2.2 C
Zagreb
Utorak, 25 veljače, 2020

Zimska kartolina s otoka

Must Read

From Croatia with Kulen

This blog post wouldn’t be about Croatia if it didn’t include something about gifts. And last December when...

Pero Kvesić: Poslije pisanja nema kajanja

Pero Kvesić je cijenjeni književnik i novinar, koji je odnedavno i filmaš. Ako...

Volim i postojim.

Za životni moto ukrala sam stihove Grašine pjesme. Volim i postojim. Često ih spominjem, a nosim ih...

Foto: Lada Jovović

Svako jutro me probudi na Dubravi. Skuham kavu. Zapalim cigaru i slušam radio Split. Godinu dana. Samo godinu dana mi je trebalo da se pretvorim u tipični primjerak dalmatinske dijaspore. Sad mi jasno zašto Magazin i ostala ekipa maslinjaka (dalmatinski podtip narodnjaka) imaju turneje po Kanadama, Amerikama i Australijama. Kad jednom prelomiš da napustiš svoj zavičaj, kad je to svjesna odluka odrasle osobe, cijeli život moraš živjeti s tom odlukom. A nijedna odluka nije konačna niti je imuna na kasnija preispitivanja – „Should I stay or should I go“. I zato slušam taj Radio Split. Iz čistog voajerizma. Kako je tamo doli sada? Budeš đubre pa se potajno veseliš kad im se digne orkansko jugo samo da bi opravdao svoje postojanje u Zagrebu.

Mater mi je nastupala na Milijunašu i kad je Tariku otkrila da je iz Komiže s otoka Visa on je samo čeznutljivo izdahnuo: „Ah, Komiža. Zašto ste uopće napuštali taj raj?“ Dok sam živio u Komiži imao sam napade bijesa kad bih to čuo. Svi u glavi nose te ljetne razglednice s otoka, a zaboravljaju kako smo ih pljačkali za tri srdele na kruhu i dec crnog vina kojom ne bi ni salatu začinio. Turisti su stvarno mazohisti. Ne sjećaju se niti gužvi na plažama. Svi nagrnu ljeti da bi pobjegli od Zagreba, a onda nalete na susjedu na plaži. Uredno je to baba s neobrijanim pazusima, ali u toplesu. A samo ste htjeli mira i tišine.

Zato lipo zimi na otoke. Prazni apartmani ispod cijene. Ugodna klima ko Aljaska u proljeće. Tiho je ko u Černobilu.

Turistička zajednica već sprema promo:

Ako volite atmosferu kažnjeničke kolonije koja uz preživjela i nuklearni holokaust zimujte na našim otocima.

CROATIA FULL OF LIFE!

Morate probati putovanje na otoke zimi. Ljetna plovidba s povjetarcem u kosi i sunčanjem na palubi. To je za pičkice. Adrenalinska vožnja po orkanskom jugu. To je prava stvar. U jednom trenutku promatraš zvijezde na nebu u drugom uživaš u podmorju Jadrana, nebo-podmorje, nebo-pomorje, podmorje-podmorje.

Nemojte sad biti prelijeni pa navratiti do Brača. Brač nije otok nego splitsko predgrađe. Česi dođu na pedalinama do njih.

Nemojte niti pretjerivati pa sad otići čak na Lastovo. To je toliko dug put da Lastovljani ne idu bez nogometnog baluna, monopola i gajbe pive. U jednom trenutku zaboraviš gdje si krenuo. Kapetane,  kad će ta Amerika? Očekujem Kate Winslet i Leonarda di Capria da plešu u potpalublju.

Zato dođite na Vis.

Primijetit ćete da zimi na tom otoku najbolje uspijevaju tri vrste – mačke, Albanci i babe.

I svi žive u savršenoj simbiozi. Albanci su tu da peku babama kruh, mačke su tu jer babe ih hrane albanskim kruhom.

Mačaka je toliko da bi komotno mogle oformiti neovisnu listu na lokalnim izborima – “Mjau koaliciju”. Glavne točke programa bi bile zagarantirana manjinska ljudska prava i politika otvorenih kontejnera.

Babe ćete rijetko viđati, ali vjerujte mi one promatrajau vas. Vidjet ćete dva oka koja svijetle iz poluotvorenih škura. Sve babe promatraju. Izgledaju ko bivši doušnici Udbe koji još misle da za nekog rade. Noću se skupljaju kod glavne babe da uspoređuju informacije s terena. Da se strana sila iskrca na otok Vis prvo bi okupili sve babe na informativni razgovor.

 Ako ih sretneš na ulici gotov si. To će uzmusti informaciju. Imaju odličnu metodu. Nabaciti trač pa se ti pravdaj.

„Zdravi bili, teta Marice.“

„Šta je Nikola?! Čula sam da dijeliš djeci drogu.“

Još bolje zvuči u originalu.

