Zašto volim ples?

Must Read

Biblija investiranja: Analiziranje dionica

U prošlom članku smo se upoznali s dionicama i stranicama preko kojih možete postati investitor većih svjetskih...

Kriptovalute – drugi dio: Blockchain tehnologija i pametni ugovori

Nakon prvog teksta o kriptovalutama, u kojem smo se prije svega dotakli izuma i razvoja Bitcoina, u...

Future Scope Open Air: romantično partyjanje pod zvjezdanim nebom

Nakon duže pauze i želje za dobrim beatovima na Jarunu (tik uz skete park) održalo se novo...

Danas je Svjetski dan plesa. Zato pišem ovu odu divoti zvanoj ples.

Ja sam plesačica. Iako me niste vidjeli na nekom plesnom natjecanju (ako je to kriterij), ja jesam plesačica. Kako to znam? Jer je to integralni dio mene. Znam to već od malena, ples mi je uvijek bio nešto posebno. Kad bih čula neku dobru glazbu, ništa me nije moglo spriječiti da zaplešem. Često sam i pjevala usput i bilo mi je baš dobro. Voljela sam mrdati svoje tijelo, zanositi se glazbom i opušteno se gibati amo-tamo. Čovjek bi očekivao da je logičan idući korak neka plesna škola, no u to je doba u Rijeci (gdje sam odrastala) postojala samo jedna škola na suprotnom dijelu grada, a ja sam već išla na dvije izvanškolske aktivnosti i, eto, nisam se upisala. Tko zna, da je to bilo drugačije, možda bih danas bila i poznata profesionalna plesačica. No iako nisam to postala, to me ne čini išta manje plesačicom jer je ples bio i ostao dio mene.

Ples je za mene nešto što je toliko prirodno, toliko iskonski, toliko iskreno i nepatvoreno da je za mene postao beskrajan izvor veselja, ugode, istraživanja i iznenađenja. Bez obzira na to koliko sam raznih stilova probala, i dalje tražim još. Ples mi otklanja umor, čini da zaboravim na sve ostalo i predaje me vlastitom unutarnjem zaraznom ritmu. Nema veze kakav mi je bio dan i kako sam raspoložena, ako čujem neku stvar koja mi je dobra, ne mogu si pomoći, a da ne krenem mrdati se, pa makar malo… glavu, nogu, ruku, rame, što god. Nije bitno ni jesam li sama doma, vani u trgovini, u autu ili na ulici. To što je unutra jednostavno mora izaći. Ok, nije mi se još dogodilo da sam zaplesala usred ozbiljnog poslovnog sastanka, ali nikad ne reci nikad. 🙂

U kasnijoj sam dobi krenula u plesne škole i tijekom godina isprobala sve i svašta. U svakom stilu i vrsti plesa nalazim nešto. Svaki ima neki svoj groove, neku glazbenu priču s kojom je izazov saživjeti se. No, kad god bih tome dala priliku, nikad se ne bih razočarala jer svaka priča ima nešto svoje i jedinstveno za ponuditi.

Kad plešem u paru iznova me oduševljava koliko je ples sa svakom osobom drugačiji. Čak i ako s istom osobom plešeš više puta, nikad nije isto. I dalje se divim koliko tu može biti dobre energije među partnerima, kad ples jednostavno teče, a vi se poigravate tijelima. Može biti zabavno i zaigrano, veselo, strastveno, seksi, senzualno, opušteno, blisko, smiješno… Ponekad i nezgrapno i nespretno, kao i u svakom odnosu. A kad se poklopite u energiji, prekrasno je u svakom pogledu. I ta raznolikost. Neki su plesovi nježni, neki usklađeni, neki napeti, neki zanosni. Kad muškarac stvarno vodi, a žena stvarno prati, tu se događa neka gotovo božanska harmonija para, različite su nam uloge, a opet ne možemo jedno bez drugog i zajedno činimo cjelinu koja je veća od pojedinačnih dijelova. Sa svakim pokretom zajedno stvaramo zapis tog plesa, jedinstven i apsolutno neponovljiv.

