UNORTODOX – priča o suptilnom i mekanom koračanju ususret slobodi

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...
Ružica Eterović
Ružica Eterović
Volim pisati tekstove koji istražuju ne samo teme, već i granice stila. Tek odnedavno sam spremna dijeliti plodove svog pisalačkog rada sa širom i užom publikom, Veselim se prilici da to bude na ovom entuzijastičnom i pozitivnom mjestu.

Ester Shapiro je mlada i krhka djevojka, odrasla i živi u židovskoj zajednici hasida, koji usred Williamsburga, a to znači i usred Brooklyna, odnosno New Yorka, vodi jedan život posve nesvojstven tom gradu. On je zacrtan, određen i gotovo zacementiran strogim vjerskim pravilima, a onda i, kako to već redovito ide, represijom duha i tijela. Za razliku od velike većine pripadnika svoje zajednice, koji su barem u nekom smislu zadovoljni svojim životima, bilo da se radi o ženama koje skrušeno i naivno, zlobnici bi rekli priglupo, skrbe o strogo uređenim ženskim dužnostima ili muškarcima koji samozadovoljno provode neku svoju istinu i pravdu (ili su barem u to uvjereni), Esty tu, kako proizlazi iz njezinog čvrstog i nježnog pogleda, ne pripada.

Ona je melankolična, pomalo prkosna i koža joj je tijesna, no istodobno je ranjiva  i jasno je da, ako je u ovakvom tipu zajednice i moguće biti sretan, to za nju nije slučaj. Stoga jednog lijepog sabata ona, opskrbljena s tek nekoliko osobnih predmeta i novcem (baš pošto je sabat), bježi iz New Yorka u Berlin, gdje joj živi nekoć odbjegla majka, a način na koji ona radi stvari – sporo, proživljeno, neprilagođeno, toliko je iskren i dojmljiv da se doima kao jedna od stvari koje bi vrijedilo preuzeti iz zajednice iz koje potječe.

 Početak je to radnje serije Unorthodox, prvog Netflixovog uratka snimljenog na jidišu, a inspiriranog bestselerom Deborah Feldman, Neortodoksna: skandalozno otpadništvo od mojih hasidskih korijena. Nadograđena fikcijom, priča zadržava neke temeljne odrednice iz ispovijesti otpadnice od hasidske zajednice, kao što su to odrastanje u odsustvu odbjegle majke i problematičnog oca, odgoj od članova preostale obitelji i zajednice te stupanje u dogovoreni brak u propisno doba (a svakako prije punoljetnosti). Naslovna serija u svoja četiri nastavka od oko 50 minuta nadalje prati lutanje protagonistice i pronalaženje Berlinom, paralelnu potragu hasida za odbjeglom nevjestom te, u drugoj narativnoj liniji, Estyn bivši život u zajednici. Dok tako Esty iz prošlosti doslovce biva udata za prostodušnog, jednostavnog i pomalo beskarakternog Jankija, berlinska se Esty sadašnjice s nenadmašnom lakoćom upoznaje i zbližava sa slobodoumnim mladim glazbenicima s kojima dijeli strast i talent, (koji je, uz iznimku jednog manjeg ekscesa, jednoglasno prihvaćaju i podržavaju), među kojima nalazi i zadovoljenje potisnutih romantičnih čuvstava, i to u samozatajnom  kestenjastom Robertu (Aaron Altaras). Pritom se za život manje-više uspješno snalazi pa tako u prostorije konzervatorija nalazi prikladnim za ilegalno noćenje, što je međutim dovodi do nenadane prilike da se prijavi na audiciju za pohađanje njihovog programa, i to unutar kvote osoba koje su dolaze izvanrednih okolnosti. Izlasci s novim prijateljima, nestrukturirano plesanje uz dekadentu, veoma berlinsku glazbu, kao i  odbacivanje perike svoga plemena u jezero Wannsee snažno sugeriraju da  su sloboda i sreća tu i treba ih samo uzeti. Taj je aspekt priče pomalo naivan, da ne kažemo pristran – dok je život u Williamsburgu, obilježen jarmom pravila i stroge određenosti za Esty očigledno muka koju treba izdržati, Berlinski multikulturalni, slobodan život, koji doista bez premca može figurirati kao antipod onom starom, prikazan je u svom sjajnom, gotovo propagandnom premazu. Premda su likovi berlinskih slobodnjaka uvjerljivi i lijepo odglumljeni, a stoji činjenica da oni mogu biti (pa često i jesu) toliko otvoreni, bezbrižni, kreativni, ljubazni i lijepi, jednako je tako istina da je to samo jedna, pozitivna strane kovanice njihovog lifestylea te da je nije osobito uvjerljivo da netko neiskusan poput Esty, praktički s aerodroma i bez ikakvih socijalnih i ostalih vještina, gotovo neposredno nakon udaha berlinskog zraka, ugrabi sve njegove pozitivne aspekte. Čak i ako je riječ o nekoj svemirskoj pravdi koji poštujemo i rado prigrljujemo, serija bi naivnog gledatelja lako mogla navesti na pogrešni zaključak da, jednako kao što je sve represivno uzrok naše nesreće i neostvarenosti, tako je sve ono što je tome suprotno uzrokom ostvarenja i sreće, koju samo treba imati hrabrosti i snage uzeti.