„A ca je Nikola?! Cula som da diliš dici drogu?“

„Ma teta Marice, pa ja se uopće ne drogiram s djecom. Mislim. Ja se uopće ne drogiram.

(Pička joj strinina. Sad zna da se drogiram.)

Ko Vam je to reka?!“

„Ne znam. Ja samo govorim“

I ne vrijedi. Moraš im se javiti po putu. Jednom sam se ko klinac drznuo. Nisam se javio babi. Mater me već čekala sa šibom doma

Zašto se nisi javio teta Vjekici?

Ma tko ti je to rekao?!

Teta Marica!

Vještica stara..

Kad sam se doselio u Zagreb, ostala mi navika. Spopadao babe pa parkovima. Dobar dan, kako ste, zdravi bili.

Teta Marica je glavna baba. U njenoj kući se organiziraju večeri binga. Jednom sam se odvažio. Idem ja vidjeti taj bablji bingo. Mogu im loptice izvlačiti. Čuo sam da je i rođendan. Mogao bi se ogrebsti za tortu i kolače. Otvaram vrata dnevne sobe i ulazim u oblak duhanskog dima. A unutra šou program. Na stolu ni t od torte. Samo boce travarice i vinčine. A babe?! Ogovaraju neviste. Pričaju viceve s eksplicitnom scenama nasilja i seksa i sve psuju kao da su prošle kreativnu radionicu Vedrane Rudan. Zamislite Sopranose samo s nonama. Jedva sam preživio bingo. Dobro da nisam ostao na afteru. Već su počele karticama HZZO-a mrviti lijekove. Već sam vidio sebe u tangama plešem u krilu slavljenici.

„Ajde Nikola sokole, znam da imaš još dvije kuglice u gaćama“.

Ako ne odeš s babama na parti ostaje ti samo šetnja po mjestu. Od “glave mula” do druge “ploce” na glavnoj plaži. Prije samo dva mjeseca na tom potezu zaustavio bih se svakih 10 metara. Pozdravljao sam dobre poznanike koji po tko zna koji put se vraćaju Komiži. Oni odavno nisu gosti nego domaći turisti, a neki su već postali dio inventara na ljetnoj rivi da ih ja zovem sezonskim Komižanima. Sad ih nema. Otišli su nekim svojim gradskim životima.

Pala je fasada ljetne sezone. Riva je sad prazna, a miješalice rade na novim scenografijama.  Isti potez od mula do plaže sad se suzio i čini se kao šetnja zatvorskim dvorištem.

Ovdje zimsku tišinu koju šum valova samo naglašava može prekinuti samo limena glazba. A mene sprovodi raduju. Prilika da vidim sve one meni drage zagrebačke i splitske Komižane.  

Na glavnoj plaži sjeo sam na klupu i zapalio duvan. Horizont je očišćen burom. Vidi se Italija s druge strane – vrhovi Maiele i Monte Gargana.

Vraćam se nazad u “centar”. Mačor guzi mačku na kutu jedne ulice. Za tebe Nikola lito je prošlo. Ko je jeba, jeba je. Par austrijskih umirovljenika ih u šoku zaobilazi u širokom luku. U to pored ljubavnog para prolazi stari Komižanin koji ih onako usputno šutne nogom “Proklete maške, kolko vos je!”

Zdravi bili borba Mike!

I veceli. Je si ti moli Keticin?!

Je. A kako ste?

Ah, kako drugi hoće!

I to je to. Srest ću ga ja još pet puta,  Do kraja dana ćemo samo jedan drugome klimnut glavom samo kao znak da smo se doživjeli.

Jakša od Kurcistrašilovih. Na devetoj je godini antrpologije i indiologije u Zagrebu, a maslina je neobrana i zabole ga.

Jako sam mu se obradovao kad sam ga primijetio na glavi od mula.

Alo , Jakeeeee! Al’ je neko umra?!

Latest News

Koronavirus, Imocki i masoni

„Ajme meni, širi se koronavirus, Imoćani pale lutku gay para s djetetom i Hrvatskom vladaju masoni!“ uskliknu generična...

“Poklade su i ludi su dani”

Poklade, fašnik ili maškare - različiti pojmovi koji označavaju jedinstveno doba godine, vrlo dobro znano razdoblje povorki, festivala, plesa i veselja. Hrvatska...

Zar nisu svi muškarci neka vrsta masona?

Ako uzmemo u obzir da su masoni hrpa frajera koji se nađu na nekom mjestu, loču i baljezgaju o svjetskim problemima, onda...

Oni su oni, a ti si ti.

Vrlo često sam razmišljala kako će neka od mojih odluka utjecati na moje bližnje, obitelj i prijatelje, ljude do kojih mi je...

POGODAK S 3 PROMILA I BESPLATNA ULAZNICA

"Popili smo tri vodke, nas dvojica, s time da smo zadnju samo eksali jer nismo imali više soka. Dobro, možda nisu bile...