U torbu spakiraj plan B.

Must Read

ZG Zoo: Zagrebačka filharmonija oduševila ljude i životinje

S Labuđeg otoka u Zoološkom vrtu grada Zagreba: Zagrebačka filharmonija oduševila ljude i životinje

5 alternativnih mjesta u okolici Splita za dnevni izlet

Poput mnogih drugih šokantnih saznanja o sebi i o životu do kojih smo možda došli tijekom krize...

Jednostavnim koracima napunite baterije

Uz malo truda na korak ste do zdravlja i sreće. Šetnja je najjednostavnija i najprirodnija kretnja kojom...
Ana Martinić
Ana Martinić
Baranjska duša zaljubljena u male stvari velikoga svijeta, u prirodu i pisanu riječ. Stojim čvrsto na zemlji s glavom u oblacima. Malo pričam, puno mislim. Volim i postojim.

Jedna posebna pučka basna velikog autora La Fontainea ostala je u mome sjećanju još od djetinjstva, na 66. i 67. stranici izdanja Moje najdraže basne iz 2003. godine, pod naslovom Mljekarica.

Djevojka krenula na tržnicu s ćupom mlijeka, koji je dobila na dar.
– Kako sam sretna! – reče sebi. – Kad prodam ovo mlijeko kupit ću jaja, nasadit ću ih i iz njih će se izleći mnogo pilića. Kad se izlegu dobro ću ih hraniti, maštalo je djevojče, da postanu debeli i lijepi, da ih mogu dobro prodati, a s novcem koji za njih dobijem kupit ću prase.
Dok je tako hodala, zamišljala je sebe kako sva zadovoljna žirom hrani prase i kako joj svi susjedi čestitaju na njegovu lijepom izgledu.
– Za takvo krasno prase sigurno će mi dati dovoljno novca da kupim kravu, a s njom će doći i tele. Svako ću jutro pomusti kravu i odmah odnijeti mlijeko na tržnicu, a s onim što dobijem od mlijeka…
I tada, zaokupljena svojim planovima za budućnost, mljekarica se spotakne o kamen koji je stajao nasred puta i padne.
Ćup iz njezinih snova padne i razbije se na stotine komadića, a mlijeko se razlije.
– Zbogom, jaja, pilići, prase, kravo i teliću!

POUKA: Ne pravi račun bez krčmara!

Nerijetko se nađem u ulozi ambiciozne Mljekarice. A vjerujem da i vi. No kada počnem tkati svoje planove sjetim se ove kratke priče koja me malo zaustavi i podsjeti da ništa nije sigurno, stalno, moguće i nemoguće.

Dobro je i zdravo planirati. To je nešto što se mora u ovom ludom svijetu jer većina nas ipak ne živi životom po metodi dan po dan. Volimo imati na papiru ispisane svoje obaveze za sutrašnji dan i na kalendaru zaokružene datume neizbježnih sastanaka, godišnjih odmora, rođendana i putovanja. Takvo je vrijeme. I takvi smo i mi. Zarobljeni u okovima svakodnevice. Međutim, ako ćemo biti iskreni, okovi nam ne smetaju. Navikli smo biti ovisni o planovima, budućnosti i postavljanju ciljeva. O maštanju o vremenu kada će nam se svi planovi i ostvariti. Početkom godine bilježimo si točan datum odlaska u apartman u prvom redu do mora. Godinu do dvije unaprijed rezerviramo dan i mjesec u kojem ćemo uz savršenu glazbu i fotografa, u najljepšoj sali u gradu, proslaviti izgovaranje sudbonosnog da. Nekoliko tjedana prije organiziramo rođendane i razmišljamo u kojoj ćemo odjevnoj kombinaciji zasjati. Planiramo izgradnju kuće ili kupovinu stana prije no što smo uopće u mogućnosti planirano ostvariti. I tako u nedogled planiramo, maštamo, u mislima nosimo ideje i želje, ne razmišljajući istovremeno o mogućnosti neostvarenja istih. A kada se susretnemo s neizbježnim zaprekama koje nam nenajavljeno donese život, postajemo ljutiti i bijesni na čitavi svijet. Spotaknemo se o kamen koji je stajao nasred puta i padnemo. U padu se razbije naš ćup snova i svi naši planovi na podu se nađu u stotinama nespojivih komadića. Postavljamo si pitanje, što ćemo sada? S tim pitanjem pojavljuje se nešto o čemu uopće nismo razmišljali. Plan B nismo planirali jer očekujemo da se sve naše zamišljeno i obistini. A kada se ne ostvari, ostajemo poraženi i izgubljeni.

Kako bi izbjegli to prokletstvo ljudskoga roda, vrlo je važno svoje korake planirati u skladu sa svojim mogućnostima uz dozu opreza i realizma. U torbu koju nosimo sa sobom uvijek moramo spakirati i plan B. Iz njezina džepa neka nam s radošću maše odgovor na pitanje što ćemo sada kada nam se plan neostvari. Potrebno je truditi se zaobići kamen koji nam se može naći na putu, a još više nastojati prihvatiti i zavoljeti taj kamen ako se ipak, spletom okolnosti, o njega spotaknemo.

Da bismo i nakon pada nastavili biti ambiciozni i poletni poput male Mljekarice, moramo u arhivu spremiti naše propale planove i odlučiti kako ćemo ih ponovno oživjeti. I hoćemo li uopće. Ili ćemo, u duhu našeg svijeta, krenuti planirati nove.

Moja pouka inspirirana Mljekaricom nije da prestanemo pripremati i predviđati. Bez planova nema budućnosti. To je istina s kojom smo se odavno pomirili. Moja pouka jest da objeručke prihvatimo naše svakodnevno propale planove i da iz svojega srca naučimo izbrisati gorčinu koju nam donosi neuspjeh.

Planovi su stvoreni da se mijenjaju, propadaju, nadopunjuju i ostvaruju. Nekad ćemo i bez krčmara napraviti dobar račun dok nam ponekad ni krčmar neće pomoći u stvaranju istoga.

Budimo kao Mljekarica – planirajmo i maštajmo, no nemojmo kao ona reći zbogom kada prvotni planovi propadnu. Recimo im do viđenja, a s osmijehom i veseljem pozdravimo ih kada se pred nama pojave u novom ruhu.

Latest News

KAKO KOPIRATI SKANDINAVSKI MODEL SRETNOG ŽIVOTA ILI ŠTO JE HYGGE?

Nije tajna da Danci slove za najsretniju naciju na svijetu i iako će mnogi pomisliti kako...

Svjetski dan zaštite okoliša 2020. godine: Vrijeme je za prirodu

Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se u petak 5. lipnja 2020. godine. Ove je godine vođen motom: Vrijeme je...

Kako se motivirati i pokrenuti

Ustali ste ujutro i očekujete još jedan uobičajeni dan u kojemu se neće mnogo toga promijeniti. Smatrate da je ovo još jedan...

Salary cap – kapitalistički motiv, socijalistička primjena

Ovaj tekst započinjemo s viješću kako je Formula 1 odlučila kako će po prvi put u povijesti uvesti salary cap za sve...

Borba s anoreksijom u doba društvenih mreža

Planovi prehrane, treninzi, magični čajevi i brojni savjeti koji obećavaju savršeno tijelo posljednjih su godina  preplavili društvene mreže. Upravo savjete poput ne...