom u oblacima. Malo pričam, puno mislim. Volim i postojim.

Jedna posebna pučka basna velikog autora La Fontainea ostala je u mome sjećanju još od djetinjstva, na 66. i 67. stranici izdanja Moje najdraže basne iz 2003. godine, pod naslovom Mljekarica.

Djevojka krenula na tržnicu s ćupom mlijeka, koji je dobila na dar.
– Kako sam sretna! – reče sebi. – Kad prodam ovo mlijeko kupit ću jaja, nasadit ću ih i iz njih će se izleći mnogo pilića. Kad se izlegu dobro ću ih hraniti, maštalo je djevojče, da postanu debeli i lijepi, da ih mogu dobro prodati, a s novcem koji za njih dobijem kupit ću prase.
Dok je tako hodala, zamišljala je sebe kako sva zadovoljna žirom hrani prase i kako joj svi susjedi čestitaju na njegovu lijepom izgledu.
– Za takvo krasno prase sigurno će mi dati dovoljno novca da kupim kravu, a s njom će doći i tele. Svako ću jutro pomusti kravu i odmah odnijeti mlijeko na tržnicu, a s onim što dobijem od mlijeka…
I tada, zaokupljena svojim planovima za budućnost, mljekarica se spotakne o kamen koji je stajao nasred puta i padne.
Ćup iz njezinih snova padne i razbije se na stotine komadića, a mlijeko se razlije.
– Zbogom, jaja, pilići, prase, kravo i teliću!

POUKA: Ne pravi račun bez krčmara!

Nerijetko se nađem u ulozi ambiciozne Mljekarice. A vjerujem da i vi. No kada počnem tkati svoje planove sjetim se ove kratke priče koja me malo zaustavi i podsjeti da ništa nije sigurno, stalno, moguće i nemoguće.

Dobro je i zdravo planirati. To je nešto što se mora u ovom ludom svijetu jer većina nas ipak ne živi životom po metodi dan po dan. Volimo imati na papiru ispisane svoje obaveze za sutrašnji dan i na kalendaru zaokružene datume neizbježnih sastanaka, godišnjih odmora, rođendana i putovanja. Takvo je vrijeme. I takvi smo i mi. Zarobljeni u okovima svakodnevice. Međutim, ako ćemo biti iskreni, okovi nam ne smetaju. Navikli smo biti ovisni o planovima, budućnosti i postavljanju ciljeva. O maštanju o vremenu kada će nam se svi planovi i ostvariti. Početkom godine bilježimo si točan datum odlaska u apartman u prvom redu do mora. Godinu do dvije unaprijed rezerviramo dan i mjesec u kojem ćemo uz savršenu glazbu i fotografa, u najljepšoj sali u gradu, proslaviti izgovaranje sudbonosnog da. Nekoliko tjedana prije organiziramo rođendane i razmišljamo u kojoj ćemo odjevnoj kombinaciji zasjati. Planiramo izgradnju kuće ili kupovinu stana prije no što smo uopće u mogućnosti planirano ostvariti. I tako u nedogled planiramo, maštamo, u mislima nosimo ideje i želje, ne razmišljajući istovremeno o mogućnosti neostvarenja istih. A kada se susretnemo s neizbježnim zaprekama koje nam nenajavljeno donese život, postajemo ljutiti i bijesni na čitavi svijet. Spotaknemo se o kamen koji je stajao nasred puta i padnemo. U padu se razbije naš ćup snova i svi naši planovi na podu se nađu u stotinama nespojivih komadića. Postavljamo si pitanje, što ćemo sada? S tim pitanjem pojavljuje se nešto o čemu uopće nismo razmišljali. Plan B nismo planirali jer očekujemo da se sve naše zamišljeno i obistini. A kada se ne ostvari, ostajemo poraženi i izgubljeni.

Kako bi izbjegli to prokletstvo ljudskoga roda, vrlo je važno svoje korake planirati u skladu sa svojim mogućnostima uz dozu opreza i realizma. U torbu koju nosimo sa sobom uvijek moramo spakirati i plan B. Iz njezina džepa neka nam s radošću maše odgovor na pitanje što ćemo sada kada nam se plan neostvari. Potrebno je truditi se zaobići kamen koji nam se može naći na putu, a još više nastojati prihvatiti i zavoljeti taj kamen ako se ipak, spletom okolnosti, o njega spotaknemo.

Da bismo i nakon pada nastavili biti ambiciozni i poletni poput male Mljekarice, moramo u arhivu spremiti naše propale planove i odlučiti kako ćemo ih ponovno oživjeti. I hoćemo li uopće. Ili ćemo, u duhu našeg svijeta, krenuti planirati nove.

Moja pouka inspirirana Mljekaricom nije da prestanemo pripremati i predviđati. Bez planova nema budućnosti. To je istina s kojom smo se odavno pomirili. Moja pouka jest da objeručke prihvatimo naše svakodnevno propale planove i da iz svojega srca naučimo izbrisati gorčinu koju nam donosi neuspjeh.

Planovi su stvoreni da se mijenjaju, propadaju, nadopunjuju i ostvaruju. Nekad ćemo i bez krčmara napraviti dobar račun dok nam ponekad ni krčmar neće pomoći u stvaranju istoga.

Budimo kao Mljekarica – planirajmo i maštajmo, no nemojmo kao ona reći zbogom kada prvotni planovi propadnu. Recimo im do viđenja, a s osmijehom i veseljem pozdravimo ih kada se pred nama pojave u novom ruhu.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...