Ples je beskrajno igralište za dušu. Koliko god pokreta, pristupa, stilova i škola ima, uvijek postoji još nešto novo. Nisu svi pokreti izmišljeni, a izvor kreativnosti u plesu je nepresušan. Sama ta činjenica da, iako brojni stilovi postoje već dugi niz godina, još uvijek nisu izmišljene sve kombinacije pokreta, navela me na daljnje istraživanje, što kad plesu maknemo i stil? Što kada nije niti ritam unaprijed zadan, niti pokret? Onda se događa čarolija. Jer ples dolazi iznutra, iz tebe. Iz vas. Zvuči čudno, zar ne? Kako to misliš, dolazi iznutra, a gdje su tu uokvireni koraci i praćenje ritma? Što onda ti radiš, kad ne plešeš na klasičan način? I onda moramo promijeniti definiciju onoga što smatramo plesom. Jer ako je to samo ples koji vidimo na Plesu za zvijezdama grdno smo ga ograničili.

Ples je sirovi izraz našeg tijela i naše duše, za što nam nije potreban ni okvir, ni zadani korak, ni partner, na kraju čak niti glazba. To je trenutak u kojem dozvoljavamo sebi da bez razmišljanja i analiziranja (one tako dobro poznate racionalne strane mozga) tečemo kroz prostor, spontano i iskreno, onako kao kad smo bili djeca. Tada nam nije nitko morao reći kako da plešemo, jednostavno bi se kretali kako nam dođe. I to je ono što je u plesu tako dragocjeno. Postoji taj element i kad plešemo standardni ples, ali kad dođemo do slobodnog pokreta onda je taj element sve što postoji. Preuzima glavnu riječ i ples vodi nas, umjesto da mi vodimo ples.

Zato sam počela držati i svoje plesne radionice. Toliko plesa ima u meni da sam ga htjela podijeliti s drugima, potaknuti ih da potraže vlastitu slobodu unutar svog tijela i dozvole sebi da ih ona vodi ne samo kroz plesni podij, već i kroz život. Jedno je neodvojivo od drugog. Jer iako je na početku teško opustiti se dovoljno da si dozvolimo da potečemo kroz prostor, kako vrijeme prolazi i kako kočnice popuštaju, postaje sve lakše, i odjednom shvatiš da si opet slobodan, opet nevin i iskren kao nekad i, najviše od svega, prisutan. Ne postoji ništa drugo u tom trenutku, nikakve brige, problemi ili primisli, samo ti, tvoje disanje, tvoje tijelo i samo ga gledaš i promatraš. Iznenađuje te iz trena u tren. Gle, nisam ni znao da je ovaj pokret uopće moguć. Gle, ovo još nikad nisam ovako napravila! Ajme, kako je ovo dobar osjećaj… To, hoću još!

A kako i ne bi htio još, kad nas ples vraća na početnu točku, odakle sve izlazi. Na točku gdje nema pravila, nema ograničenja, gdje postojimo samo mi i iskra naše životnosti. Kada pustimo da to stanje potraje i kada istražujemo što nam sve može dati, nema boljeg osjećaja. Jer kako se otvorimo svom autentičnom plesu, otvorimo se ni manje ni više nego životu i svojoj iskonskoj biti. Osmijeh se razvlači, dah se produbljuje, oči se cakle, a zanos ne prestaje. Doma smo. Gdje smo oduvijek sanjali biti.

I zato ja sam plesačica. Danas, jučer i zauvijek.

Ako vas zanima plesati s nama, istražite više.

Pratite Facebook stranicu Volim ples.

Latest News

Krenimo zdravo – vježbe za kralježnicu na poslu i kod kuće

Bez obzira na dob, svi mi ponekad osjetimo bol u kralježnici, a jedan od najčešćih razloga je...

Dragovoljno vojno osposobljavanje

Na gornjoj fotografiji stoje mladi ročnici i mlade ročnice za vrijeme davanja svečane prisege. Prisega se odvija u Požegi pred državnim vrhom,...

Grunge danas, jučer i prije 30 godina

Čuli ste za Nirvanu, a vjerojatno i Pearl Jam. Jeste čuli za Alice in Chains ili Soundgarden? Sjedi pet. No, jel' vas...

HUMORISTIČNE SERIJE KOJE MORATE POGLEDATI!

Ukoliko je naslov napisan velikim slovima onda znate da se ne šalim. Onda znate da je ovo članak kojem se mora pristupiti...

Neobičan apartman – fora alternativa klasičnom smještaju

Volite isprobavati nove stvari i posjećivati nova mjesta? Dosta vam je klasičnih apartmana i hotelskih soba? Želite nešto novo i po mogućnosti...