Prikazivanje života vrlo konzervativne hasidske zajednice kao izvora represije iz koje valja pobjeći, očekivano je proizvelo nemala  negodovanja i kontroverzi.  U svakom slučaju, riječ o skupini ortodoksnih Židova čija je zajednica stara tek oko 250 godina, a čiji je život i u najsitnijim detaljima određen strogim vjerskim  pravilima. Počevši od fizičkog izgleda, hasidi se izdvajaju od ostataka zajednice (muškarci gaje prepoznatljive kovrčave pramenove i prepoznatljive kape, a žene odijevaju suknje koje prekrivaju koljena), također, muškarci i žene se odgajaju, druže i općenito drže odvojeno, a brakovi se, dakako dogovoreni, sklapaju isključivo unutar zajednice. Njihovi su međusobni odnosi, kao i uopće način života u toliko dubokom raskoraku u odnosu na onaj kojeg poznajemo, da je hrabrost koju  Esty iskazuje odbacivanjem starog načina života u korist nečega nalik na naš način života teško učiniti nam razumljivim. Prije nego samorazumljiv postupak na  kojega ona  ima pravo, to je čin zapanjujuće hrabrosti.

U svakom slučaju, vrijedilo bi i dalje pratiti Etsy i vidjeti na koji način se odvija polagana realizacija slobode, koja se nagoviješta na kraju serije te pritom priznati da ni sami ne znamo što to točno jest. Ovdje ipak nećemo relativizirati stvar u mjeri da ne priznamo činjenicu kako život u njezinoj bivšoj zajednici to nije, no pitanje pritom ipak ostaje – što će od plodova slobode ili „slobode“ iz našeg načina života ona uspjeti prigrliti kao rasterećenje od okova, a što će joj biti tek slab nadomjestak za sigurnost ili „sigurnost“ koju je osjetila. S Esty se u tom smislu može suosjećati ne samo bilo koji odbjegli hasid ili pripadnik kakve druge krute zajednice to jest sekte, već i svatko onaj tko je nekad bio u konfliktu (i to ne bilo takvom, već dubokom, teškom i sumornom) onoga što bismo htjeli i onoga što bismo smjeli, a pritom shvatio da su floskule koja lakoćom perca govore kako jednostavno treba živjeti svoj život ne uvažavaju svu težinu i kompleksnost tog pothvata.

A onda opet, kad život zove, živjeti se mora i zbog toga nas Estyn uspjeh ispunjava ne samo radošću, nego i ponosom.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...